Moglo bi se reći da je prvu molitvu za njega izmolila njegova majka Barbara kad se rodio, a njegovu posljednju župnik Vraneković i časne sestre okupljene oko njegove smrtne postelje.
Stepinčev životopis pokazuje nam da mu je molitva uvijek bila prva točka dana, još kao dječaku, poslije kao vojniku, studentu i radniku na imanju. Molitva mu je pomogla da sve više uranja u Boga i kao svećenik i nadbiskup.
Dok je bio u zatvoru ustajao je prije svih da izmoli svoje molitve, a zapisano je da je za vrijeme sužanjstva u Krašiću ustajao već u 3 sata i sve do jutarnje mise u 6.30 molio. Župnik mu je savjetovao da ne ustaje tako rano, a kardinal mu je odgovorio: “Ako izjutra ne izmolim obične molitve, iskustvo mi govori da je često teško naći vrijeme preko dana. A tolike su nakane i potrebe, pa moram moliti!” Tim odgovorom dao nam je savjet da ne odlažemo vrijeme za molitvu i posvjedočio da u svoje molitve uključuje nakane cijele nadbiskupije i svih ljudi u potrebi.
(Zvonko)
(Ingrid)
Slaveći svetu misu znao je u misne molitve uključiti najrazličitije nakane kršćana iz cijeloga svijeta. Najradije je ipak misu prikazivao za nadbiskupiju. Dnevno se molio sv. Agatonu i sv. Grguru za hrvatski narod. Dizao je ruke k nebu kad bi zaprijetile prirodne nepogode. Htio se svojom molitvom približiti svima.
Kardinal Alojzije Stepinac bio je zauzeti pastir Crkve, simbol nepravedno osuđenih, primjer čiste savjesti, no u svemu što je radio i proživljavao molitva je bila prisutna kao prva! Njegov je stav bio: “onaj koji ne moli, propada”. Bio je uvjeren da bez molitve čovjek ne može napredovati u životu, kao što zemlja ne može uroditi plodom bez sunca i kiše. Molitva nas stavlja u živi odnos s Bogom i svime stvorenim. Po njoj čovjek nalazi svoje mjesto u svijetu i u Božjem planu.
“Dva vesla” – rad i molitvaKardinal je i primjer, i učitelj molitve. Osim što je mnogo molio, redovito je i poticao na molitvu. Na pitanje što moliti, odgovorio je da treba moliti “sve ono što je u skladu s voljom Božjom i što služi našem spasenju”. Objasnio je da se smije moliti za materijalna, ali je važnije moliti za duhovna dobra. Savjetovao je da se molitvu započne iskazivanjem slave Bogu, a potom nastavi s nakanama koje čovjek ima. On je i djela milosrđa shvaćao kao izraz pobožnosti te je isticao da molitvu treba pratiti i aktivan rad, usporedivši to s veslima: “Rad i molitva dva su vesla kojima se životna lađa svakoga čovjeka i svake obitelji približava svome cilju.”
Kao što je Stepinac u svoju molitvu uključivao sve potrebite, tako su i ljudi za njega molili. On se i danas želi s nama povezati u molitvi. Kao zagovornik moli s nama, a mi molimo za njegovo proglašenje svetim.
Priređuje: A. Katanec
