Početkom svake godine posebnom se naredbom o iznosima osnovica za obračun i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja utvrđuju visine tih osnovica. Naredba za 2017. godinu objavljena je u »Narodnim novinama« br. 2/17. i razrađuje brojne skupine obveznika plaćanja doprinosa u koje se obavlja razvrstavanje u brojne osnovice. Tom su naredbom utvrđene svake godine nove obvezne najniže i najviše osnovice i izabrane više osnovice.
Prikazat ćemo samo svote osnovica koje su zanimljive za većinu građana koji kao osiguranici, odnosno porezni obveznici moraju plaćati obvezne doprinose ovisno o djelatnosti u kojoj rade, što je mjerodavno i za njihove buduće mirovine, ali stvara i neke oprečnosti (paradokse). Navest ćemo najvažnije osnovice i upozoriti na neke paradokse.
Najniža mjesečna obvezna osnovica za plaćanje obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje propisana je u visini od 2940,82 kn. Nitko ne može za puno radno vrijeme biti prijavljen na nižu osnovicu osiguranja od te obvezne najniže osnovice. Posljedica je jamstvo da poslodavac ni obveznik doprinosa ne smiju niti mogu plaćati zakonske obveze ispod te zajamčene najniže osnovice. To je posebno važno kao minimalni prihod države za financiranje mirovinskoga i zdravstvenoga osiguranja.
Najviša mjesečna osnovica (dopuštena) propisana je u visini od 46 434 kn. Ona zapravo znači ograničenje najvišega primanja (plaće) na koji se mogu plaćati obvezni doprinosi. To je s jedne strane ograničenje visine plaće koja se uzima kako mjerodavna za izračun visine mirovine ili eventualno naknade za bolovanje. No, motreći to ograničenje s druge strane, ono se očituje kao povlastica onoga koji ima veća primanja ili veću plaću. Naime, za svote koje premašuju tu najvišu osnovicu ne plaćaju se obvezni doprinosi za mirovinsko, a ni za zdravstveno osiguranje. Poznato je da brojni naši članovi uprava i direktori banaka i drugi »uspješni« menadžeri imaju znatno veća mjesečna primanja od 46 434 kune, čak i ako neuspješno posluju. Takvim oslobađanjem obveze plaćanja doprinosa iznad svote najviše osnovice osiguranja država se odriče mogućih većih prihoda u državni proračun. Moguće prividno opravdanje takvoga ograničenja najviše osnovice osiguranja moglo bi biti u činjenici da je na taj način maksimalizirana, odnosno ograničena visina buduće mirovine. No to nije točno jer visina najviše moguće mirovine ograničena je posebnim Zakonom o najvišoj mirovini (»Narodne novine«, br.: 162/98 i 82/01), kojim se visina najviše dopuštene mirovine ograničava posebnom formulom za izračun te visine, ovisno o broju godina mirovinskoga staža. Nije poznato vodi li mirovinsko evidencije o slučajevima primjene toga Zakona o najvišoj mirovinu u kojima je ograničena maksimalna visina mirovine. Ako su ti slučajevi statistički zanemarivi, tada je i postojanje Zakona o najvišoj mirovini nepotrebno jer bi bilo korisnije naplaćivati obvezne doprinose za sva primanja iznad svote ograničene najvišom osnovicom i priznati visinu mirovine bez ograničenja. Eventualna isplata visoke pojedinačne neograničene mirovine bila bi daleko manja šteta od sadašnjega propuštanja naplate doprinosa za daleko brojnije visoke plaće i primanja. Budući da država ima stalni nedostatak primanja od poreza i doprinosa, mjerodavno Ministarstvo financija u suradnji s ministarstvima mirovinskoga i zdravstvenoga osiguranja, trebalo bi razmisliti o ukidanju ograničenja najviše osnovice osiguranja, jer korist od doprinosa bila bi daleko veća od izdataka za nekoliko slučaja isplata visokih mirovina, jer nitko nema tako visoku plaću čitav radni vijek.
Vezano uz tu problematiku valja podsjetiti da sadašnja minimalna plaća radnika iznosi 3276 kuna (kao neko jamstvo za minimum standarda). Istodobno minimalna plaća za članove uprave i direktore (koji su zaposlenici) ne može biti niža od 5030,35 kuna. Članovi uprave koji nisu osigurani po osnovi radnoga odnosa dužni su plaćati doprinose na osnovicu od 7739 kuna mjesečno.
Ostale obvezne osnovice za plaćanje doprinosa. Obrtniku koji plaća obveze prema dohotku osnovica za plaćanja iznosi 5030,35 kn, a obrtniku koji plaća obveze prema dobiti osnovica za plaćanje doprinosa iznosi 8512,90 kn. Osobi koja obavlja samostalnu djelatnost osnovica za plaćanje iznosi 8512,90 kn (isto važi i za športaše). Za medicinsku sestru koja obavlja samostalnu djelatnost, a obveze se utvrđuju prema dohotku, osnovica za plaćanje iznosi 5030,35 kn, a ako se obveze utvrđuju prema dobiti, osnovica za plaćanje doprinosa iznosi 8512,90 kn. Isto vrijedi za fizioterapeute, zubotehničare, kao i za novinare, filmske radnike i predstavnike obiteljskih domova. Za produženo mirovinsko osiguranje za nezaposlene osnovica za plaćanje obveznih doprinosa iznosi 2940,82 kn.
Izabrane više mjesečne osnovice određene su u šest mogućih svota u rasponu od 7739 do 46 434 kn, a mogu se izabrati za plaćanje samo ako su više od obveznih osnovica u koje je netko razvrstan po osnovi svoje djelatnosti.
Vezano uz prikaz nekih pojedinosti te Naredbe o osnovicama i doprinosima, opći je dojam da je previše komplicirana i nerazumljiva prosječnomu građaninu. Previše ima raznih skupina obveznika s istim osnovicama. Zato mnogi često ne shvaćaju kojoj skupinu pripadaju. S druge strane sama provedba i kontrola zahtijeva brojne službenike, čime se ne umanjuje porezna administracija. Za usporedbu, valja uzeti primjer Njemačke u kojoj je za naplatu doprinosa propisana samo jedna najniža obvezna osnovica, a poslodavac ili sam obveznik doprinosa može uplaćivati bilo koju veću svotu i ona mu se uzima kao osnovica za plaćanje svih obveznih doprinosa. Tako svatko snosi odgovornost za opseg i visinu svojih mirovinskih ili zdravstvenih prava ovisno o visini uplata. Izbjegnuto je komplicirano vođenje evidencija i provjeravanje je li netko ispravno svrstan u neku »kućicu« propisanu nekim zakonom, uredbom, naredbom, pravilnikom ili nekom drugom odlukom. Elektronička evidencija podataka bilježi samo minimum podataka mjerodavnih za identifikaciju i masu uplata u određenom razdoblju. Zato često ponavljane reforme nikada ne ostvaruju strukturne promjene.
