Kako je »Uljanik« vratio Istru u Hrvatsku piše Ivan Hrstić: »Eto i to smo dočekali da čelnici IDS-a stanu pred kamere hrvatskih nacionalnih TV kuća te da urbi et orbi izgovore: Istra je dio Hrvatske! Da prozovu hrvatsku Vladu jer zanemaruje činjenicu – da je Istra dio Hrvatske! Ako je cijela ova tragedija nečega bila vrijedna, onda je to da smo konačno čuli i tu rečenicu: ‘Očekujemo da Vlada RH odmah promijeni svoj odnos prema Uljaniku, a ne da se ponaša kao da Uljanik, Pula, Istra, nisu dio Hrvatske«, podviknuo je Boris Miletić, onaj isti koji je jučer zaigrano dijelio zelene putovnice Republike Istre – Repubblice Istriane. Onaj Miletić koji je od ministra Krstičevića tražio, a kako tvrdi i dobio – obećanje da se Hrvatsko ratno zrakoplovstvo neće vratiti u Istru! Hrvatski F-16 iznad Istre navodno bi mogao preplašiti turiste. To što se i s Ćićarije vidi nekoliko talijanskih zračnih baza, pa i NATO-ova u Avianu, očito Miletića i njegove pajdaše toliko ne brine. IDS, naravno pokušava oprati ruke od ovog brodoloma u pulskom zaljevu… Naravno kao što Vlada RH ne može pobjeći od svoje zapovjedne odgovornosti, tako ni IDS ne može pobjeći od svoje izravne krivice.«
Samo devet gradova u RH ima pozitivan prirodni prirast, a najbolji je Solin. Za razliku od velikih gradova koji redom bilježe negativne brojke, više rođenih nego umrlih prošle su godine zabilježili redom manji gradovi. Osim Solina koji ima prirodni prirast od 76 novih građana slijede Metković, Kaštela, Dugo Selo, Imotski te Krk, Pazin, Opuzen i Biograd na Moru. Svi znamo da je Hrvatska demografski u sve težoj situaciji, da mladi ljudi koji su tek osnovali ili će tek osnovati obitelj masovno odlaze iz zemlje, zbog čega je odnos prirodnoga prirasta, dakle broj rođenih u odnosu na broj umrlih, u cijeloj državi sve negativniji. Upravo zbog toga, kada u nekim gradovima vidimo pozitivan trend, moramo se zapitati kako se on dogodio i mogu li i drugi učiniti slično ne bi li zadržali ili privukli mlade i preokrenuli trend. Kako to da su od tih manjih gradova na samom vrhu popisa Solin i Dugo Selo. U ta je dva slučaja riječ o gradovima koji su u blizini puno većih gradova Zagreba i Splita, te su nižom cijenom nekretnina sigurno privlačniji mladim parovima i obiteljima. Oba grada ulažu u vlastitu infrastrukturu i u pronatalitetne mjere. S Krkom je, pak, situacija potpuno drugačija, cijene nekretnina u tom turističkom odredištu sve su samo ne jeftine, Krk svojim građanima pruža brojne druge prednosti, a među njima ističe – zaposlenje. Gradonačelnik grada s najvećim prirodnim prirastom, načelnik Solina Dalibor Ninčević, kaže da je ponosan na činjenicu da je grad Solin unatrag pet-šest godina jedan od rekordera među gradovima u Hrvatskoj po prirodnom prirastu stanovništva. »Prosječna dob naših sugrađana je oko 35 godina«, kaže Ninčević i priznaje da je objektivan razlog za to blizina Splita i povoljne cijene stanova. No postoje i drugi bitni razlozi, a to su uređenost grada, dostupnost svih javnih i društvenih sadržaja te kvalitetna demografska politika koju Grad provodi već čitav niz godina. Grad Solin tako daje novčanu pomoć za opremu novorođenoga djeteta, ovisno o tome koje je dijete u obitelji, za prvo rođeno dijete u obitelji u iznosu od 1500 kuna, za drugo 2000 kuna, za treće 3000 kuna, za četvrto 4000 kuna, za peto i svako sljedeće dijete po 5000 kuna. Uz to subvencionira dohranu dojenčadi i male djece ako se medicinski utvrdi da je potrebna. Daje i pomoć obiteljima s četiri i više djece koja se ostvaruje bez obzira na prihode obiteljskoga domaćinstva.
Preteško je više i novinski pratiti nesreće koje su se izredale na cestama posljednjih mjesec dana. Dati ključ vozila mladomu vozaču ili alkoholiziranomu isto je kao dati mu i vatreno oružje. Hrvoje Pezelj još je 2003. godine od DORHA zatražio kazneni progon za roditelje mladih vozača. Ponašanje roditelja trebalo bi tretirati kao kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom, kaže Pezelj. Usprkos činjenici da posljednjih godina sve više mladih vozača na cestama sije smrt, zakonska regulativa takvu odgovornost – ne prepoznaje – a tko zna koliko bi života bilo očuvano da je svojedobno uvažen elaborat tadašnjega zamjenika županijskoga državnoga odvjetnika Hrvoja Pezelja, koji je još u rujnu 2003. godine argumentirao zbog čega se »može i mora« kazneno progoniti i roditelje mladih vozača.
U dopisu koji je adresiran na tadašnjega glavnoga državnoga odvjetnika Pezelj je analizirao u to vrijeme tri aktualne prometne nesreće koje su skrivili mladi vozači, poput one u Makarskoj gdje su usmrćene dvije djevojke, kao i 2002. kada je maloljetnik izazvao prometnu nesreću u kojoj je suvozaču amputirana noga. Došao je do zaključka da se roditelji u tim sumornim pričama pojavljuju »kao oni koji su svojoj djeci kupili ili dali na upravljanje osobni automobil odnosno motocikl ili nepažnjom omogućili djeci da uzmu ključeve bez njihova znanja«. »Mišljenja sam da bi i jedno i drugo ponašanje roditelja trebalo tretirati kao kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263 KZ-a, a ovisno o posljedici radilo bi se moguće i o teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti iz čl. 271 KZ-a u vezi s čl. 263 KZ-a«, navodi Pezelj. Usporedba je kada, primjerice, roditelji posjeduju vatreno oružje ili eksplozive pa ih daju na uporabu svojoj maloljetnoj djeci, odnosno čuvaju na neprimjeren način bez dovoljno pozornosti pa ih djeca bez njihova znanja upotrijebe.
Nova studija propisuje da ni čaša vina dnevno nije zdrava. Za sve koji vjeruju da je zdravo svakodnevno popiti čašu vina stiže hladan tuš: rezultati velike studije provedene u 195 zemalja svijeta pokazali su da čak i povremeno konzumiranje čaše vina ili piva povećava rizik od zdravstvenih problema i preuranjene smrti. Iako su neka dosadašnja istraživanja pokazala da umjereno pijenje alkohola štiti od srčanih bolesti, nova studija, čiji su rezultati objavljeni u stručnom časopisu »Lancet«, utvrdila je da ni najmanja količina alkohola nije dobra za zdravlje. Voditelj istraživanja u kojem je sudjelovalo više od 500 stručnjaka iz svih dijelova svijeta Max Griswold, znanstvenik Instituta za metriku i evaluaciju iz Seattlea, kazao je da je riječ o dosad najopsežnijoj studiji s obzirom na raspon podataka o kojima se u studiji vodi računa. Rizici koje izaziva konzumacija alkohola neutraliziraju njegov zaštitni učinak – stoji u zaključku studije, u kojoj se ističe kako svakodnevno pijenje »standardne količine« od 10 grama alkohola, što je ekvivalent malomu pivu, čaši vina ili čašici od 30 ml žestokoga pića, za otprilike 0,5 posto povećava opasnost od razvoja najmanje jedne od 20 bolesti povezanih s alkoholom. Na globalnoj razini dodatan rizik od 0,5 posto među onima koji svakodnevno konzumiraju alkohol rezultirat će smrću 100 000 ljudi godišnje. Svakodnevnim konzumiranjem dvaju pića rizik ozbiljnih zdravstvenih posljedica raste na 7 posto, a s pet pića mogućnost se povećava na 37 posto.
»Državna administracija toliko je sve zakomplicirala da će i prva klasa jabuke, ne pobere li se na vrijeme, završiti u industrijskoj proizvodnji ili ostati na stablu. Poljaci su lani pojednostavnjenim procedurama berbu jabuka popunili s više od 200 tisuća Ukrajinaca, a mi ćemo teško popuniti i skromnu hrvatsku kvotu od 1500 stranih radnika«, kaže voćar Frane Ivković, ogorčen što mjere koje bi hrvatsku poljoprivredu mogle pogurati naprijed očito izostaju pa se na sadašnjih 3000 radnika u voćnjacima jednako toliko može naći i na »crno« tzv. rođaka i prijatelja iz zemlje i inozemstva. Da problem bude veći, ove se godine očekuje odličan urod jabuka, 120 000 tona, koji će trgovci iskoristiti da bi voćarima ponudili što niže otkupne cijene. Sve jabuke koje trenutačno u trgovinama nisu elstar ili gala nezrele su ili su ostatci lanjske berbe – objašnjava Ivković i pita kontrolira li itko pridržavaju li se otkupljivači pravilnika o kvaliteti voća. Zagrebačka »Fragaria« ove je godine za berbu jabuka dobila kvotu od 100 stranih radnika i popunila je Ukrajincima. »Više od 900 kuna koštao nas je svaki taj radnik i prije nego što je i stigao. U odnosu na druge članice EU procedura uvoza stranih radnika u nas je previše komplicirana, od vađenja osobne iskaznice, prijave u banku, liječniku, što najteže pada OPG-ovima koji nemaju vremena, energije ni živaca za to. Poljaci, primjerice, imaju ugovore sa zemljama s kojima graniče. Strane radnike za razliku od nas trebaju prijaviti policiji i županijskim uredima za zapošljavanje i mogu raditi šest mjeseci«, kaže Stanko Barbarić iz »Fragarije«.
