Ovoga je ljeta u Helsinkiju potpisan sporazum o suradnji između Europske agencije za kemikalije (ECHA) i europske kemijske industrije, koju predstavlja Vijeće europske kemijske industrije (Cefic). Tim se sporazumom obje strane obvezuju da će surađivati na provedbi i promicanju temeljnoga zakona o kemikalijama poznatoga pod skraćenim nazivom REACH.
REACH je stupio na snagu 2007. godine na području Europske unije i tim se zakonskim okvirom regulira većina kemikalija i kemijskih proizvoda na tržištu. Temeljna postavka toga zakona jest da je za svaku kemikaliju na tržištu čiji promet iznosi više od jedne tone potrebno provesti procjenu sigurnosti. Bez toksikološkoga profila, odnosno »osobne karte«, nijedna takva kemikalija ne može dobiti dozvolu za tržište.
No usuglašavanje i donošenje toga zakona trajalo je 15-ak godina jer su se industrija i pojedine znanstvene institucije opirale tako restriktivnu i konzervativnu pristupu prometu i proizvodnji kemikalija. Rabeći znanstvene satelite i medije, kemijska je industrija stvarala paniku u javnosti i plašila odgovorne u mjerodavnim institucijama da će uvođenje REACH-a ugroziti konkurentnost europske kemijske industrije, smanjiti proizvodnju i prodaju, izazvati zatvaranje pogona, što će dovesti do brojnih otkaza radnicima… Drugim riječima, nova skupa regulacija kemikalija pomoću koncepta REACH, prema tvrdnjama industrijskih predstavnika, recept je za uništavanje europske kemijske industrije. Axel Singhofen, zastupnik Europskoga parlamenta, prisjeća se tih vremena: »Kada se pojavila ideja REACH-a početkom devedesetih, prva reakcija u industrijskim krugovima bila je panika i namjerno stvaranje straha.«
Stoga su nova retorika i potpuna promjena stajališta krovne institucije kemijske industrije (Cefic) o europskoj regulaciji kemikalija dobrodošlo iznenađenje.
Stari su protivnici, vijeće Cefic i europska agencija ECHA, nakon dva desetljeća, postali saveznici u promociji REACH-a. Marco Mensink, jedan od vodećih ljudi u Ceficu, opisuje novi sporazum: »Oduševljeno pozdravljamo ovu suradnju kojom možemo REACH učiniti korisnim za industriju i za agenciju ECHA, ali i za sve druge zainteresirane sudionike. Industrija će pomagati agenciji kako bi se poboljšalo nadgledanje i provođenje regulacije kemikalija.«
Ovaj zaokret za »180 stupnjeva« zasigurno upućuje ne interese koje je europska kemijska industrije otkrila u prihvaćanju REACH-a. Sve donedavno predstavnici industrije uvjeravali su mjerodavne da stroga regulacija kemikalija smanjuje konkurentnost europskih proizvoda na svjetskom tržištu. No sada su »okrenuli ploču« te tvrde da kemijski proizvodi sa službenim pečatom kvalitete i sigurnosti imaju bolji imidž kod trgovaca i potrošača i olakšan pristup zahtjevnim tržištima. Financijska sredstva uložena u procjenu štetnosti kemikalija kroz regulacijske filtre REACH-a vratit će se kroz više cijene i sigurniji plasman na tržištu. Osim toga, predstavnici industrije shvatili su da zabrane štetnih proizvoda potiču inovatore na oblikovanje novih, sigurnijih proizvoda.
Naposljetku, čini se da je europska kemijska industrija prepoznala REACH regulaciju kao pravila igre koja treba »prodati« ostatku svijeta. S nametanjem standarda kvalitete stvorit će se kompetitivni okoliš u kojem će etiketa visoke sigurnosti biti najbolja ulaznica za tržište. Marco Mensink tumači REACH kao izvozni proizvod: »Potrebna nam je mudra vanjska politika REACH-a. Ako želimo da zemlje izvan Europske unije prihvate pravila REACH-a, treba osigurati da su uvozne kemikalije usklađene s kriterijima REACH-a, treba pojačati granične provjere i procedure. Nema koristi od brenda REACH ako se samo mi pridržavamo pravila, a ne namećemo ih na vanjskim granicama Europske unije.«
Tako je kemijska industrija u Europi u dva desetljeća od skeptika postala promotor najstrože, najopsežnije i najskuplje regulacije kemikalija na svijetu.
