Minimalna socijalna interakcija i komunikacija uz ponavljajuće i rutinirane obrasce ponašanja može se na neki način definirati kao zatvorenost, ograničenost, pa i egocentrizam. Istodobno to može biti definicija čovjeka današnjice. Usredotočenost na sebe i na tek uzak krug ljudi oko sebe koji se svodi samo na pogled u ekran, u igricu ili u projekt koji je trebao biti završen još jučer. Je li taj prazni pogled koji gleda nikuda i koji ne vidi ništa najčešća značajka današnjega pojedinca? Prazan pogled odrednica je današnjice jer gleda dok traje i ne vidi dalje. Sredine više odavno nema jer se sve svelo na malo bogatih i ostatak siromašnih, u materijalnom pogledu.
Ljudi jednostavno gube smisao, ne pronalaze ga, sve im je daleko, a ideali su visoko. Oslanjaju se na to da će nekako biti, a da pritom ne ulože ni minimum svoga zalaganja, pa jednostavno zapadaju u apatiju. Gledaju tako preko ograde ili toga istoga monitora, vide da je drugdje bolje, da je drugima lakše i ljepše te lagodnije žive i imaju. Malo tko promišlja koliki je ulog dan da bi se tamo negdje imalo, lagodnije živjelo.
S druge strane hrvatski je narod vrijedan. Hrvati su cijenjeni radnici u svakom dijelu kugle zemaljske, spretni u svemu čega se uhvate. Ali, samo se treba »uhvatiti«. Raditi treba odgovorno i marljivo, ne zabušavati i hvatati »krivine«, a očekivati nagradu i plaću. Gledajući tako opet u prazno, i opet se ne vidi ništa novo. Vrtnja u krug se nastavlja, a iz nje proizlazi ljutnja na sudbinu koja je odredila da se baš tu rodi, baš tu da se živi.
Nezadovoljstvo raste, gura čovjeka u očaj i depresiju, u bolest i bezizlaznost, nemoćnost i ovisnost o tuđoj pomoći, pomoći Crkve ili dobrih ljudi. Zdravi ljudi i ljudi koji su mogli raditi pretvaraju se u ovisne ljude koji gube dostojanstvo i vrijednost. Zbog egoizma izgubila se čovječnost, pa i briga za drugoga. Upravo se tu postavlja pitanje gdje su temeljne vrijednosti kojima nas uče od malih nogu. Izostanak komunikacije i asocijalnost uzrokuju povlačenje, distancu i nepovjerenje. Otvorenost treba zaslužiti povjerenje, ali je često blokira strah i egoizam. Rješenja su jednostavna. Bez puno filozofije, tu je zlatno pravilo iz Matejeva evanđelja da čovjek ne čini drugomu ono što ne želi da se čini njemu. I još više od toga da ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Krist je dao jednostavnu zadaću – postavio je svakoga čovjeka baš tamo gdje jest, s posebnom zadaćom i misijom, na pravo mjesto, a to je mjesto na kojem svaki čovjek jest. Pozvao ga je da se oslobodi egoizma i okrene prema Bogu i bližnjemu.
