U naše suvremeno doba stvarnosti brojnih internetskih društvenih mreža i novih sredstava komunikacije, internetskih stranica i portala omogućuju svakomu čovjeku koji ima priključak na internet i mobitel da ujedno ima svoj vlastiti medij, pa se neizbježno neizmjerno umnožio broj javnosti ponuđenih vijesti i »vijesti«, priopćenja, mišljenja, potpora, prigovora, kritika, laži, podvala – sve do vulgarnosti i širenja mržnje. Čak ni činjenica da se baš sve što je »rađeno« na internetu ili rečeno odnosno zapisano na mobitelu može rekonstruirati, tj. identificirati tko, kada i gdje je to »radio« (a to se i radi kad to požele oni koji stvarno upravljaju internetom i radiofonijom), ne može obuzdati silnu potrebu očitovanja u toj virtualnoj stvarnosti, pa se može reći da je u naše doba gotovo sve ono što ljudi misle i govore u svom svakodnevnom životu preraslo u medijski proizvod. Ta suvremena svojevrsna medijska džungla bez sumnje ima mnogo svojih dobrih i korisnih proizvoda, ali zahtijeva i sve veći stupanj izoštrene osjetljivosti za razlikovanje što je relevantno, a što je nevažna besmislica. Posebno je važno da u Hrvatskoj odgovorni u društvu, posebno nositelji državnih vlasti, primjenjuju taj što viši stupanj izoštrene osjetljivosti za (i)relevantnost te ne sudjeluju u suvišnim javnim raspravama. Naime, potpuno irelevantne javne rasprave često nameću baš oni koji odvraćaju pozornost od surove hrvatske stvarnosti i koji podgrijavaju društvene podjele dok oni istodobno na taj način štite svoje prigrabljene povlastice i posežu za novima.
Npr. umjesto vrijednih i važnih poruka što ih je predsjednica Republike Hrvatske izrekla na spomenu 25. obljetnice brutalnoga velikosrpskoga napada na Dubrovnik, najširoj javnosti kao najvažnije, u konačnici, servirana je tobožnja afera »srpske čokoladice«. Jedan roditelj otkrio je da je među slatkišima koje je Predsjednica darovala skupini dubrovačkih učenika čokoladica proizvedena u Srbiji, a jedan portal, koji svojim tekstovima inače često širi podvale i mržnju, od toga je stvorio – vijest. Kao što je potpuno irelevantno, premda se može razumjeti, mišljenje ili iznenađenje jednoga roditelja, tako je potpuno besmislena i irelevantna vijest o tome objavljena na tom portalu. Ipak ta »vijest« izazvala je reakciju Ureda Predsjednice Republike s najavom da će se istražiti kako je ta čokoladica dospjela u paket te je ta beznačajnost dobila na velikoj važnosti i doista postala vijest koja je prešla i hrvatske granice. Epilog toga jest da je iz medijskoga prostora gotovo potpuno potisnuta strahota stradanja Dubrovnika, Dubrovčana i dubrovačkih branitelja, njihova žrtva i zločestoća agresora, a taj prostor zauzela je tobožnja afera čokoladica. To odvraćanje pozornosti javnosti od spomena agresije i stradanja tako je dobro odrađeno da je teško vjerovati da to nije bilo ili vrlo spretno iskorišteno nesnalaženje ili čak u potpunosti režirano.
Slično se dogodilo i s iskazivanjem počasti poginulim dobrovoljcima, hrvatskim braniteljima u Jasenovcu. Njihova žrtva života za očuvanje Hrvatske i hrvatskoga naroda posve je istisnuta iz javnoga medijskoga prostora koji je napunjen sloganom iz oznake braniteljske udruge koja je zakonito registrirana. Nije neobično što su se javili budni propagatori fašizacije Hrvatske, premda jako dobro znaju da baš ni jedan od tih poginulih branitelja nema apsolutno ništa s ustaštvom jer su rođeni za komunističkoga režima u Hrvatskoj kad su ustaše bili iskorijenjeni, ali jest neobično što su ti propagatori osvojili gotovo sav hrvatski medijski prostor i, što nije neobično, znatan dio srbijanskoga medijskoga prostora. Potpuno je ignorirano da je Jasenovac bio okupiran u velikosrpskoj agresiji devedesetih godina i da je danas mjesto u kojem žive ljudi kao i u drugim hrvatskim mjestima s istim poteškoćama i nadama i da ti ljudi nemaju ama baš ništa s onim što se u tom kraju događalo za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i neposredno poslije toga rata. Ti propagatori fašizacije također i dalje smišljeno i sustavno prešućuju povijesnu činjenicu da je tužna i žalosna činjenica ustaškoga logora falsificirana, da je popis žrtava u jasenovačkom spomeniku velika konstrukcija, te potpuno ignoriraju ili čak zabranjuju svaki spomen partizanskoga odnosno komunističkoga logora u tom istom Jasenovcu na tom istom mjestu.
Nije neobično što se takvi pogledi javljaju u medijskoj javnosti, tim više nije neobično jer su oni dio suvremene srbijanske politike i propagande, ali jest neobično da predsjednik Vlade na tu medijsku i moguću namještenu provokaciju reagira najavom osnivanja povjerenstva koje bi »raspravljalo o naravi totalitarnih režima«. Za samostalnu Republiku Hrvatsku jednako je prošlost Nezavisna Država Hrvatska, kao i Banovina Hrvatska ili Hrvatska unutar Austro-Ugarske, a njezin temelj je jedino i isključivo obrana u Domovinskom ratu. Suvremene hrvatske građane sve hrvatske žrtve u povijesti kao i sve žrtve stradale na hrvatskom tlu jednako pozivaju na osudu svakoga zločina i na iskazivanje pijeteta svakoj žrtvi. No tu se istinu smišljeno istiskuje iz javnoga prostora i iz svijesti hrvatskih građana jer se umjetno želi stvarati podjele u hrvatskom narodu, dati građanima kost za glodanje i odvraćati pozornost od svih nepodopština koje su učinili i koje stvaraju oni koji stvarno upravljaju Hrvatskom, a zapravo su pritajeni kadrovi Socijalističke Republike Hrvatske. Nameće se vrlo važno, ali i vrlo delikatno pitanje: sudjeluju li to i pojedini političari na visokim državnim dužnostima, kao i naivni i zavedeni pojedinci, u smišljenom stvaranju unutarnjih neprijatelja u Hrvatskoj te u smišljenom antihrvatskom propagandnom ratu?
