Sve više se govori o iseljavanju iz Hrvatske, pa je tako znakovit tekst Kristine Turčin da je lani zbog iseljavanja i drugih razloga rođeno najmanje djece u zadnjih 100 godina. Rođeno ih je samo 36 647, što je gotovo 900 djece manje nego godinu dana prije i prvi put je broj novorođenčadi pao ispod 37 000.
Razlog tolikoga pada broja novorođenih, pokazuju analize, nije to što sve manji udio žena ima sve manje djece, nego znatno smanjenje ukupnoga broja žena u dobi za rađanje u Hrvatskoj.
Do toga je, objašnjava dr. Ivan Čipin s Katedre za demografiju zagrebačkoga Ekonomskoga fakulteta, dijelom došlo zbog činjenice da sada u dob u kojoj žene najčešće rađaju (od 25 do 35 godine) dolaze žene rođene nakon 1990. kada su se počele rađati sve malobrojnije generacije. Drugi je evidentni razlog sve veće iseljavanje mlađega stanovništva: djeca se vjerojatno i dalje rađaju, ali ne u Hrvatskoj. »Prema analizama, i dalje isti udio žena rađa isti broj djece. Stopa fertiliteta nije opadala, čak je blago rasla, dakle, jednostavno imamo manje žena koje bi mogle rađati i zbog toga je broj rođene djece manji, kaže dr. Čipin. Dodaje kako je stopa fertiliteta pretpostavljeni statistički broj djece koju će prosječna žena roditi tijekom života. »U 2016. blago je narasla u odnosu na 2015. godinu. Prema službenim podatcima od 2006. do 2016. broj žena u Hrvatskoj u dobi od 25 do 35 godina, koje rađaju gotovo dvije trećine novorođene djece, smanjio se za gotovo 7 %, odnosno za 20 000. Budući da službena statistika o iseljenju bilježi samo one koji su uredno odjavili boravište, može se pretpostaviti da je stvarna brojka smanjenja još veća.«
»Najveći broj novorođenih u posljednjih petnaest godina zabilježen je 2008. i 2009. kada se broj novorođene djece kretao oko 44 000. To je bila posljedica ne samo činjenice da je žena u fertilnoj dobi bilo više, nego i činjenice da je u tom razdoblju na snagu stupio niz ozbiljnih mjera prije donesene Nacionalne obiteljske politike, poput delimitiranja rodiljnih naknada, uvođenja pronatalitetnoga dodatka i osiguranja besplatnih školskih udžbenika, te se dogodila ekspanzija na kreditnom tržištu zbog koje se lakše rješavalo stambeno pitanje. To je dokaz da politika može ozbiljno utjecati i kratkoročno«, istaknuo je dr. Čipin. »Treba nam na podatcima utemeljen strateški dokument s ciljanim mjerama koje će se simultano provoditi i pratiti kroz javne indikatore.« Dr. Čipin je napomenuo da nemamo ni osnovne podatke o tome primjerice koliko bi djece ljudi željeli i što bi im konkretno pomoglo u tom ostvarenju.
Komplikacije su nastale već pri osnivanju Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike.
Međutim istina je da je HDZ-u u predizborno vrijeme demografsko pitanje kao prioritetnu temu nametnuo dr. Stjepan Šterc, demograf iz redova HDZ-a. Nakon osvojenih izbora odmah je najavljeno osnivanje Ministarstva demografije, a ministar je očekivano trebao biti Šterc, kako je naveo u tekstu Frenki Laušić. Međutim, to je rješenje otpalo nakon što je Šterc upoznao premijera Andreja Plenkovića s financijskim dubiozama – to jest da je bio blokiran. Upozorio je da bi, bude li morao objaviti svoju imovinsku karticu, mogao izbiti skandal, sličan onomu oko Crnoje. »Istina je, ja sam im praktički nametnuo osnivanje takvoga ministarstva, iako sam ja htio da to bude posebno tijelo, a ne da bude u zajedničkom ministarstvu sa socijalom i obitelji. Bio sam na razgovoru s Plenkovićem i Davorom Božinovićem gdje je trebalo biti dogovoreno da budem ministar, ali rekao sam da sam blokiran, da su mi kćeri kupile stan na kredit i drugo, da sad ne ulazim u pojedinosti. Da sam postao ministar, izložio bih svoju obitelj jer bi me novinari sigurno razvalili. Zato sam odbio, neću žaliti za funkcijom pod svaku cijenu. Dogovorili smo da ćemo vidjeti što ćemo, ako sredim svoju situaciju«, potvrđuje Šterc. Tako se premijer Plenković našao u situaciji da ministarstvo demografije bude bez ministra. Prema neslužbenim informacijama na brzinu je odlučeno da ministrica postane Nada Murganić, koja je u prvoj verziji morala biti državna tajnica za socijalnu skrb u ministarstvu koje bi vodio Šterc.
Budući da je Šterc odustao, Ministarstvo demografije ostalo je bez ijednoga demografa. Tada se pojavio mladi i cijenjeni znanstvenik dr. Marin Strmota te je preuzeo službu državnoga tajnika u tom ministarstvu. Pokazalo se da je predlagao rješenja za koja nije bilo sluha pa je nedavno na tiskovnoj konferenciji podnio ostavku. »Nakon godine i četiri mjeseca u Vladi kao demograf, mladi čovjek, smatram da ovo nije dovoljno ozbiljno i s današnjim danom podnosim ostavku na mjesto državnog tajnika. Država izumire. Imamo najgore stanje u državi od kada postoji država i pričati ovako neozbiljno o ovome… Ja, kao mladi čovjek, građanin Hrvatske, otac dvoje djece, nezaposlene supruge, nezaposlenih roditelja, ne vjerujem da će se išta riješiti ovakvim pristupom. Hvala vam lijepa.« Tim je riječima nakon sjednice Vijeća za demografsku revitalizaciju, u nazočnosti resorne ministrice Nade Murganić, u izravnom prijenosu konferencije za novinare ostavku podnio dr. Marin Strmota, 32-godišnji stručnjak koji je na mjesto državnoga tajnika došao s Katedre za demografiju zagrebačkoga Ekonomskoga fakulteta. Pokazalo se da je dr. Strmota držao više do struke nego do članske iskaznice i funkcije. Može se očekivati još teži pristup demografskim problemima ako se država i činovnici što prije ne osvijeste i shvate ozbiljno ove gotovo demografske vapaje. Hrvatski demografi vlastima za primjer daju Izrael i Irsku, zemlje koje su izronile iz slične situacije s pametnim političkim vodstvom.
I u sumornim danima koji često prate Hrvatsku mnogi umjetnici donose radost, pa će tako vjerojatno biti i s nastupom Andree Bocellija koji će nastupiti u zagrebačkoj Areni 10. ožujka. Za taj nastup u Hrvatskoj ostalo mu je u sjećanju prijašnje gostovanje. Rekao je da pamti toplinu kojom ga je dočekala hrvatska publika i veseli se što će ponovno biti s njom. Nastup mu je ostao u sjećanju kao vrlo intenzivno i pozitivno iskustvo. »Pamtim toplinu kojom me dočekala hrvatska publika i koliko me dirnula njihova naklonost. Veseli me što ću ponovno biti s njom i to je razlog više da dam sve od sebe na pozornici u vašoj gostoljubivoj zemlji po senzibilitetu i osjećaju za lijepo vrlo bliskoj nama Talijanima.«
U razgovoru za »Večernji list« rekao je da se obično dan prije koncerta povlači, pokušava maksimalno održati koncentraciju i provesti što više vremena u tišini. Ponekad zbog organizacije turneje i taj dan mora provesti na putu, ali se i tada pokušava odmoriti koliko god je to moguće. Danima koji prethode koncertu drži strogu dijetu i vodi gotovo redovnički život odričući se vina, kave, tjestenine i drugih za njega važnih životnih radosti. Nastupio je pred milijunima ljudi, ali i dalje kaže da ima tremu. Svaki mu je nastup izazov jer ne želi razočarati one koji su uložili svoje vrijeme i novac kako bi ga došli slušati. Budući da je veliki emotivac, osjeća odgovornost i ne želi iznevjeriti očekivanja, a ona su iz godine u godinu sve veća. Na kraju uvijek prevladava radost što s drugima dijeli glazbu koju voli i zahvalnost prema onima koji mu pružaju povlasticu time što ga dolaze slušati. Glazba je od najranije dobi bila dio njegova života. O tome govori, sudeći po onome što mu je ispričala majka, da još dok je bio u kolijevci, čim bi čuo opernu glazbu, prestao bi plakati. Već kao šestogodišnjak stalno je pjevao i preslušavao gramofonske ploče opernih pjevača i učio arije Puccinija, Verdija, Giordana, Mascagnija te ih pokušavao oponašati. Odmah nakon diplome na studiju prava počeo je raditi u struci. Prošao je tridesetu godinu i nakon brojnih pokušaja i snimaka koje su završavale u ladicama te brojnih zatvorenih vrata bio je uvjeren da će mu glazba ipak na kraju ostati samo hobi i da mu je suđeno posvetiti se pravu. Zahvalan je Bogu što je zbog nekih sretnih okolnosti i Pavarottijeva pozitivnoga mišljenja o njemu njegova strast postala njegov poziv.
