Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao javna ustanova s obvezama isplate prava koja pripadaju osiguranicima ima i obveze naplate svojih imovinskopravnih tražbina od svojih osiguranika i trećih osoba. To su u pravilu potraživanja koja nastaju po osnovi naknade štete ili nepripadne isplate mirovina ili drugih prava iz mirovinskoga osiguranja (npr. novčana naknada za tjelesno oštećenje) ili po osnovi neplaćenih obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje. Postupak za naplatu, odgodu, pa i otpis tih potraživanja propisan je posebnim »Pravilnikom o imovinskopravnim tražbinama« (skraćeno: Pravilnik), koji je donijelo Upravno vijeće Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje 2002. g., a koji je naknadno mijenjan i dopunjavan tri puta: 2006., 2010. i u studenom 2013. godine. Kako su izmjene bile opširne i bitne, a često i nerazumljive, ovisno o tome kako su se mijenjale upravne strukture u mirovinskom zajedno s promjenama političkih struktura, te po ustaljenom običaju nikada nije donesen pročišćeni tekst Pravilnika, osiguranici, ali i treće osobe prema kojima se primjenjuje Pravilnik, ostavljeni su u neravnopravnom položaju. To se posebno odnosi na potraživanja naplate doprinosa, a s tim u vezi mogućnost prisilne naplate, odgode naplate, pa i otpisa dugovanja.
No valja pojasniti kako nastaje šteta koju trpi mirovinsko, odnosno posljedično i državni proračun, koji sufinancira isplatu mirovinskih prava. Nije svaki odlazak u mirovinu ili ostvarenje nekoga drugoga prava po sebi šteta. Odlazak u starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ili obiteljsku mirovinu nije šteta. To je zakonom »osiguran slučaj«. Čak ni ostvarenje invalidske mirovine ne smatra se štetom ako je nesposobnost za rad nastala kao posljedica bolesti. Za sve te rizike plaćaju se obvezni doprinosi. Međutim, ako je nesposobnost za rad nastala kao posljedica odgovornosti treće osobe ili nekoga posebnoga nesretnoga događaja, tada nastaje šteta za mirovinsko. Treća osoba ili određeni događaj smatraju se u tom slučaju počiniteljima štete i dužni su naknaditi štetu mirovinskomu zbog nepredviđenoga preuranjenoga umirovljenja ili smrti. To se obično događa u prometnim ili drugim nesrećama. U praksi postoje za takvu odgovornost posebna osiguranja za promet ili druge nesreće, za koja se plaćaju posebne premije kako bi se nadoknadila šteta oštećenim pojedincima ili obitelji. Međutim, to ne isključuje obvezu takvih osiguravatelja na naknadu štete i mirovinskomu osiguranju, koje baš zbog posljedica prometne nezgode prerano počne s isplatom invalidske mirovine ili tjelesnoga oštećenja, dakle trpi određenu trajnu štetu.
Hrvatska kao turistička zemlja sa sezonski velikim prometom izložena je brojnim prometnim nesrećama u kojima često kao sudionici, pa i krivci sudjeluju stranci, a stradavaju hrvatski građani, nakon čega se priznaju i isplaćuju mirovine, što znači da mirovinsko trpi štetu. Postupak se tada obično usmjerava na ostvarenje naknade štete za oštećenike po odredbama Zakona o obveznim odnosima od stranoga osiguravatelja za automobilsku odgovornost. Često se propušta pokretati postupke za naknade u korist hrvatskoga mirovinskoga osiguranja koje je također oštećenik. Čak i kada se takav postupak pokrene, obično je kasno jer je prema stranim propisima nastupila zastara. Nažalost odgovornost za to snosi najčešće i samo mirovinsko jer je postupak utvrđivanja invalidnosti spor. Zato bi se za takvu praksu i propuštanje podnošenja odštetnih zahtjeva u propisanim rokovima prema stranim nositeljima osiguranja od automobilske odgovornosti mogla primijeniti poslovica: »Prošla baba s kolačima.«
Bilo bi stoga zanimljivo kada bi postojali izvještaji o broju prometnih nesreća i broju podnesenih zahtjeva za odštete te se to usporedilo s brojem mirovinskih prava ostvarenih zbog posljedica takvih nesreća te brojem pokrenutih postupaka od mirovinskoga prema osiguravateljima za automobilsku odgovornost. U taj broj trebalo bi uključiti i domaće osiguravatelje. Takvim propuštanjima osiguravatelji ostvaruju dobit, a mirovinsko, koje isplaćuje prava, i državni proračun, koji sufinancira, postaju gubitnici. Nedavno objavljena izvješća o propuštanju naplata kazna za sukobe interesa, izrečena nekim dužnosnicima, daju opravdanost sumnjama da se i pritom mnogo toga propušta na zajedničku štetu.
Takvim propustima moguće je jednostavno doskočiti samo ako bi se uzeo primjer Njemačke. Kod njih je za podnošenje zahtjeva za mirovinu točno propisana posebna tiskanica u kojoj je među brojnim pitanjima i pitanje o činjenici što je uzrok invalidnosti ili smrti, datum ozljede ili smrti i okolnost sumnja li se da je netko treći suodgovoran. Ako se propusti ispuniti tu rubriku ili daje nepotpun odgovor, zahtjev za mirovinu smatra se nepotpunim i ne uzima se u obradu dok se to pitanje ne riješi. Na taj se način prisiljava podnositelje zahtjeva na žurno postupanje i potpuno davanje svih informacija. Osim toga, prema njemačkim osiguravateljima automobilske odgovornosti zahtjevi zastarijevaju za godinu dana. Svojedobno je postojala takva praksa i u Hrvatskoj, ali samo za provedbu međunarodnih sporazuma. Tada se u korist mirovinskoga osiguranja u slučajevima kada je zbog posljedica prometne nesreće nastupio gubitak sposobnosti za rad i priznavalo pravo na mirovinu ostvarivalo oko 50 000 ondašnjih njemačkih maraka (danas bi to bilo u eurima) u pojedinom slučaju. Svote odšteta često su bile i znatno veće, što je ovisilo o više okolnosti, ovisno o tome je li se radilo o mlađem korisniku prava ili starijem, ili o članu obitelji. Visinu odštete izračunavali su posebni matematičari, a zapošljavanje takvih stručnjaka isplatilo bi se jer bi deseterostruko opravdali svoju plaću. Sve bi to bilo prihod državnoga proračuna.
S druge strane, stručne se službe nemilosrdno ponašaju prema svojim osiguranicima kao obveznicima doprinosa te ne opraštaju nikomu ništa i istjeruju ovrhe iako prema u početku spomenutom Pravilniku postoji i mogućnost otpisa dugovanja doprinosa. Nažalost Pravilnik nije objavljen u »Narodnim novinama«, nego samo na oglasnim pločama područnih služba, a nije načinjen ni pročišćeni tekst, koji bi mogli razumjeti osiguranici i eventualno ostvariti prava otpisa ili barem odgoda plaćanja svojih obveza. Stoga u nastavku slijede postupak, uvjeti i mogućnosti otpisa dugovanja doprinosa.
