Zašto su mnogi poznati prikazi Blažene Djevice Marije izrađeni od crnoga drva, odnosno na slikama Majku Božju prikazuju kao crnu ženu? Poznato je da velika europska marijanska svetišta imaju upravo lik crne Madone: Gospa od Loreta u Italiji, Gospa od Montserrata u Španjolskoj, Gospa Altetinška u Njemačkoj te Gospa Čenstohovska u Poljskoj. Je li riječ o »inkulturaciji« Marijina lika, posljedici akumulacije dima zbog zavjetnih svijeća i naslaga prljavštine i čađe tijekom stoljeća ili nešto treće? Pitanje je to koje hodočasnici zasigurno ne postavljaju prvo kada dolaze u svetišta te predaju svoje nakane crnim Gospama – pa i onoj u Nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke.
Vjernike privlači Marijina nutarnja ljepota, blagost i prisutnost. Ipak, rektor bistričkoga svetišta Domagoj Matošević kaže da postoje oni koji se s pravom pitaju zašto je kip crne boje te odmah odgovara da prekrasan kasnogotički drveni kip Majke Božje Bistričke pripada nizu tzv. crnih Madona koje su kao slike ili statue izrađivane u crnoj verziji između 12. i 15. stoljeća. No što se željelo izraziti u kršćanskoj umjetnosti onoga vremena oslikavajući lik Gospe u crnoj boji? »Dva su razloga takva prikazivanja. Prvi je to što u ono vrijeme i nije bilo toliko neuobičajeno prikazivati razne poganske božice u crnoj boji. Tako je, primjerice, rimska božica zemlje i poljodjelstva Cerera prikazivana u crnoj boji. Najplodnija zemlja crne je boje i što je zemlja tamnija, to je prikladnija za obrađivanje i donošenje obilata roda. Tako su i grčka i egipatska božica plodnosti Demetra i Izida također prikazivane u crnoj boji. Kršćanski su umjetnici preuzeli to pogansko razmišljanje i podarili mu novo kršćansko značenje, želeći na taj način predočiti Marijin život kao sliku plodne zemlje«, pojašnjava Matošević u tekstu koji je objavljen u župnom glasniku. Poznato je da je sjeme Božje riječi pavši na plodno tlo Marijina srca urodilo najvećim plodom. Rekavši »da« Bogu, Marija je svima darovala Isusa. »Ona je primjer i poticaj kako bismo i sami postali plodna zemlja u kojoj će sjeme Božje riječi moći rasti, razvijati se i naposljetku donijeti plod«, ističe rektor Matošević.
Drugi razlog izrađivanja i oslikavanja crnih Madona leži u tome da bi se naglasila Marijina nutarnja ljepota. »Takvo razmišljanje nadahnuto je biblijskim tekstom iz knjige Pjesma nad pjesmama koji kaže: ‘Crna sam, ali lijepa.’ Sveto pismo naglašava da Bog ne gleda očima čovjeka. Čovjek se, često, zadržava na onom izvanjskom, površnom i tomu pridaje važnost. No Bog gleda u dubine čovjeka i vidi sve ono što bismo mi sami, ponekad, rado željeli sakriti. Marijina ljepota krije se upravo u njezinoj dubini, u njezinoj jednostavnosti, malenosti i otvorenosti da bude samo i jedino ‘službenica Gospodnja’. Upravo zbog toga svetišta su mjesta u koja vjernici ulaze u nutrinu vlastitoga bića i u dubine vlastite samospoznaje. Tu ne bi trebalo i ne može se glumiti. Ostaje samo otvoriti Bogu svaki prostor svojega bića kako bi on obasjao tmine i vječnim milosrđem zaliječio rane«, navodi rektor Matošević, koji često promatra hodočasnike kako u tišini obilaze oko oltara te promatraju kip Majke Božje Bistričke i u mnogima trenutcima prepoznaje duhovne preobrazbe kroz oči pune suza.
»Njihova je duša kao suha zemlja koja je sada blagoslovljena darom vode. Vode koja čisti, daje svježinu i snagu za život te oživljava sjeme koje samo čeka da poraste i donese rod. To su posebni trenutci Božje nježnosti i prisutnosti. U tim trenutcima dovoljno je samo reći: ‘Čuj, Majko, čuj svoje djece glas, ne daj da nas bijeda bije, brani, brani nas’«, zaključuje rektor bistričkoga svetišta Matošević.
