Udruga »U ime obitelji« skrenula je pozornost na informaciju koja bi zasigurno prošla ispod medijskoga »radara«, a hrvatska javnost zaslužuje relevantnu i stručnu raspravu o pitanju procesa pristupanja tzv. Istanbulskoj konvenciji. Riječ je o koraku koji prethodi potvrđivanju u Hrvatskom saboru – otvaranju internetskoga savjetovanja s javnošću o nacrtu prijedloga zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Od ponedjeljka 3. srpnja pa sljedećih mjesec dana na stranicama eSavjetovanja Vlade Republike Hrvatske pruža se prilika da građani o Konvenciji – koja je doživjela mnoge kritike zbog nametanja rodne ideologije – prije upućivanja u daljnju zakonodavnu proceduru iskažu vlastito mišljenje o tom prijedlogu. Iz udruge »U ime obitelji« smatraju da je savjetovanje s razlogom stavljeno u ljetne mjesece i vrijeme godišnjih odmora kako bi ostala izvan pozornosti javnosti.
U čemu je zapravo glavna točka prijepora pojašnjava Ivan Munjin iz udruge »U ime obitelji«: »Istanbulska konvencija je instrument, međunarodna pravno obvezujuća konvencija, kojom se pod krinkom zaštite žena nameće rodna ideologija. Koncept roda bi ratifikacijom Konvencije postao obvezujući za Republiku Hrvatsku i počeo bi se rabiti u svim društvenim sektorima – obrazovanju, zdravstvu… Udruga ‘U ime obitelji’ više je puta upozoravala da se protivi Istanbulskoj konvenciji te da treba prihvatiti ono rješenje koje je najbolje za sprječavanje nasilja nad ženama, a to je da se Istanbulska konvencija ne ratificira, nego da se iz nje uzmu najbolje mjere i unesu u hrvatsko zakonodavstvo.«
Konvenciji, sastavljenoj u Istanbulu prije šest godina, pristupila je i Republika Hrvatska u siječnju 2013. godine, no da bi u potpunosti zaživjele mjere iz toga međunarodnoga dokumenta, potrebno je da saborski zastupnici ratificiraju Konvenciju, što je sljedeći korak nakon otvaranja savjetovanja koje je u djelokrugu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Među ciljevima Istanbulske konvencije kao jedna točka navodi se i »promoviranje rodne ravnopravnosti«, a u 14. članku koje obrađuje pitanje obrazovanja stoji da će potpisnice poduzeti »potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja«. Očito je, dakle, promoviranje rodne ideologije…
»Nije primjereno teoriju koja postoji od sredine 20. stoljeća i o kojoj ne postoji konsenzus unositi u međunarodni obvezujući dokument. O teorijama se treba razgovarati na akademskoj razini, a ne ih nametati cijelomu društvu«, kaže Munjin, upozoravajući da bi navedena odredba definicije roda dovela do unošenja rodne ideologije u obrazovni sustav izmjenom kurikula; ugroženosti slobode vjere zbog nesnošljivosti prema vjerskim zajednicama, izazvane naukom koji se razlikuje od rodne ideologije; pojave kampanja i programa kojima je cilj podizanje svijesti o rodu.
O Istanbulskoj konvenciji očitovali su se i u udruzi »Vigilare«. Oni ističu da se tim dokumentom u hrvatski zakonodavni okvir nastoji unijeti pojam roda koji ne postoji u Ustavu Republike Hrvatske, kao ni u ustavima drugih zemalja. »S obzirom na to da pojam roda ne postoji na međunarodnoj pravnoj razini, uvođenje te kategorije krši mnoge ustave i međunarodne zakone, time i ljudska prava. Hrvatska treba stvoriti svoju vlastitu poziciju u pogledu Istanbulske konvencije i umjesto slijepoga slušanja političkih diktata iz Bruxellesa slušati znanost i zdrav razum koji pseudoznanstvenu teoriju o rodu (genderizam) prokazuju kao lažnu. Rodna teorija još je jedan od izdanaka kulturnoga marksizma koji laže o naravi čovjeka tvrdeći da njegova antrolopološka danost (spol) nije njegov istinski identitet. U Hrvatskoj treba poštovati temeljna ljudska prava, a ne socijalno eksperimentirati s pseudoznanstvenim terminima kojim se ponovno pokušava grubo indoktrinirati djecu i mlade«, stoji u priopćenju koje je potpisao predsjednik udruge »Vigilare« dr. Vice John Batarelo.
Glas roditelja za djecu – GROZD također je izrazio negodovanje zbog ratifikacije Istanbulske konvencije jer tvrde da taj međunarodni ugovor ima jaču snagu od hrvatskih zakona te će dovesti do uvođenja rodne ideologije u državne zakone i u obrazovanje. »Njenim bi se prihvaćanjem omogućilo zatiranje tradicije, kulture, vjere i ostalih vrijednosti važnih za hrvatski narod«, stoji u apelu Grozda u kojem pozivaju građane da svoje primjedbe upute tijekom javne rasprave.
Stajalište o negativnosti rodne ideologije i Istanbulske konvencije zastupa i dr. Ivan Poljaković sa Sveučilišta u Zadru koji smatra da se dženderizam poziva upravo na rodnu teoriju i objašnjava da takva teorija ne polazi od spola kao temeljne biološke datosti, nego u središte stavlja pojam roda. To je vidljivo u čl. 3.c Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u kojoj stoji da »’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce«.
Dr. Poljaković u nedavnom intervjuu Glasu Koncila pojasnio je: »Rod je samo društveno konstruirana uloga koja je radikalno odvojena od bilo kakve tjelesne ili biološke osobine. Rod postaje po želji promjenjiv. Dženderisti tvrde da su muška i ženska djeca biološki potpuno ista, po njima razlike ustvari nema i kada bi društvo bilo ‘slobodno’, svaka bi osoba mogla nesputano birati rod kao što su istospolac, lezbijka, biseksualac, transseksualac itd., a tih rodova ima gotovo neograničen broj. Dženderizam ima posve drugačiju strategiju od prethodnih totalitarizama. On se uvijek pokušava lijepo upakirati, u ovom slučaju pod krinkom zaštite od zlostavljanja žena i djece, a radi se o čistom podmetanju jer se u kontekstu nekih pozitivnih i humanih regulacija podmeće kukavičje jaje.«
Još jedan od prigovora koji upućuju iz udruge »U ime obitelji« jest to da se nasilje tumači kao »rodno utemeljeno«. Takve je napomene, uz načelno pozitivno izjašnjavanje o važnosti Konvencije jer pristupa problemu obiteljskoga nasilja i s preventivnoga aspekta vodeći računa o pomoći i zaštiti žrtvama obiteljskoga nasilja, iznio dr. Davor Derenčinović s Pravnoga fakulteta u Zagrebu za Glas Koncila. Govoreći o problematici obiteljskoga nasilja, osvrnuo se na tekst konvencije za koji je rekao da mu se mogu uputiti brojni prigovori, od nomotehničkih do sadržajnih.
»Konvencija je bremenita brojnim slabostima, od kojih i pojednostavnjenjima, ali je ipak važan pravni instrument koji osigurava stvaranje okvira za prevenciju obiteljskoga nasilja. Sasvim je pogrješno pitanje uzroka nasilja u jednom društvu svesti na jedan zajednički nazivnik, primjerice na tzv. rodnu uvjetovanost. Teza o takvoj uvjetovanosti nasilja ne može se održati. Nasilje je multikauzalna pojava i postoji niz faktora koji ga uvjetuju – poput bioloških, antropoloških, socijalnih, socioloških, psiholoških. To znači da se ne može cjelokupni fenomen nasilja među bliskim osobama svesti na nazivnik tzv. rodne uvjetovanosti. Riječ je o simplifikaciji, nedovoljnom poznavanju etiologije koja se odnosi na uzroke nasilja u društvu«, kazao je dr. Derenčinović. Hodogram savjetovanja o nacrtu prijedloga zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji predviđa da mišljenja i komentare građani mogu ostaviti do četvrtka 3. kolovoza putem linka bit.ly/2sVVIB9, a očekuje se da će izvješće potom biti pripremljeno u sljedeća dva mjeseca.
