Poznata je izreka starih crkvenih pisaca »po Mariji k Isusu«. Kao što je Isus put do Otca, tako je Marija put do Isusa. Nitko kao ona ne poznaje Isusa, nitko kao ona nije tako duboko proniknuo u tajnu njegova bića: ona ga je po Duhu Svetom začela, nosila ga u svom djevičanskom krilu, rodila ga, odgajala, živjela s njim u skrovitosti nazaretskoga doma, i potom postala najizvrsnija njegova učenica, razmatrajući o otajstvima njegova života u svom srcu.
Pod križem je primila oporuku svoga Sina i u Ivanu sve krštenike prihvatila za svoju djecu i tako postala majkom svih kršćana. Stoga nitko kao Marija nije proniknuo u otajstvo Sina Božjega: ona je s njim bila »jedno srce i jedna duša«. Zato ne čudi činjenica da su bez iznimke svi svetci i svetice pridavali veliku važnost Mariji u svom duhovnom životu, nastojeći, uz njezinu pomoć, postajati sve više Kristovi.
Među svetcima koji na poseban način ističu Marijinu ulogu u suobličavanju Kristu svakako treba spomenuti sv. Ljudevita Montfortskoga (1673. – 1716.) koji u svojoj »Raspravi o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji« nudi kršćanima posvetu Kristu po Marijinim rukama.
Za vrijeme svoga pontifikata sv. papa Ivan Pavao II. više je puta preporučivao tu duhovnost te istaknuo njezinu važnost u svom vlastitom životu potpunoga posvećenja i bezuvjetnoga predanja Blaženoj Djevici, što potvrđuje i njegovo papinsko geslo »Totus Tuus – Sav Tvoj«!
U apostolskom pismu o krunici, govoreći o teološkoj i duhovnoj utemeljenosti svoga gesla, citira riječi sv. Ljudevita: »Bez sumnje, najsavršenija od svih pobožnosti je ona koja nas najsavršenije Isusu upriličuje i sjedinjuje. A budući da je Marija od svih stvorova najviše upriličena Isusu, dosljedno i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji više od ijedne druge pobožnosti posvećuje i upriličuje dušu Isusu, pa što je neka duša više posvećena Mariji, to će biti više posvećena i Isusu Kristu« (br. 15).
Jedan od uzroka slabljenja vjere u zapadnoj Europi zasigurno je i zanemarivanje Marijine uloge u teologiji i duhovnom životu. Razlog što u pojedinim teologijama i kristologijama nema mjesta za Mariju Benedikt XVI. vidi u tome što su »vjeru sveli na apstrakciju«. »A apstrakcija nema potrebe za Majkom. No, za Crkvu«, veli dalje Benedikt XVI., »čovjek nije samo razum ili samo osjećaj, nego jedinstvo tih dviju dimenzija. Glava treba mudro razmišljati, ali i srce treba biti zagrijano: pobožnost prema Mariji omogućuje vjeri potpunu ljudsku dimenziju.«
