Rastakanje kazališta nije od jučer. U splitskom kazališnom okruženju počelo je to odavno s Ristićevim predstavama i njegovim dovođenjem konja na pozornicu. No nestalo je i njegova kazališta i konja. Ove se godine nastavilo sličnim kazalištem na Marulićevim danima koji se nazivaju imenom otca hrvatske književnosti Marka Marulića, a predstave nimalo ne podsjećaju na Marulića. Novinar Josip Jović nazvao je te dane Frljićevim danima.
»Frljić je poznat kazališnoj publici po predstavama koje se direktno tiču vjere koju cinično ponižava. Možda treba zaći i u biografske podatke jer je Frljić polazio Nadbiskupsko sjemenište prvo u Travniku pa onda u Splitu, bio student Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, da bi poslije na kraju diplomirao na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Pobunu, koja se dogodila u njemu samom, ne bi trebao prenositi na publiku, koja je prosvjedovala protiv predstave ‘Naše nasilje i vaše nasilje’. Publika, ona koja je ostala, predstavu je gledala uz policijsku pratnju.« Ministarstvo kulture već se u veljači preventivno ogradilo od selekcije Igora Ružića za Marulićeve dane i objavilo da pri odabiru izvedaba umjetničkih djela treba imati na umu vjerske i nacionalne osjećaje, kao i osnovna ljudska prava svakoga pojedinca i društvene skupine. Dobro je citirati ponovo Josipa Jovića koji upućuje da izvođenje predstave nije pokolebala ni javna sablazan, pa ni otkazi koje je u Poljskoj, Švicarskoj, BiH i Austriji izazvala Frljićeva predstava. »Kritičari bečkih novina predstavu su počastili sljedećim epitetima: sirovo, amaterski, dosadno, glupo, pornografski, besmisleno, idiotski, školsko-kabaretski, uvredljivo… Frljićeve predstave, koje bi kao htjele govoriti o svijetu i društvu u kojem živimo, ništa zapravo ne govore o stvarnosti, one govore o samom autoru koji bi bio idealan uzorak za pokojnoga Sigmunda Freuda. Jeftinim senzacionalizmom super-ego skreće pozornost na sebe, a neke duboke frustracije mladoga sjemeništarca transformirale su se na mržnju na cijeli svijet, naročito na Crkvu.«
»No, predstava je, nema sumnje, uspjela. Zbog nasilja nad publikom i nad samim Marulićem. Ona je uzburkala duhove, izazvala prosvjede kazalište je izišlo na ulice… no sve što se događa u kazalištu nije umjetnost i sve što se financira iz proračuna, bilo da je riječ o baštini, filmovima, knjigama ili kazalištima podliježe valjda nekim kriterijima. Uskraćivanje novca nečemu što je izvan kulturne politike ne može se smatrati zabranom. Odgovornost je i na HNK-u koji bi morao voditi računa o vlastitoj misiji kazališne kuće od nacionalnog značaja, koja je plaćena državnim novcem i radi njegovanja najboljih kazališnih tradicija, a ne radi prikazivanja nečega što nije niti ulično, nego baš uličarsko kazalište.
Intendant Goran Golovko umjesto isprike cinično poručuje: ‘Tko to ne želi gledati neka ne kupuje ulaznice.’ Slično tome moglo bi se kazati: ako ne želite nasilje na stadionima, ne dolazite tamo, ili, ako ne želite čitati ružne grafite, lijepo zatvorite oči. Takozvani ljevičari podržavaju i javno se dive Frljićevu teatru, koji im se ne sviđa, jer i oni imaju estetske ukuse slične svim ljudima, ali se ovaj redatelj svojim ukupnim angažmanom uklapa u njihov generalni stav o trajno fašističkoj vlasti, državi i narodu.«
Na Marulićevim danima nastavljen je program predstavom »Bitka na Neretvi«, autorskim projektom Borisa Bakala. Međutim intrigantna je i ta predstava kao i projekt Dalibora Matanića »Egzorcizam«. Kao i Frljić, Matanić je sličnih režiserskih pothvata. U tom djelu, kako je navedeno, kontekstualizira kultni naslov Williama Friedkina »Egzorcist« kako bi pokazao da svaka vrsta vjerovanja u nadnaravno, a onda i u autoritet koji se hrani posljedičnim pravilima, ishodište ima u sasvim ovozemaljskim i ljudskim slabostima. Priča prati slučaj djevojke Maše Artuković koja je navodno opsjednuta sotonom i oko koje se okuplja njezina fanatično religiozna sestra, svećenik posrnuo u vjeri, psihijatrica s izraženom netrpeljivošću prema religiji te novinarka crkvene televizije. Prema riječima selektora festivala Igora Ružića, gledatelj će se osjećati kao u samom srcu horora.
Goran Golovko, intendant splitskoga HNK-a, sam je rekao da se dio festivala organizira na dug i na riječ. Ne može se zamisliti koliko je kazališnoga jada našlo utočište u Marulovim danima, pa bi bilo bolje da se nikako nisu zaogrnuli Marulićem, nego bi to trebalo nazvati off-teatrom koji bi trebali financirati sami autori i Golovko koji svjedoči uništavanju jednoga kazališta u samoj biti.
Kazalište se može uklopiti i u sljedeće rečenice koje ispisuje Dijana Jurasić o tome zašto su djeca danas sve bezosjećajnija i spremna na nasilje? U društvu u kojem se neprestano govori o reformi obrazovanja kao vidu brige za djecu vlada šutnja o tome da su djeca krivnjom roditelja, ali i škola, koje zanemaruju odgojnu funkciju, bezosjećajnija, sklona vršnjačkomu nasilju, izrugivanju, isključivanju druge djece iz igre i druženja. Barem svako četvrto dijete je, prema istraživanjima, žrtva vršnjačkoga nasilja, najčešće u dobi od deset do četrnaest godina. U nizu škola stvarnost je takva da djeca ne će djetetu koje je izostalo iz škole reći što je bilo za zadaću, dobro znajući da nenapisana zadaća znači minus u dnevniku, a više ih donosi jedinicu… Dječji psihijatar Nenad Jakušić ističe da se mnogi roditelji danas ponašaju u stilu da je bolje da im je dijete nasilno nego da bude žrtva. A cilj bi i roditeljskih i školskih napora trebao biti odgoj djeteta koje ne će biti ni žrtva ni nasilnik, nego dobar čovjek. »Danas se u školi često događa isključivanje djece iz igre i druženja, pa se stvaraju grupice djece po imovinskom statusu, izgledu, po tome kako tko kotira u razredu i kako se odijeva, ali i po ocjenama. Djeca puno puta ne žele posuditi bilježnice djeci iz razreda kad nisu bila u školi ili se prave da ne znaju zadaću. Najčešće se to događa u višim razredima osnovne škole i srednjoj. Kako su ocjene u školi najvažnije zbog suparništva, ima i zluradosti među djecom koja se vesele neuspjehu drugog. A škole baš briga za to i kako se djeca osjećaju jer je glavno da provedu svoj nastavni program. Ima, naravno, dobrih škola s manjim razredima koji na vrijeme reagiraju prije nego dođe do bullyinga«, kaže dr. Jakušić.
O bezosjećajnosti roditelja prema djeci može se pročitati iz novinarskoga teksta u kojem su djeca poručila roditeljima da su previše na mobitelima i na internetu te nemaju vremena za njih. Kada se roditelji prekomjerno koriste mobitelima, to narušava i ometa obiteljski život, pokazalo je istraživanje provedeno među učenicima u Velikoj Britaniji. Više od trećine od dvije tisuće učenika između jedanaest i osamnaest godina reklo je da je zatražilo od svojih roditelja da prestanu provjeravati svoje mobilne uređaje. Oko 14 posto njih tvrdi da su njihovi roditelji stalno na internetu. Sve to utječe na djecu koja se osjećaju zanemarenima i ostavljenim bez roditeljske zaštite.
U glasovitom talijanskom Muzejsko-galerijskom kompleksu San Salvatore in Lauro, u muzeju Umberta Mastroiannija u Rimu održava se izložba Kuzme Kovačića pod pokroviteljstvom Papinskoga vijeća za kulturu, kojim predsjeda kardinal Gianfranco Ravasi, te pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Događa se to u godini u kojoj se slavi 25. godišnjica priznanja i uspostave punih diplomatskih odnosa Republike Hrvatske i Svete Stolice. Suorganizatori su veleposlanstvo Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici i Muzej Ivana Meštrovića. Smisao izložbe je predstaviti djelo suvremenoga umjetnika kršćanskoga nadahnuća. Izložba nudi mogući odgovor na pitanje dugotrajnoga dvostoljetnoga rascjepa između vjere (Crkve) i umjetnosti, nudi novi oblik njihova zajedništva u službi civilizacije života, života s Bogom. U rimskoj umjetničkoj i crkvenoj javnosti izložba je primljena kao pravo iznenađenje i prema riječima Kuzme Kovačića potvrdilo se njegovo dugogodišnje nastojanje i čvrsto uvjerenje da se u suvremenoj umjetnosti može autentično svjedočiti Krista. Ovih dana izaslanstvo Hrvatske vojske darovalo je prigodom audijencije Svetomu Otcu Kovačićevu brončanu skulpturu, skicu blaženoga Alojzija Stepinca, čiji je model izložen na toj izložbi.
