Nedavno završeno javno savjetovanje Europske komisije o modernizaciji i pojednostavljenju Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU-a pokazalo je da više od 250 000 građana EU-a koji su sudjelovali u kampanji »Zemlja od koje živimo« želi njezinu radikalnu reformu.
Zbog brojnosti građana koji su u njemu sudjelovali, to je drugo najveće savjetovanje u povijesti Europske komisije. Veće od njega jedino je bilo savjetovanje o promjeni propisa o zaštiti prirode, u kojem je sudjelovalo više od 520 000 ljudi. Zajednička poljoprivredna politika Europske unije razvijena je 60-ih godina prošloga stoljeća te je vrlo brzo intenzivirala dotadašnju poljoprivredu. Naime, upravo je dotadašnja ekstenzivna poljoprivreda oblikovala pejzaž Europe kakav je poznat.
U interakciji s prirodom, obrađujući zemlju i uzgajajući stoku, čovjek je stvarao mnoga poljoprivredna staništa, o kojima ovisi 50 posto europskih vrsta, dakle, svaka druga. No takva poljoprivreda nije davala tako visoke prinose. Stoga su ciljevi ZPP-a bili povećati poljoprivrednu produktivnost promicanjem tehničkoga napretka i osiguranjem racionalnoga razvoja poljoprivredne proizvodnje te optimalnoga korištenja čimbenika proizvodnje, posebice radne snage. Na taj se način kanilo osigurati primjeren životni standard poljoprivrednoga stanovništva, napose povećanjem osobne zarade; stabilizirati tržišta; osigurati dostupnost opskrbe te se pobrinuti da roba do potrošača dođe po razumnim cijenama. Rezultati nisu izostali. Eksplodirali su prinosi, no intenzivna, agro-kemijska poljoprivreda osim povećanja proizvodnje, ujedno, kao i uvijek kad se gleda profit, dovela je i do negativnih utjecaja na okoliš. Pala je plodnost tla, kao i ukupna biološka raznolikost, onečišćeni su tlo, voda i zrak. Prava cijena hrane dobivene na takav način, nažalost, ne odražava svu štetu koja je dugoročno počinjena.
Tako se ZPP, na koji odlazi gotovo 40 posto proračuna EU-a, prometnuo u glavnog pokretača neodržive poljoprivrede u Europi, budući da nastavlja poticati proizvodnju industrijske hrane čija je posljedica degradacija okoliša.
Naime, kako ističu u WWF-u, jednoj od najvećih i najuglednijih svjetskih neovisnih organizacija za zaštitu okoliša, upravo je neodrživa poljoprivredna proizvodnja glavni uzročnik gubitka biološke raznolikosti u Europi, zbog čega nestaju mnoge vrste, poput ptica ili pčela. Tako se procjenjuje da su ruralna područja izgubila više od 58 posto seoskih ptica, a za 24 posto europskih bumbara prijeti izumiranje. Smanjivanje broja oprašivača, poput spomenutih bumbara, uz gubitak biološke raznolikosti koja mnogima predstavlja neku imaginarnu štetu, uzrokuje i vrlo opipljive ekonomske gubitke.
Izravna ekonomska vrijednost oprašivača u EU-u iznosi 14 milijardi eura godišnje. Koliko pak košta to što je od 1980. godine na nebu 300 milijuna ptica manje, svatko bi mogao odgovoriti sam za sebe, no činjenica je da najveći pojedinačni utjecaj na smanjenje broja ptica ima upravo intenzivna poljoprivreda. Uz to, pokazalo se i da dosadašnji ZPP nije donio očekivane dobrobiti ruralnim područjima niti da odgovara na njihove potrebe. Naime, između 2007. i 2013. godine u poljoprivrednom sektoru izgubljeno je oko 20 posto radnih mjesta, a upitan je opstanak sve većega broj manjih poljoprivrednika.
S druge pak strane, svaki građanin EU-a dnevno u ZPP ulaže 30 centi. Problem osiguranja dostatne hrane za rastuću globalnu (ali ne i hrvatsku) populaciju zasigurno utječe na odluke o načinu poljoprivredne proizvodnje. Međutim, već danas hrane na Zemlji ima dovoljno da ni jedno dijete ne bude gladno, a kamoli da od gladi umre, no problem je što će hrana prije biti bačena negoli što će nahraniti one koji gladuju. S druge strane, obilje dostupne hrane niske nutritivne, ali zato visoke kalorijske vrijednosti u zemljama razvijenoga dijela dovodi do epidemije pretilosti. Stoga nije nevažno kakvu hranu jedemo, niti je svejedno na koji je način ta hrana proizvedena.
Prednost nad proizvodima dobivenim u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji imaju oni dobiveni u ekološkoj, odnosno organskoj poljoprivredi, međutim potonji su često skuplji te time i manje dostupni. Na pitanje pak je li viša cijena proizvoda s ekooznakom opravdana, proizvođač ekološki uzgojenih jabuka reći će da njegovi voćnjaci zbog toga što ne koristi kemijska sredstva traže više ljudskoga rada te da on zbog toga na istoj površinu zapošljava šest radnika, dok onaj koji koristi »blagodati« kemikalija zapošljava jednoga ili dvojicu, te da zbog manjega prinosa ekouzgajivač proizvede 30 jabuka na istoj površini na kojoj onaj koji se bavi intenzivnim uzgojem dobije 70.
No ono što u cijenu tih jabuka nije uračunato jest s jedne strane dobrobit koju za okoliš, a time i za očuvanje bioraznolikosti i ljudsko zdravlje, imaju jabuke koje su proizvedene na ekološki/organski način, a s druge šteta koja je nastala korištenjem kemikalija u intenzivnoj poljoprivredi.
Uz paradoks o umiranju zbog gladi i zbog pretilosti, današnji prevladavajući način poljoprivredne proizvodnje otkriva još jedan apsurd: ono što šteti okolišu i trga ekološke mreže života koje stvaraju uvjete za život na Zemlji jeftinije je samo zato što cijena ne odražava štetu koja je počinjena – jer nije na prvi pogled uočljiva. Distributeri pak takvih proizvoda ističu da cijenu povisuju razni testovi, npr. na prisutnost GMO-a, čišćenje kontejnera prije prijevoza kako se proizvodi iz ekološke proizvodnje ne bi kontaminirali ostatcima prije prevoženih proizvoda uzgojenih na intenzivni način, a takve mjere povećavaju i cijene skladištenja, što u konačnici utječe na formiranje cijene koju plaća potrošač.
Od početka 60-ih godina ZPP je prošao nekoliko reforma, posljednja je potvrđena 2013. i provedena 2015. godine. No otada se kontekst u kojem je ta reforma osmišljena podosta promijenio i to tako što su znatno pale cijene poljoprivrednih proizvoda, uz povećanje nesigurnosti tržišta, a razlog su, među ostalim, makroekonomski čimbenici i geopolitičke napetosti, zbog čega je smanjena mogućnost jasnoga dugoročnoga planiranja. Također, u trgovinskim pregovorima vidi se prijelaz s multilateralnih na bilateralne sporazume, što traži pozornost u održavanju ravnoteže.
Uz to je Europska unija preuzela i nove međunarodne obveze, posebice imajući u vidu one povezane s klimatskim promjenama kao i širim aspektima održivoga razvoja (u okviru UN-ovih ciljeva održivoga razvoja), a izložena je i drugim geopolitičkim događajima, poput velikih migracija. Zbog toga Komisija u okviru svojega programa rada za 2017. provodi savjetovanja o pojednostavljenju u modernizaciji ZPP-a kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri pridonijelo ostvarivanju deset političkih prioriteta Komisije, ciljeva održivoga razvoja te Pariškoga sporazuma o klimatskim promjenama.
Javno savjetovanje bilo je provedeno od 2. veljače do 2. svibnja ove godine, a u njega se uključilo niz pojedinaca i organizacija.
Kampanju »Zemlja od koje živimo« tako su pokrenuli WWF, Birdlife i Europski ured za zaštitu okoliša pozivajući na poljoprivrednu politiku EU-a koja će štititi klimu i okoliš, biti dobra za poljoprivrednike i potrošače te koja će pridonositi zdravoj i održivoj proizvodnji hrane. Reforma Zajedničke poljoprivredne politike mogla bi pomoći poljoprivrednicima na području EU-a da zaštite prirodu i zdravlje ljudi. Jabier Ruiz, stručnjak za poljoprivredu i održive sustave hrane u WWF-ovu Uredu za europsku politiku, komentiravši odaziv građana na savjetovanje, istaknuo je da Europljani žele da se njihov javni novac ulaže u drukčiji poljoprivredni model, koji služi održivim poljoprivrednicima i ruralnim zajednicama, koji ne uništava naše ograničene prirodne resurse i koji ne uzrokuje gubitak biološke raznolikosti. Europska bi komisija rezultate javnoga savjetovanja trebala objaviti u srpnju ove godine, a stav o budućnosti ZPP-a trebao bi biti poznat do kraja 2017. godine.
