Bijeli tragovi na nebu, iza zrakoplova koji lete, nisu »chemtrailsi«, nego »contrailsi« – obični kondenzacijski tragovi. U njima nema mnogo kemije, nego uglavnom fizike. Također, u njima nema nikakve zavjere, ali ima, naravno, profita i – ekoloških problema. Kondenzacijski su tragovi oblaci koje proizvode ljudi. Stvaraju se na visinima od oko 8 kilometara gdje je zrak dovoljno vlažan i hladan (ispod -40 Celzijevih stupnjeva). Vodena se para, koja nastaje sagorijevanjem kerozina, pretvara u kapljice kondenzirajući se na površini čestica čađe, koje su također dio ispušnih plinova avionskoga motora. Nekoliko je sekunda dovoljno da se vodene kapljice zalede stvarajući mrežu ledenih kristala, baš poput cirusnih oblaka.
Ako zrak nije dovoljno vlažan ili hladan, kondenzacijski će tragovi brzo nestati ili se uopće ne će stvoriti. Kondenzacijski tragovi stvaraju nevidljivi sloj, takozvani termalni pokrivač, koji svakoga dana utječe na temperaturu atmosfere. Taj je utjecaj veći od ukupne količine ugljikova dioksida koja je emitirana u posljednjih stotinu godinu zračnoga prometa! Stoga ne iznenađuje zabrinutost znanstvenika, koji već godinama procjenjuju učinak i doprinos kondenzacijskih tragova globalnom zagrijavanju. U najnovijoj studiji Lisa Bock i Ulrike Burkhardt iz njemačkoga centra za zrakoplovstvo i svemirska istraživanja (DLR) upozoravaju da kondenzacijski tragovi znatno sudjeluju u dnevnim klimatskim poremećajima (Atmos. Chem. Phys. 2019, 19, 8163).
Kondenzacijski oblaci imaju zapravo dvostruk učinak na lokalnu klimu. Ponašaju se kao štit koji dio sunčeva zračenja odbija natrag u svemir, no istodobno zadržavaju toplinu ispod »plašta«, zagrijavajući tako zračni prostor Zemlje. Tijekom dana ta se dva učinka poništavaju, ali tijekom noći prevladava efekt zagrijavanja. Znanstvenici su izračunali da je zbog kondenzacijskih tragova prosječna temperaturna razlika između dana i noći smanjena za 3 Celzijeva stupnja. Poznat je primjer kada su zbog terorističkoga napada na New York (11. rujna 2001.) na tri dana prekinuti svi komercijalni avionski letovi. U to je kratko vrijeme razlika u temperaturi između dana i noći porasla za 1,8 Celzijevih stupnjeva.
Udio civilnoga zrakoplovstva u emisijama ugljičnoga dioksida iznosi više od 2 posto, no zbog dodatnoga učinka kondenzacijskih tragova ukupni doprinos zrakoplovnih letova globalnomu zagrijavanju veći je od 5 posto. Procjenjuje se da će do 2050. godine zračni promet biti učetverostručen, što znači da će se negativne posljedice kondenzacijskih tragova utrostručiti. Bernd Kärcher s njemačkoga instituta za atmosfersku fiziku u Oberpfaffenhofenu tvrdi da je u svakom trenutku gotovo 1 posto vidljivoga neba prekriveno kondenzacijskim tragovima: »U područjima intenzivnoga zračnoga prometa spojeni kondenzacijski oblaci mogu prekrivati površinu od sto tisuća kvadratnih kilometara i mogu se zadržati i do nekoliko dana.« To je dvostruko veća površina od kopnene površine Hrvatske.
Kärcher smatra da će kondenzacijski tragovi imati sve veći udio u porastu globalne temperature. »Do 2050. godine kondenzacijski će oblaci zagrijati atmosferu za dodatnih 0,1 Celzijev stupanj.« Jedno od mogućih rješenja koja predlažu znanstvenici jest da se visina avionskih letova određuje prema područjima gdje je smanjena mogućnost stvaranja kondenzacijskih tragova. Pri nižim je visinama zrak topliji i manje povoljan za formiranje kondenzacijskih tragova. No na tim je visinama potrošnja goriva povećana (jer je zrak gušći), što povećava emisiju ugljičnoga dioksida. Moguće je rješenje, također, da se kerozin zamijeni ekološki prihvatljivijim gorivom, poput tekućega prirodnoga plina ili vodika ili da se uvedu motori na električni pogon. Time bi se smanjila emisija čestica čađe koje su u zraku potrebne za stvaranje kondenzacijskih tragova.
Konačno, trebalo bi razmisliti o zabrani i ukidanju letova na kraćim (kopnenim) udaljenostima. Na primjer, letovi od Zagreba do Beča ili Münchena ekološki su nepotrebne i vremenski vrlo zahtjevne avanture, koje se mjere satima neugodnih čekanja i ponižavajućih pregleda. No u kulturi putovanja koja nagrađuje »česte letače« nije lako riješiti problem kondenzacijskih tragova.
