Uz mnoga velebna hrvatska marijanska svetišta stoljećima su se iz naraštaja u naraštaj plele i najrazličitije legende. One su »običnomu« puku, koji u davnim vremenima i nije mogao poznavati duboke teološke spoznaje, čudotvorna svojstva nebeske Majke prenosile na razumljiv i dojmljiv način. Mnoge od njih govore i o vremenima kada se propast kršćanstva na našim prostorima činila tako neizbježna, kao što je doba turskih osvajanja. Naširoko je poznato da je zagovor Majke Božje 1715. godine Sinjane spasio od turske najezde. Manje je poznato, možda, da se ikoni Gospe na otočiću Badiji nedaleko od Korčule pripisuje da je otočane 1571. spasila od turske mornarice. No u nekim su predajama i vjernici »spašavali Gospu« jer su, bježeći pred Turcima, kipove i slike Gospe nerijetko ili zakopavali ili skrivali na teško dostupna mjesta kako ih osvajač ne bi oskvrnuo. Tako su podravski Molvarci zakopali lik svoje Gospe, koju je godinama kasnije iskopao vol dok je pasao travu. U Zagorju je također konjščinski župnik Benedikt zakopao Marijin kip u bistričku župnu crkvu u 16. st. te je ona bila čudesno pronađena krajem 17. stoljeća.
Turski osvajači pokušali su zariti svoju sablju i u samo srce Habsburške Monarhije pa su tako 1683. neuspješno opsjedali Beč. U svojim osvajačkim pohodima prolazili su i cestama kroz varaždinski kraj pa tako nije bez povijesnoga utemeljenja legenda u kojoj je puk pred osvajačima spašavao Gospu. Riječ je o slici Bogorodice s Djetetom Isusom u naručju, koja danas resi predivni barokni oltar župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Biškupcu, naselju u južnom dijelu Varaždina. Pretpostavlja se da su vjernici, bježeći pred Turcima, čudotvornu sliku Gospe ostavili u gustom grmlju bazge, prepuštajući ju tako Bogu na milost. Legenda je itekako jaka i dandanas jer se svaka središnja župna proslava – svetkovina Velike Gospe – među lokalnim pukom slavi kao »K Majki Božji v Bezgovini«. Nekad se i duguljasta ulica na čijoj se sredini nalazi vitka biškupečka župna crkva nazivala i »Besgova vulica«.
U davnim vremenima biškupečki su župljani bili nazivani i »čizmari« jer su od crnih bobica bazge radili tamnu boju kojom su premazivali kožu od koje su se izrađivale čizme. Bogata sakralna povijest Biškupca, koja je ipak daleko starija od turskih osvajanja – jer se prvi spomen župe javlja u vrijeme hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II. u prvoj polovici 13. st. – svjedoči da se u župnoj crkvi nekoć čuvao i bogato ukrašeni čudotvorni Gospin kip koji se nosio u svečanim procesijama. Glas o biškupečkoj Gospi nadaleko se širio, pa tako stari zapisi svjedoče i da je crkva privlačila velik broj hodočasnika iz širega varaždinskoga područja.
Da se taj potencijal župe može iznova aktivirati i u suvremenim okolnostima smatra Josip Dreven, dugogodišnji član župnoga ekonomskoga vijeća. U župi je vrlo aktivan još od mladenačke dobi, kada ga je za pomaganje oko župnih vijeća i drugih poslova sredinom osamdesetih angažirao onodobni župnik Ivan Rakarić. Iz dječačkoga se doba prisjeća da su hodočašća imala puno veću važnost, kako u smislu dočekivanja hodočasnika koji su pristizali u Biškupec tako i u smislu pohoda drugim župama i svetištima. »Imamo predivnu župu i bogatu povijest i to nam je prednost koja privlači vjernike«, rekao je Dreven.
Kao i mnoge druge hrvatske sredine i Biškupec se bori s demografijom, ne toliko zbog iseljavanja stanovništva jer Varaždin sa svojom lokalnom industrijom nudi još i dobre mogućnosti zaposlenja, nego zbog rastućega jaza između mladoga i staroga pučanstva. »Naša župa obuhvaća jedno gradsko i tri prigradska naselja. No po statistici se događa da je u nekim godinama broj umrlih i tri puta veći od broja rođenih. Ipak, kako u lokalnoj sredini tako i u župnoj zajednici, osjećamo da će se stvari mijenjati nabolje. Naš dio grada ima puno građevinskoga zemljišta na kojem tek trebaju niknuti kuće, a zadnjih godina grad se širi pa ovamo pristižu i mlade obitelji«, objasnio je Tomislav Bogović, član župnoga ekonomskoga vijeća. »Naša župa ne nudi samo mise, ima puno sadržaja kao što su molitvene zajednice, zborovi starih i mladih, Caritas… Ključno je da Crkva svakoj dobnoj skupini ponudi nešto vrijedno. Danas je stanje društva takvo da se ipak ima više vremena i ljudi su slobodniji od obveza. Šteta je da svoje vrijeme ljudi trate na neke negativne stvari, bolje da se posvete vjeri«, dodao je Bogović.
Ipak najveći je izazov kako redovite pastoralne aktivnosti prilagoditi okolnostima pandemije koronavirusa. »Jako je teško sustavnije planirati. Primjerice, roditelji zovu interesirajući se što će biti s prvopričesnicima i krizmanicima, kako će izgledati kateheze ako se održavaju u crkvi, kako će izgledati druge aktivnosti u župi. No djeca će se, čini se, početi polako vraćati u škole. Nadamo se da ćemo usporedno s tim početi s učestalim katehezama da mlade uspijemo adekvatno pripremiti za primanje sakramenata«, rekao je mlađahni župnik Tomsilav Dodlek, koji je u župi Biškupec od 2013. godine, a nedavno je proslavio deset godina svećeništva. Blagoslov obitelji, inače jedna od redovitih aktivnosti krajem stare i početkom nove godine, sada je postao pravi »projekt« za koji je potrebno puno organizacije. Naime, redoviti je blagoslov obitelji zbog epidemije bio razborito obustavljen, a sada bi trebao biti upriličen u tjednima koji dolaze. No ljudi će biti na poslu, a djeca u školama, pa se treba izabrati i doba dana koje bi najbolje odgovaralo za ostvarenje, u ovim vremenima tako rijetkoga, kontakta licem u lice.
U Biškupcu se slave tri nedjeljne mise, a radnim danima i subotama redovito se slave mise u 18 sati. Unatoč pandemijskim okolnostima klupe župne crkve nisu prazne jer ih često ispunjaju mlade obitelji s malom djecom. U odnosu na nekoliko tisuća stanovnika za koje se pastoralno skrbi, župnik je zadovoljan brojem mladih obitelji koje su bliske župi. Premda blizina središnjih biskupijskih ustanova utječe i na to da se vjernici možda slabije angažiraju oko nekih župnih aktivnosti, u Biškupcu posebno uspijevaju pjevački zborovi. Naime, u župi djeluju tri zbora – dječji zbor »Marijina dječica«, zbor mladih »Apostoli nade« i mješoviti zbor »Sion«. Pod pastoralnom su skrblju župnika Dodleka i vjernici koji se okupljaju u filijalnoj crkvi sv. Florijana u Črncu i u kapelici sv. Ane u Jalkovcu.
Priča o župi u Biškupcu može završiti s veličanjem slavne prošlosti, ali povratka na staro nema; može završiti i u sadašnjosti – no to je župa koja ipak ni u čemu ne (posu)staje pa je za kraj ipak jedino primjereno pogled uprti u njezinu budućnost. Premda demografske brojke nisu idealne, ipak nema mjesta za strah. Razlog za takvu nadu je »župni tim« za pastoral mladih čije aktivnosti predvode marljive župljanke. »Vidi se po djeci da im odlazak u crkvu nije tlaka. Iako su još relativno mali i zaigrani, vidi se da dolaze s radošću, a najviše vole pjevanje i druženje s vršnjacima. Znaju da u župu dolaze nešto naučiti, ali u usporedbi sa školom i oni shvaćaju da u župi ipak nije riječ o klasičnom odnosu učitelja i učenika i da nema ocjena i ispita kojih bi se trebali bojati«, rekla je vjeroučiteljica Janja Fotak, koja vodi župne pripreme za prvu pričest. »Djeca doživljavaju vjeroučiteljice i katehistice kao druge mame«, nadovezala se župljanka Ivana Conar, koja vodi mladi zbor »Apostoli nade« i predaje u varaždinskoj Katoličkoj osnovnoj školi svete Uršule. »No kako odrastaju, mladi vjernici u odraslima sve više traže duhovne uzore. Pritom im je potrebna potpora odraslih, i to ne samo kateheta, nego i obitelji i župe«, dodala je župljanka Conar. »Zato je važno i poticanje odraslih da na mise dolaze cijele obitelji. Nije dovoljno da samo roditelji djecu šalju na mise uoči sakramenata po principu: ‘Idite da to obavite’, nego i da oni budu u sve uključeni«, rekla je Klaudija Sokol, voditeljica »Marijine dječice«, zaključujući priču o tome kako se u župi u Biškupcu skrbi o mladima.
Tomislav Bogović – »Župa je zajednica koja se stalno prilagođava vremenu u kojem djeluje. Način promišljanja ljudi srednjih godina poput mene zasigurno nije bio isti promišljanjima naših vršnjaka prije 30-ak godina. Slično je i s današnjim mladima. Zato pastoralne aktivnosti župa uvijek treba prilagođavati svim skupinama koje u njoj žive.«
Vjeroučiteljica Janja Fotak: »Teško je u ovim okolnostima organizirati neke konkretnije aktivnosti u župi. Ali uvijek je prilika da radimo na sebi, pa tako, primjerice, možemo rasti i kao mala kućna Crkva i te poticaje prenositi dalje.«
Kateheze za krizmanike u Biškupcu počinju u 6. razredu, a redovito ih vodi vjeroučiteljica Marina Kunštek. »Nastojimo da svaka kateheza ima karitativni karakter. Uključujemo mlade u sve karitativne inicijative župe. Tako ih učimo da život u vjeri ne znači samo molitvu i dolazak na misu, nego i doprinos vlastitim naporima. Kada daju sebe, oni ujedno vide i koliko vrijede, a uvijek su radosni kada vide da su učinili dobro djelo za sve koji su na ovaj ili onaj način u potrebi«, sažela je vjeroučiteljica Kunštek svoju »filozofiju« rada s mladima.
