Velika zbirka otrovnih, kancerogenih, mutagenih i hormonski aktivnih tvari nalazi se u proizvodima široke potrošnje koji su namijenjeni brizi i njezi djece. To nije prigovor zelenih političkih opcija, nego službena inventura Europske agencije za kemikalije (ECHA). Njezini su stručnjaci obavili mjerenja na više od 1500 uzoraka u potrazi za 182 kemijska spoja koja pripadaju zloglasnoj skupini CMR (kancerogeno, mutageno, reprotoksično). Rezultati su porazni jer pokazuju da su na europskom tržištu proizvoda za djecu artikli onečišćeni štetnim kemikalijama.
Tijekom ispitivanja pregledani su kozmetički proizvodi za djecu, dječje sjedalice, dude, pelene, dječja posteljina, dječja kolica, hodalice, pribor za jelo, odjeća za djecu, zaštitna ambalaža, medicinski predmeti poput toplomjera ili pumpica… Dječje igračke nisu bile na popisu te pretrage jer je njihova kemijska ispravnost regulirana Direktivom o sigurnosti igračaka iz 2009. godine. U koktelu onečišćivala dječjih proizvoda otkriveni su teški metali poput kadmija i olova, ftalati, organofosforni spojevi, aldehidi, bisfenoli, aromatski amini, vinil-klorid, policiklički aromatski ugljikovodici (PAH), polifluorirani aromatski spojevi (PFAS)…
Budući da je riječ o svakodnevnim proizvodima kojima se koriste djeca i njihovi roditelji, izloženost nabrojenim štenim kemikalijama sasvim je izvjesna. Djeca su, prema tome, u stalnom kontaktu sa zatrovanim materijalima, koje žvaču ili upijaju preko kože. To nije kemijski incident ili progutani komad igračke, to je svakodnevna kemikalizacija djetinjstva.
Objavljeni su rezultati poslani na mnoge relevantne adrese: mjerodavne agencije država članica (uključujući Hrvatsku), akreditirane laboratorije, proizvođače, industrijska udruženja, ekološke organizacije, udruge za zaštitu potrošača… Najvažnija je adresa na tom popisu Europska komisija koja se treba odrediti prema šokantnim nalazima. Prema izjavama upućenih očekuje se zabrana uporabe otkrivenih CMR kemikalija u proizvodima za zaštitu i njegu djece. To će svakako biti poruka kemijskoj industriji i proizvođačima, posebno onima iz Kine, da isporučuju kvalitetnije, pa i skuplje proizvode, koji ne će biti rizični za rast djece.
Zajednički je nazivnik većine pregledanih proizvoda isti materijal – plastika. To je još jedan podsjetnik da plastika nije jednostavan materijal, nego kompleksan koktel kemikalija. Iz toga je razloga plastiku teško reciklirati, iz toga razloga plastiku napuštaju štetni sastojci i migriraju u okoliš ili probavni sustav djece, iz toga je razloga plastika jeftin proizvod najčešće jednokratne uporabe koji malo tko cijeni.
Poput kemijskih aditiva u hrani, koji prehrambene proizvode čine jeftinijima, tako i dodatci u plastici čine taj kompleksni polimer – jeftinim. U oba slučaja kvaliteta proizvoda postaje kolateralna žrtva potjere za profitom. Plastika je impregnirana kemijskim arsenalom: stabilizatori, omekšivači, sintetski antioksidansi, bojila, usporivači gorenja, pigmenti, punila, katalizatori, biocidi… Zanimljiva je sličnost kemijskoga spektra koji se kao E brojevi ubacuju u (jeftinu) hranu: antioksidansi, bojila, stabilizatori, zgušnjivači, tvari za poliranje i za postizanje klizavosti, tvari za pjenjenje, konzervansi, emulgatori…
No dok je prehrambena industrija priznala poraz i posebno iz dječje hrane uklonila štetne aditive, industrija polimera još ne odustaje od kemijskoga udara na dječje proizvode.
