U filmovima se sve više miješaju žanrovi, posebice komedije i drame. Humorističnih dijelova imaju ozbiljne drame, a često je drama potka uradaka koje klasificiraju kao komediju. Tako je s vrlo dobrim francuskim filmom »Trujumf«, koji je dobio nagradu Europske filmske akademije za najbolju komediju. Na dramskim temeljima gradi se komičnost koja dovodi i do apsurda. Prilagodba je istinita događaja iz Švedske 1980-ih godina te donosi jako dobru karakterizaciju likova i prikaz međuljudskih odnosa.
Riječ je o glumcu Etienneu koji u zatvoru sa zatvorenicima postavlja predstavu »U očekivanju Godota« (1952.) nobelovca Samuela Becketta (1906. – 1989.), najvažnijega predstavnika teatra apsurda. Sama tema odnosa glume i zatvorenika nije nova, jer su još talijanski redatelji, braća Taviani snimili nagrađivani film »Cesar mora umrijeti«, a čak i u hrvatskoj kinematografiji ima dokumentarac »Što sa sobom preko dana« redateljice Ivone Juke.
U francuskom filmu doista su dobro prikazani problemi svih likova i njihova motiviranost da se uključe u stvaranje predstave, i to ne samo zatvorenika, nego i glavnoga glumca, njegova prijatelja producenta i ravnateljice zatvora. Time likovi postaju vrlo životni i gledatelji s njima suosjećaju, a oni polako postaju skladna skupina, unatoč mnogim nesuglasicama. Ponekima je izlazak u kazalište vrlo važan u popravljanju obiteljskih odnosa. I doista, počeli su nastupati s predstavom u mnogim gradovima i doživjeli velik uspjeh, pravi trijumf.
