Ekonomske i financijske mjere za ublažavanje vala poskupljenja trebaju se donijeti brzo, moraju biti konkretne i lako primjenjive. Tu je poruku iznijela dopredsjednica Udruge obitelji s troje ili više djece »Obitelji 3 plus« Đurđica Mostarčić kada smo je upitali kako pomoći obiteljima i pojedincima suočenima sa svakodnevnim poskupljenjima – ne samo namirnica u trgovinama, nego i uslužnih djelatnosti i energenata. Jesenski i zimski mjeseci u financijskom smislu za mnoge ne će biti jednostavni. Za ono što se primjerice moglo kupiti za stotinu kuna prije godinu dana zbog opće inflacije danas treba izdvojiti mnogo više, a tu su i sumnje u rast kamata na kredite, pitanje sigurnosti zaposlenja…
Majka petero djece, privatna poduzetnica poznatija kao predsjednica Sekcije računovođa Hrvatske obrtničke komore te blogerica »šaptačica poduzetnicima« Đurđica Mostarčić kaže: »Nas obitelji zanima kako će se Vlada, a posebno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, postaviti prije početka jeseni. Primjerice u Italiji će gotovo svi stanovnici dobiti 200 eura, uz poseban dodatak za najsiromašnije! Ako se netko odluči za energetsku obnovu, gotovo sve troškove pokriva država, a velik broj naših sugrađana u kontejnerima još čeka početak obnove na području Sisačko-moslavačke županije. Savjeta je puno: treba kupiti zalihe, pametno rasporediti priljeve, pronaći alternativne mogućnosti grijanja, uz sve to opremiti djecu za novu vrtićku i školsku godinu… Jedino još ostaje pitanje kako. Plaće ne rastu brzinom rasta cijena, a mlade obitelji nažalost sve češće gledaju u smjeru drugih zemalja«, napominje sugovornica, koja kao privatna poduzetnica i majka petero djece situaciju uspijeva sagledati s dva često suprotstavljena područja, iz poduzetničke i obiteljske vizure.
Dopredsjednica udruge »Obitelji 3 plus« ističe da obiteljske potrebe definitivno uvijek trebaju biti na prvom mjestu i ne treba ih stavljati u ravnotežu sa socioekonomskim izazovima. Ipak, govoreći o tome koje su obitelji trenutačno najugroženije u Hrvatskoj, odgovorila je da će se svatko morati odreći – ako već nije – određenoga dijela vlastitoga komfora, ne samo kada je riječ o obiteljima s više djece. »Treba uzeti u obzir nesigurnost zaposlenja, redovitost isplate plaće jer je i poslodavcima sve teže poslovati u nesigurnim uvjetima gospodarstva. Ponekad su to i zdravstveni razlozi – primjerice teže oboljenje djeteta ili oboljenje roditelja, a primanja na bolovanju znatno su manja nego za vrijeme radnoga odnosa. Posebnu pozornost treba usmjeriti na obitelji koje žive u pojedinim ugroženim područjima Lijepe Naše – sredinama koje se ne mogu pohvaliti turističkom sezonom, što često omogućuje dodatne prihode; sredinama u kojima obitelji nemaju odgovarajuću uslugu jaslica ili vrtića; sredinama u kojima roditelji i dalje plaćaju velik udio u ukupnom trošku vrtića. Štoviše u nekim dijelovima Hrvatske nema mladih obitelji pa tamo kao da sve zajedno staje – gospodarstvo, vrtići, škole, zdravstvo…«
Mnogi se u obiteljima u ovim danima susreću i s troškovima za nabavu udžbenika i školskoga pribora. Ekonomsko stanje obitelji uvelike utječe i na to područje, a naša sugovornica ističe da na području cijele Hrvatske treba osigurati besplatne udžbenike jer sada nabavu školskih udžbenika za srednje škole sufinancira samo 28 posto gradova i 14 posto općina. »Zaista je velika pomoć obiteljima u svim općinama i gradovima koje sufinanciraju taj trošak. Obitelji se u pravilu pripremaju za nabavu školskoga pribora na vrijeme, a i trgovci ‘uskaču’ s dodatnim popustima pa je ipak jednostavnije nego prije nabaviti sve potrebno. Ipak u svjetlu svih poskupljenja jasno da je polazak u vrtić i školu velik pritisak, pogotovo za obitelji s više djece. Naš udruga zastupa više od 100 tisuća obitelji s troje ili više djece i žao nam je da nadležno ministarstvo nije aktivno u rješavanju jednoga od najvažnijih problema Hrvatske – demografskoga rasta. Uvjeti koji olakšavaju podizanje djece, koja su naša budućnost, moraju biti atraktivni, a u vrlo bliskom susjedstvu imamo vrlo dobre primjere koji se brzo mogu primijeniti ako ima stvarne volje, a ne da sve ostane samo na ideji i riječima. Ako je već utvrđen pad broja stanovnika, pad nataliteta, velik broj iseljavanja – moraju se početi primjenjivati metode kojima će se to zaustaviti jer ćemo inače za 30 godina, kad će nas prema najavama biti 600 tisuća manje, i dalje samo proučavati kretanje stanovništva«, daje širi kontekst Đurđica Mostarčić.
Poznat je podatak da su, za europske standarde, javna ulaganja u obitelj u Hrvatskoj i dalje na niskoj razini. Hrvatska je među zemljama u Europi s najmanjim rashodima za obiteljske politike uz Portugal, Latviju i Litvu. I to je dokaz da obitelji u Hrvatskoj nikada nisu ovisile o državi ni o institucijama, ustvrdila je naša sugovornica te izrazila sigurnost da će se one uvijek snaći. »Naravno, to ne znači da je obiteljima s djecom jednostavno i da im je lako nositi se s problemima današnjice. Naša udruga ‘Obitelji 3 plus’ vrlo je aktivno tražila subvenciju na kupnju odgovarajućega vozila za velike obitelji, bolje uređenje prava bolovanja za roditelje, besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za obitelji s troje ili više djece. Tražili smo da dječji doplatak ne bude socijalna mjera, nego dodatak za svako dijete; tražili smo da pronatalitetni dodatak u iznosu od 500 kn mjesečno za treće i četvrto dijete bude za sve obitelji s troje ili više djece, a ne da ga primaju samo korisnici doplatka za djecu, točnije da se ukine dohodovni cenzus. Ta je mjera trenutačno isključivo socijalna, a ne onakva kakva bi po svom nazivu trebala biti – pronatalitetna. I na kraju, što je s obiteljima koje imaju peto ili šesto dijete? Pronatalitetni dodatak treba vrijediti i za tu djecu«, kaže sugovornica i ističe još niz primjera u kojima su tražili intervenciju Vlade, poput usklađivanja obiteljskoga i profesionalnoga života, mogućnosti rada s polovicom radnoga vremena do 7. rođendana najmlađega djeteta tako da pravo može iskoristiti ili majka ili otac…
Iz udruge »Obitelji 3 plus« pozdravljaju porast rodiljnih i roditeljskih potpora, ali i primjećuju da u tijeku koronakrize jedino Hrvatska od devet europskih zemalja obuhvaćenih istraživanjem (Cipar, Francuska, Italija, Mađarska, Poljska, Portugal, Rumunjska i Španjolska) nije donijela ni jednu mjeru izravno za obitelji s djecom. Upozoravaju i na problem dvosmjenskoga ili produženoga rada dječjih vrtića koji još nije osiguran u 86 posto općina i 67 posto gradova; problem s upisom u vrtiće koji je prisutan u gotovo 60 posto općina i gradova, a čak 90 posto općina i gradova ne sufinancira savjetovališta za obitelj, brak i roditeljstvo. »Ocjenjujemo nedostatnim iskorake države u korist obitelji i s velikim nestrpljenjem iščekujemo konkretne pomake Vlade i resornih ministarstava. Obitelji su ishodišta naše budućnosti!«
U tom je kontekstu sugovornica komentirala nedavno objavljen podatak da podizanje jednoga djeteta do 18. godine bez troškova stanovanja i prehrane u prosjeku obitelj košta nešto manje od pola milijuna kuna, podizanje dvoje djece 864 tisuće kuna, a trošak podizanja troje djece u prosjeku iznosi 1,3 milijuna kuna. »I ti brojevi pokazuju da je briga o djetetu skupa. Za nas koji imamo više djece sve je to samo potvrda činjenice da su obitelji s troje ili više djece bogate obitelji! Kada sam vidjela te brojeve, zapitala sam se želi li netko odgovoriti obitelji da imaju djecu, ali koliko je meni poznato nitko još pod svoje stare dane nije rekao: ‘Da sam barem imao koje dijete manje.’ Ako su brojevi istraživanja točni, moram priznati da ne znam otkud nam više od 2 milijuna kuna za našu obitelj s petero djece, ali točno se sjećam da smo imali odlično vrijeme zajedno. Smatramo da smo dobro i pametno uložili, investirali svoj novac i vrijeme i sigurno ne gledamo na našu djecu kao trošak! Naša zemlja kontinuirano ulaže u poljoprivredu, u autoceste, u obrazovanje, zdravstvo… Ispada da su samo djeca stalno trošak!«
Financijski »udarac« posebno će, najavljuje se, u sljedećim mjesecima osjetiti roditelji s djecom. Osjeća se strah što će biti na jesen. Dopredsjednica udruge »Obitelji 3 plus« Đurđica Mostarčić govori kako pomoći obiteljima da prebrode ovo vrijeme. »Nikomu nije lako, brige su sve veće, ali ipak smatram da svi zajedno ne bismo trebali govoriti o strahu što će biti, nego staviti glave skupa i u cijeloj ovoj situaciji tražiti rješenja umjesto nametati osjećaj nesigurnosti i straha. Trebamo se okrenuti jedni drugima i pomoći jedni drugima. Biti zahvalni na onom što imamo i tražiti mudrost da što bolje upravljamo upravo onim što imamo. Možda nekomu takvo mišljenje zvuči patetično, ali zapravo je jedino ispravno! Sjećam se situacije kada suprug i ja s troje male djece nismo imali dovoljno novca skuhati ručak, ali smo imali kuću punu smijeha i prošli smo kroz sve situacije zajedno.«
