Svjetskoga dana šećerne bolesti ili dijabetesa podsjećamo se 14. studenoga. Osmišljen je da podigne svijest o bolesti, ali i da se drugima objasni s kakvom se to bolešću suočavaju oboljeli. Premda u svijetu od šećerne bolesti boluje više od 500 milijuna ljudi, ona se danas smatra jednom od bolesti koja se uz pomoć lijekova, pravilne prehrane i terapije može držati pod kontrolom. Pri tome valja reći da »suvremeni« način života pridonosi razvijanju bolesti zbog smanjene tjelesne aktivnosti i provođenja sve više vremena u sjedećem položaju, pa nam je često potrebna i neka dodatna »pokretačka« snaga kako bismo promijenili svoje životne navike. Stoga nam »kao naručen« dolazi Dan dobrote i ljubaznosti koji se slavi 13. studenoga, dan prije Svjetskoga dana dijabetesa. Kao da nam se želi poručiti kako jedni drugima moramo pomagati – u dobroti i ljubaznosti, pa i upozorenjem da moramo čuvati svoje zdravlje jer ono ovisi i o nama i o našem ponašanju. Biblija ne daje sve odgovore na pitanje čovjekove patnje. Putovi Božji, kada je bolest u pitanju, ostaju za čovjeka često vrlo tajnoviti (Rim 11,33) i stavljaju nas uvijek ponovno pred izazov vjere da onima koji ga ljube Bog sve okreće na dobro (Rim 8,28).« U svojem članku »Bog i bolest u Bibliji« dr. Mrakovčić ističe da Bog bolešću učvršćuje duhovno zdravlje i u tome osoba nikada ne mora biti sama. Okupljamo se oko bolesnih i slavimo dane koje provodimo s njima, shvaćamo ih kao blagoslov da ovaj život možemo proživjeti s njima, ma koliko naše zajedničko vrijeme na zemlji trajalo.
Kada spoznamo muku, naučimo cijeniti blagostanje koje smo prihvaćali »zdravo za gotovo«, a kada nas život dovede »do dna«, onda shvatimo da je to opcija u kojoj postoji samo jedan izlaz: ponovno se penjati prema vrhu, jer drugoga puta nema i na njemu ne tragamo samo za fizičkim, nego i za duhovnim zdravljem. Iz rečenice da moramo djelovati »prema bližnjima i samima sebi« dolazi nam poticaj da spojimo dan ljubaznosti i dobrote i s danom oboljelih od dijabetesa. To se svakako može primijeniti i na sve oboljele. Liječimo svoju dušu i srce uz pomoć Kristovu i kroz ljubav za druge naučimo voljeti i njih i sebe i Oca koji nas okuplja. Znamo da je bolest mučna i nitko kroz nju ne želi prolaziti niti se s njom boriti, ali nitko od nas s njom se ne mora suočavati sam. Zato vas pozivamo da se u molitvi pomolite za oboljele koje ne poznajete, a svoju ljubav podijelite s onima koje poznajete i nemojte zaboraviti zahvaliti za vlastito blagostanje, zdravlje i život koji živite svakoga dana.
O svojem životu s dijagnozom dijabetesa govorila nam je Andrea Musa, djevojka koja ima 26 godina i uskoro će diplomirati na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Kaže nam kako je dijagnozu dijabetesa dobila s 5 godina i da je od samoga početka blagoslovljena potporom svoje obitelji i prijatelja te da je zahvalna na disciplini i odgovornosti vezano uz dijabetes koje su prenijeli na nju. Andrea smatra da se sve češćoj pojavi dijabetesa, pogotovo kod djece i mladih, ne daje dovoljno pozornosti niti se dovoljno educiraju i savjetuju dijabetičari i njihove obitelji. Govori nam kako dijabetes kao dijagnoza ne zahtijeva od osobe da mora živjeti u bolovima, ali zahtijeva konstantnu odgovornost za stanje u kojem se osoba nalazi. Osim toga, dodaje, u današnje vrijeme velika je olakšica upravo terapija inzulinskom pumpom, koja je u društvu njezinih bliskih prijatelja poznatija kao »Nintendo«, zbog zvuka alarmiranja niske ili visoke glukoze u krvi. Andrea poznaje mnogo mladih ljudi koji imaju dijagnozu kao i ona, pa iz iskustva i razgovora s njima kaže da često dođe do frustracija jer se ne možeš opustiti nego uvijek moraš imati na umu unos inzulina, vrijednost glukoze, planiranu tjelesnu aktivnost i sl. Ali unatoč svim tim čimbenicima, kaže Andrea, kontrolirani dijabetes daje potpuno neograničeno življenje punine života – ako to sami želite. Andrea snagu pronalazi u riječima pape Ivana XXIII. koji je govorio: »Bog zna da sam sada ovdje i kako mi je, i to mi je dovoljno.«Biti ljubazan prema bližnjemu dobro je djelo koje svi možemo odabrati činiti, a odabirući to, u život unosimo »svjetlo« kako drugima, tako i sebi samima. Svjetski dan dobrote i ljubaznosti počiva upravo na tome: cilj mu je potaknuti društvo na važnost činjenja dobrih djela koja su sama po sebi vrijedna, čime se u zajednici stvara pozitivno ozračje koje ju povezuje. Svjetski dan dobrote i ljubaznosti slavi se svake godine 13. studenoga, a počeo se slaviti nakon što je u Tokiju održana prva konferencija Svjetskoga pokreta za dobrotu. Ovaj dan još uvijek nije priznat kao službeni, ali je jasno koliko je poticanje međusobne dobrote i ljubaznosti u zdravlju i u bolesti neophodno za obogaćivanje života svake osobe. »Dočekujte jedni druge s osmijehom jer je osmijeh početak ljubavi«, poručila je sveta Majka Terezija i ukazala na to kako su upravo osmijeh, lijepa riječ ili gesta snažne niti koje nas povezuju.
Brojni ljudi sa svojim se zdravstvenim poteškoćama nose svakoga dana, a mnoge bolesti dobile su svoj dan, kada bismo svi trebali posebno promisliti o njima. Tako se već više od 30 godina 14. studenoga podsjećamo na Svjetski dan šećerne bolesti, čiji je simbol plavi krug. Cilj je toga dana podizanje svijesti o poteškoćama koje to stanje sa sobom nosi za osobe s dijabetesom i članove njihovih obitelji.
Šećerna bolest ili dijabetes kronična je bolest koja se javlja kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada se tijelo ne može učinkovito koristiti proizvedenim inzulinom. Karakterizira ju konstantno povišena razina šećera u krvi, a takvo stanje dovodi do oštećivanja krvnih žila u organima, pri čemu su najčešće pogođeni srce, mozak, bubrezi i oči.
Ova bolest u svijetu pogađa više od 500 milijuna ljudi od 20 do 79 godina, a procjenjuje se da u Hrvatskoj od nje boluje oko 500 tisuća ljudi. Posebno zabrinjava činjenica da gotovo svaka druga osoba ne zna da ima dijabetes, pa je iznimno važno podizanje svijesti o toj bolesti kako bi se pravovremeno dijagnosticirala. Kod djece i mladih najčešće se javlja šećerna bolest tipa 1, koja se ne može prevenirati. Ipak, posljednjih je godina u porastu broj mladih koji boluju od dijabetesa tipa 2, koji se u velikom broju slučajeva može spriječiti promjenom životnih navika, odnosno pravilnom prehranom i redovitom tjelesnom aktivnošću. No govoreći o dijabetesu potreban je poseban oprez kako ne bismo podlegli stereotipima jer dijabetes pogađa ljude svih tjelesnih tipova. Američko udruženje za dijabetes objavilo je istraživanje koje je pokazalo da se osobe s dijabetesom susreću sa stigmama. Pri tome te osobe percipiraju dijabetes kao karakternu manu ili rezultat osobne neodgovornosti jer osjećaju da ih okolina osuđuje i smatra da su sami odgovorni za vlastiti dijabetes zbog lijenosti i loše prehrane. Suočeni s takvim predrasudama, oboljeli često skrivaju svoju bolest, što može biti vrlo opasno.
Kao kršćani pozvani smo na ljubav i razumijevanje. Stoga budimo dio rješenja i pružimo potporu osobama s dijabetesom bez osuđivanja.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
