Toplina i hladnoća od davnina su se primjenjivale u liječenju, a među poznatijim je hidroterapija koju je šire popularizirao bavarski svećenik Sebastian Kneipp u 19. stoljeću. Na ideju o liječenju vodom došao je proučavanjem knjižice iz 1737. godine »Čudesna ljekovita moć svježe vode na čovjekovo tijelo, primijenjena izvana i iznutra, potvrđena je iskustvom« liječnika Johanna Siegmunda Hahna iz Schweidnitza. Budući da je i sam bolovao od tada neizlječive tuberkuloze te bio fizički iscrpljen, on je kupanjem u Dunavu iskušao preporuke iz knjige, oporavio se te na vlastitom iskustvu spoznao moć djelovanja vode te ju je kasnije izučavao i popularizirao. Danas su spoznaje o djelovanju vode potvrđene brojnim znanstvenim dokazima te se hidroterapija primjenjuje kao terapijska metoda u liječenju bolesti mišićnoga i koštanoga sustava. Djelovanje hidroterapije vezano je upravo za osjećaj hladnoće i topline. No ne treba otići u rehabilitacijsku ustanovu da bi se iskoristile dobrobiti vodenih kupki, nego se one mogu primijeniti i u vlastitom domu primjenom tuširanja ili kupanja u kadi. No važno je znati kako djeluje hladnoća, a kako toplina na ljudski organizam. Dok hladna voda uzrokuje suženje površinskih krvnih žila, usmjeravajući protok krvi iz površine tijela u organe, topla voda uzrokuje proširenje površinskih krvnih žila te aktivira znojne žlijezde i uklanjanje otpadnih produkata iz tkiva.
Navikavanje na hladne tuševe može pridonijeti održavanju svježine i budnosti jer hladnoća potiče lučenje hormona norepinefrina u mozgu koji djeluje razbuđujuće. Osim toga potiče se i lučenje beta-endorfina koji utječu na raspoloženje pa se hladne kupke savjetuju osobama sa sniženim raspoloženjem. Nadalje, hladne kupke potiču rad imunosnoga sustava, a korisne su u fitnesu kao pomoć u oporavku nakon vježbanja za smanjenje upale i umora mišića. Zato se kupke preporučuju kod fizičkoga i psihičkoga umora i problema s koncentracijom.
Ipak, primjena hladne vode nije za svakoga, a posebno ne za oboljele od srčano-žilnih bolesti. Budući da uzrokuje suženje krvnih žila, hladna voda može prouzročiti smanjenje opskrbe kisikom srca i mozga, povišenje krvnoga tlaka i posljedice koje mogu nastati zbog toga. Za razliku od hladne, topla kupka djeluje opuštajuće, poboljšava protok limfe, čime otklanja pritisak sa živaca i omogućava bolji protok živčanih signala. Zbog toga je učinkovita za opuštanje ukočenih i napetih mišića, bolova u zglobovima, ali i kod prehlada te opuštanja prije spavanja. No vruća voda može uzrokovati brojne probleme u krvožilnom sustavu poput nagloga pada krvnoga tlaka, bržih otkucaja srca, vrtoglavice, ali i težih komplikacija. Nadalje, vruća voda pogoršava neke bolesti kože poput ekcema, isušuje kožu i može potaknuti svrbež kože. Postoje još i toplo-hladne kupke koje su posebno učinkovite za poboljšanje cirkulacije. U njima vruća kupka treba trajati dulje od hladne, a završiti bi trebalo s hladnom kupkom. Dakle, i vruća i hladna voda korisne su za zdravlje, no treba prilagoditi primjenu koja najbolje odgovara potrebama i stanju osobe.
