Na izdisaju sezone na otvorenom, po studenoj sumaglici, prvi put na utakmicu budućega »Vatrenoga«, unuka našega, došla je i bakica, a moja ženica, Jelica…
– O, nebesa, pa što je ovo?! – pisnula moja Jelica i prije prvoga sudčeva zvižduka, proživljavajući isto čudo koje sam nedavno i ja. – U suparničkoj su ekipi i dvije cure! Zar i djevojčice igraju skupa s njima!? Nemaju svoj, ženski nogomet?! S dečkima se naganjaju i nalupavaju cure, pa to… to je »ludnica«!
– To je ravnopravnost – već sam toliko iskusan da znam sve prave i tolerantne odgovore. – Znaš da danas svi moraju imati pravo na sve odabire, svi smo isti, svi jednakovrijedni, svi mogu smečirati, zakucavati ili u gol nogom napucavati. To ti je ravnopravnost…
– Baš! – grubo mi uklizava Jelica. – Pa one su za dvije glave više od svih dečki! I jače, vidi kako je ova odgurala našega Paveka, kao ralica…
– Je, curice mogu igrati i dvije godine starije od naraštaja dečki s kojima se natječu… – sve propozicije već znam. – Ta je od našega Paveka starija valjda tri godine…
– Ravnopravno, nema što! A onoj drugoj nitko ne može dati gol kad je visoka kao čaplja… – gunđa Jelica, dok se ja u strahu ogledavam nije li »čapljina mama« negdje blizu. U tom trenu, na terenu, naš centarfor Jaki, nehotice, s pol metra napucao golmanicu loptom u lice i još se u nju zabio kao mačak Tom iz crtića.
– Majko mila i draga! – vapi sad i krši ruke moja Jelica. – Slomili curicu, evo plače jadnica… Leži, drži se rukama gdje ju je kopačkama, užas! Dobro je vujec Dragec govorio da je nogomet »muška igra«. Ma, sreća da tog nije bilo dok smo mi rasli i djecu podizali. Nikad ne bih dala kćerima da igraju nogomet, bar ne zajedno s muškima, to sigurno! Ma otkud im samo ta želja i ideja? Ženske i kopačke… naopačke!
– Hajde, što se snebivaš nad curkama s kramponima iliti »štoplima«? A ne smetaju ti žene u hlačama? Pa ove su se male samo u njih ugledale! – zagrijavam jezik da razbijem sumaglicu. – Pogledaj ove političarke, one vrhunske najvrhunskije, one koje poziraju na fotkama kad su ti njihovi »summiti«, forumi, EU komisije, bilaterale i kolaterale… Od famozne Ursule do progurane Kamale… sve do jedne u hlačama! Valjda su tek tako »ravnopravne«? Svakako ravnopravnije nego moja baka koja je nosila četiri podsuknje. I držala sva četiri kuta u kući… Evo, Jelice, za svaku političarku koju mi pronađeš u suknji plaćam ti kolač! A za onu odjevenu u haljinu, dobiješ i cijelu večeru! Gledaj ih malo, gledaj i gladuj… dok ne staneš u onaj šos sa svadbe, ha-ha!
– Daj, dosta mi je tog nogometa, opet nam je ona velika mala dala gol! Idemo doma… – frče nosom i vuče me za rukav Jela. – Moram brzo napisat pismo Luki.
– Kojemu sad Luki? – čudom se čudim.
– Pa Modriću! Volim ga ja i volim da igra, ali moram mu napisati da se ipak požuri i na vrijeme prestane igrati, prije no što im propišu da u svakoj ekipi moraju biti po dvije žene, dva transseksualca, dva transvestita i… tko te pita tko još sve!?
