Književnik, novinar, urednik, publicist, prevoditelj Ivo Lendić bio je među najbriljantnijim katoličkim intelektualcima laicima 20. st. Rođen je 4. lipnja 1908. u Janjini na Pelješcu. Završivši gimnaziju u Dubrovniku, gdje je uređivao katolički mladeški list »Žar«, upisao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao je katolički mjesečnik »Luč«, pisao u dnevniku »Hrvatska straža« i drugdje. Često se potpisivao pseudonimima Vig., Vigilans, Ile, Lambda ili Ante Planika. Godine 1933. otišao je na liječenje u Kraljevicu od tuberkuloze kostiju. S Ivom Bogdanom pokrenuo je Modernu socijalnu knjižnicu (MOSK) Svetojeronimskoga društva. Do kapitulacije Italije bio je rimski dopisnik »Hrvatskoga naroda«. U svibnju 1945. napustio je Hrvatsku, došao u Rim, a odatle 1947. u Buenos Aires. Ondje je do 1955. uređivao odličan mjesečnik »Glas sv. Antuna«, surađivao u »Hrvatskoj reviji« te na španjolskom u »Studia Croatica«. Zbog djelomične paralize četvrt je stoljeća bio gotovo nepokretan, no stvaralački aktivan. Umro je u Iguazúu u Argentini 1. travnja 1982.
Prvu zbirku pjesama »Lirika« objavio je 1930.; 1934. sudjelovao u zajedničkoj zbirci »Lirika grude«, koja reafirmira kršćansku duhovnost i vrjednote hrvatskoga sela, a 1936. objavio je zbirku »Angelusi«, koja zrači introspekcijom duše pred Kristom, koji postaje središnjim motivom njegova pjesništva.
Često je i superiorno polemizirao s Cesarcem i Krležom, pa je krležolog Stanko Lasić njegove polemike s Krležom smatrao najvažnijima. Nakon rata predviđao je buduću hrvatsku neovisnost u kontekstu podunavske konfederacije država. Svoje lucidne političke analize i teze, aktualne do danas, sažeo je u knjizi »Božji kotači«.
Crkvu je smatrao jedinom istinskom »revolucionarnom organizacijom«, koja ima idealnu zadaću sve ljude učiniti svetcima, kako piše u izvrsnu tekstu »Duhovna revolucionarnost domagojaca«. Tražio je »katoličku akciju«, nasuprot pasivnosti katolika, sklonih biti žrtvama tuđe idejne akcije. U tom smislu razračunao je sa svim totalitarizmima, sektaštvima i nacionalizmima, kojima je »suprotstavljao univerzalnost kršćanskih istina« (B. Petrač). (L)
