Zakon o doplatku za djecu (Narodne novine, broj: 94/01, 138/06, 107/07, 61/11, 112/12, 82/15 i 58/18) propisuje da je doplatak za djecu posebno pravo koje kao novčano primanje može koristiti roditelj ili druga osoba određena tim Zakonom radi uzdržavanja i odgoja djece. Pravo se stječe i ostvaruje ovisno o broju članova kućanstva, broju djece i visini ukupnoga dohotka članova kućanstva korisnika (imovinski cenzus) te drugim uvjetima koji su utvrđeni tim zakonom. Izvanbračna se zajednica izjednačava s bračnom zajednicom. Doplatak za djecu ne može biti predmet ovrhe ili osiguranja. To je osobno pravo roditelja ili drugoga korisnika i ne može se prenositi na drugu osobu.
Za rješavanje o pravu na doplatak za djecu primjenom pravnih propisa EU-a o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti u prvom stupnju mjerodavna je Područna služba u Zagrebu, Odjel za provedbu uredaba EU-a i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Nadzor nad zakonitošću rada Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje u poslovima provedbe doplatka za djecu obavlja ministarstvo nadležno za obitelj.
Kada je riječ o ostvarivanju prava na doplatak za djecu primjenom uredaba Europske unije, važno je sljedeće. U smislu uredaba EU-a doplatak za djecu pripada obiteljskim davanjima, a to su sva novčana davanja i davanja u naravi namijenjena pokrivanju obiteljskih troškova. U državama članicama EU-a različite vrste davanja smatraju se obiteljskim davanjima, npr. roditeljski dodatak, doplatak za djecu, dodatak za veliku obitelj, dodatak za njegu djeteta s posebnim potrebama i slično.
Ako osoba obavlja djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba, prima mirovinu ili ima prebivalište u nekoj državi članici EU-a, moguće je da će iz neke od država članica ostvariti pravo na obiteljsko davanje čak i ako dijete ne prebiva u toj državi, ali ima prebivalište u nekoj državi članici EU-a. Ako svi članovi obitelji prebivaju u istoj državi članici EU-a čije se zakonodavstvo na osobu primjenjuje po osnovi zaposlenja ili samozaposlenja, korištenja mirovine ili prebivališta, pravo na obiteljsko davanje moguće je ostvariti samo iz te države. Međutim, ako članovi obitelji prebivaju u državi članici EU-a koja nije ona čije se zakonodavstvo na podnositelja zahtjeva primjenjuje po osnovi zaposlenja ili samozaposlenja, korištenja mirovine ili prebivališta, pravo na obiteljsko davanje može se ostvariti iz više država članica.
Posebno treba još upozoriti na tzv. »pravilo prednosti«, koje znači da se na osobe koje se kreću unutar EU-a primjenjuje zakonodavstvo samo jedne države članice pa se obiteljsko davanje (a to vrijedi i za doplatak za djecu) ne može isplaćivati za isto razdoblje i za istoga člana obitelji istodobno iz dviju ili više država članica. To pravilo određuje koja će država biti primarno, a koja sekundarno nadležna za isplatu doplatka za djecu u slučajevima kada postoje prava iz više država članica. U takvim slučajevima primarno nadležna država isplaćivat će puni iznos obiteljskoga davanja, tj. isti iznos koji bi isplaćivala da se primjenjuje samo zakonodavstvo te države. Ako je iznos obiteljskoga davanja u sekundarno nadležnoj državi viši od iznosa obiteljskoga davanja u primarno nadležnoj državi, sekundarno nadležna država dužna je isplatiti dodatak u visini razlike između tih dvaju davanja. Te odredbe omogućuju ostvarivanje prava na najviši iznos obiteljskoga davanja predviđen zakonodavstvom jedne od navedenih država članica.
Međutim, ako pravo na obiteljsko davanje postoji u više država članica EU-a, ali po različitim osnovama, koja će država biti primarno, a koja sekundarno nadležna određuje se sljedećim redoslijedom: 1. prava koja postoje po osnovi zaposlenja ili samozaposlenja; 2. prava koja postoje po osnovi korištenja mirovine i 3. prava stečena po osnovi prebivališta.
Ako pravo na obiteljsko davanje postoji u više država članica EU-a, ali po istoj osnovi, koja će država biti primarno, a koja sekundarno nadležna određuje se prema redoslijedu:
1. ako pravo na obiteljsko davanje postoji u više država po osnovi zaposlenja ili samozaposlenja, primarno je nadležna država u kojoj prebivaju djeca; 2. ako pravo na obiteljsko davanje postoji u više država po osnovi korištenja mirovine, primarno je nadležna država u kojoj prebivaju djeca i 3. ako pravo na obiteljsko davanje postoji u više država po osnovi prebivališta, primarno je nadležna država u kojoj prebivaju djeca.
Ako dijete ili djeca nemaju prebivalište ni u jednoj od država iz kojih je ostvareno pravo na obiteljsko davanje po istoj osnovi, primjenjuju se posebna pravila određivanja prednosti koja omogućuju ostvarivanje prava na najviši iznos obiteljskoga davanja.
Doplatak za djecu isplaćuje se korisnicima s prebivalištem u Republici Hrvatskoj na njihove račune otvorene u poslovnim bankama, korisnicima s prebivalištem u inozemstvu u konvertibilnoj valuti na račun korisnika otvoren u inozemnoj poslovnoj banci ili putem čeka na adresu korisnika doplatka za djecu. U ovoj godini isplaćuje se za 312 653 djece, a prosječna visina doplatka iznosi 364,52 kune. Broj korisnika odnosno obitelji kojima se isplaćuje doplatak je 162 298.
