Savršenstvo funkcioniranja ljudskoga organizma najčešće se uzima »zdravo za gotovo« jer normalno je da čovjek diše, da srce kuca, da razmišlja, da automatizmom obavlja svakodnevne radnje, potpuno nesvjestan složenosti svakoga procesa u organizmu. Taj stroj koji radi bez odmora ima nevjerojatnu snagu prepoznavanja najsitnijih promjena u strukturi stanica, kao i mogućnost samozacjeljenja. U tim procesima vrijede brojni zakoni poput zakona difuzije i osmoze, regulacije temperature, izmjene plinova u plućima, održavanja cirkulacije i slično. Svi ti zakoni usmjereni su na održavanje homeostaze, odnosno sposobnosti organizma da održava svoje unutarnje uvjete stabilnima. To znači da omogućava normalan rad stanica, tkiva i cijeloga organizma. Poznat primjer za to je održavanje normalne tjelesne temperature čovjeka koju organizam održava tako da se počinje znojiti kada je vruće ili počinje drhtati kada je hladno. Ili primjerice oštećenje tkiva, gdje se kod krvarenja aktiviraju trombociti i fibrinogen i započinju stvaranje ugruška. Inače bi čovjek iskrvario. No proces ide dalje, počinje epitelizacija tkiva u kojoj se događaju procesi koji rezultiraju potpunim obnavljanjem tkiva. To je samo jedan od poznatih primjera obnavljanja organizma, a brojni procesi regeneracije organizma događaju se stalno.
Govoreći o odnosu zdravlja i bolesti, odnosno životnim procesima, Stjepan Gamulin u knjizi »Patofiziologija« među ostalim navodi: »Životni se procesi mogu normalno odvijati jedino uz pravilan rad regulacijskih sustava, pa zdravlje možemo glede regulacije bioloških sustava definirati kao život sa sposobnošću upravljanja i održavanja reda, a bolest kao život s poremećenim upravljanjem i redom…«
U svakodnevnoj buci pretrpanoga životnoga tempa čovjek se otuđio od vlastitoga tijela i duha. Stoga »ne čuje« ili ne prepoznaje signale koje organizam šalje jer savršeni alarm u organizmu najavljuje i najsitniju promjenu. Stoga, kad se u jutarnjim satima prilikom popijene kave, popušene cigarete i bez doručka ili uz pojedeno bijelo pecivo osjeti »lagana« nelagoda u želudcu, organizam šalje signal »žutoga« svjetla. No organizam vrijedno radi i sluznica se oporavlja, ali loše životne navike nastavljaju se iz dana u dan. Oštećenja u organizmu zbog takvoga stila života su stalna i sve dublja, a obnova sve teža. Javlja se jutarnji kašalj ili jutarnje mučnine i slični simptomi koji već znače »crveno«. No često ni tada ljudi ne reagiraju, sve dok stanje ne postane ozbiljno. Brojni su primjeri neosluškivanja vlastitoga tijela, a često kao rezultat toga ljudi posežu za medikamentima. Ako postoje bolovi u želudcu, uzimaju se tablete protiv viška želučane kiseline (antacidi), analgetici kod bolova u kralježnici ili glavobolje, kod nesanice lijekovi za smirenje ili za spavanje, uglavnom rješenje za tegobe traži se u lijekovima. No organizam često šalje poruku koja se ne čuje: »Ne odgovara mi ta hrana! Trebam više zraka i kretanja! Ubija me sjedenje uz televizor! Dim cigareta oduzima mi snagu! Preopterećen sam!« I slično. Lijekovi su u tim slučajevima samo trenutačni spas u rješavanju simptoma, ali ne i uzroka. Osim toga, često se zanemaruje glas vlastitih emocija koje su u neraskidivoj vezi s tijelom. I one šalju poruke poput lupanja srca, nesanice, »čvora« u želudcu, promjena na koži i sluznicama i brojnih drugih. Ti signali prethodnica su ozbiljnih stanja kao što su zloćudne, kardiovaskularne, autoimune i brojne druge za život opasne bolesti.
