Jedan se naš popularni pjevač na svojoj društvenoj mreži oprostio od svojega psa, kućnoga ljubimca, koji je preminuo, riječima: »Počivaj u miru Božjem.« Je li to baš prigodno? Znam da ste više puta pisali o odnosu prema uginulim životinjama, ali meni se ovo čini pretjerano…
Čitatelj Josip
Mislimo da dobro razumijemo sve one koji imaju kućne ljubimce, bez obzira o kojoj je životinji riječ, jer je Bog stvorio sva živa bića, o čemu smo već i pisali i pokušali objasniti da čovjek i životinja – premda su Božja stvorenja – ontološki nisu isti, to jest životinje nemaju ljudsku dušu koju je svojim utjelovljenjem, kada je postao čovjek, uzeo Isus, Božji Sin. O tome nam govori i Katekizam Katoličke Crkve koji nam ističe da Bog i životinje okružuje svojom providonosnom skrblju i da ga one blagoslivljaju i slave samim svojim postojanjem.
Istodobno se od nas ljudi traži da budemo dobrohotni prema njima, a kao primjeri dani su nam nježni odnosi kakve su s njima imali sv. Franjo Asiški ili sv. Filip Neri (KKC, 2416). No u broju 2418 KKC ističe da se životinje mogu voljeti, ali im se ne mogu davati osjećaji koji se duguju samo osobama, što je ponekad vjernicima koji imaju kućne ljubimce teško čuti, pa u tom kontekstu možemo reći da nije prikladno ni ono što je rekao pjevač kojega spominjete jer životinje nisu poput ljudi i ne snose posljedice za svoje čine jer nemaju besmrtnu dušu kao čovjek, ali se i od njih trebamo dostojanstveno oprostiti ne zadajući im uzaludne patnje niti smijemo rasipati njihove živote.
