Prikazujući doprinos članova obitelji Kuntarić Hrvatskomu katoličkomu pokretu na području kulture, socijalnoga rada i politike, nije dopušteno zaobići ni ime odvjetnika i publicista dr. Zlatka Kuntarića.
Rođen je 19. srpnja 1900. godine u Požegi kao najmlađi sin u obitelji Maksimilijana i Marije Kuntarić. Pučku školu i gimnaziju završio je u Požegi, maturiravši 1918., a nakon toga polazi na bogosloviju u Innsbruck kao pitomac rimskoga »Germanicuma«. Nakon dvaju semestara vratio se u Zagreb te upisao studij prava. U teškim prilikama toga vremena veliku pomoć pružao mu je dobrotvor sluga Božji biskup Josip Lang. Doktorirao je 1926. godine.
U braku sa suprugom Evom rođ. Radovanović rođeni su kći Marija i sin Antun. Nakon pripravništva u uredu dr. Arka otvara vlastiti odvjetnički ured. Ugled stječe kao sposoban, no ujedno vrlo pošten i socijalno osjetljiv odvjetnik, pa mu Zagrebačka nadbiskupija povjerava svoje pravne poslove, koje kao njezin generalni opunomoćenik vodi do malo prije svoje smrti 20. siječnja 1979. u Zagrebu. Sprovod je na groblju Mirogoju vodio nadbiskup Kuharić, uz asistenciju riječkoga nadbiskupa Pavlišića, biskupa Škvorca i brojnih svećenika.
»Bijaše veliki kršćanin«, istaknuo je u nadgrobnom govoru dr. Tomislav Janko Šagi-Bunić, »velik zauzet vjernik u svom hrvatskom narodu od onih davnih dana kada je svoje ime dao u Hrvatski katolički pokret.« Isto ga je, kao pripadnika »Mahnićeva pokreta«, spomenuo u svom govoru i kanonik i profesor dr. Antun Ivandija, naglasivši da »kroz čitav svoj život nije poznavao nikakvih kompromisa na račun katoličkih uvjerenja«. »D. Kuntarić je svoje katoličko uvjerenje čvrsto držao i javno deklarirao.«
Bio je odvjetnik u različitim imovinskim i drugim parnicama ne samo u Zagrebačkoj nadbiskupiji, nego i Riječkoj i drugima. Tako je, uz ostalo, zaslužan što su godine 1963. Sjemeništu na Šalati u Zagrebu bile vraćene sjemenišne dvorane – svečana i gimnastička – koje je bilo zaposjelo filmsko poduzeće »Jadran film«. »Da je do toga došlo, zaslužan je sjemenišni odvjetnik dr. Zlatko Kuntarić. On je s čitavom svojom obitelji bio vjerni posjetitelj naše kripte. Dječačko sjemenište ubraja obitelj dr. Zlatka Kuntarića u svoje velike dobrotvore, ona je našu ustanovu veoma zadužila« (I. Matić).
U raznim procesima branio je mnoge svećenike, redovnike i redovnice bez honorara za svoj rad. Bio je angažiran i u obrani nadbiskupa bl. kardinala Stepinca. Dr. Stjepan Kožul o tome piše: »Odvjetnik dr. Zlatko Kuntarić sabrao je skupinu svećenika i pravnika koji su braniteljima po službenoj dužnosti pomagali i pripremali potrebnu dokumentaciju za obranu. Ta je grupa radila u jednoj sobi u Bogosloviji i odatle su se slali podatci i dokumenti braniteljima… U toj su skupini bili posebno angažirani kanonici dr. Nikola Kolarek i dr. Antun Slamić, Antun Ivandija, tajnik u Nadbiskupiji, bogoslov Mijo Pišonić, don Ante Radić i dr. Lav Znidarčić.« Cijena je bila velika: »Od kolovoza i rujna 1948. u zatvoru su odvjetnik dr. Zlatko Kuntarić, kanonici dr. Josip Marić i dr. Nikola Kolarek, vršitelj dužnosti ravnatelja NDS dr. Franjo Cvetan i nadbiskupski tajnik Antun Ivandija. Marić, Kolarek i Cvetan su nakon pola godine zatvora pušteni u ožujku 1949. u kućni pritvor, gdje imaju biti do jeseni 1950. godine, dok se ispune 2 godine njihove osude. Kuntarić je ostao u zatvoru na Kajzerici sve vrijeme, i više od 2 godine, a Ivandija u istrazi više od 3 godine, mučen, razapinjan i tučen, a tek onda osuđen na 11 godina…« (S. Kožul).
Obiteljsko i osobno svjedočanstvo o tome iznijela mi je u svom pismu njegova sinovica gđa Marija Antoš: »U mojoj porodici se znalo«, piše, »da je dr. Politeo dolazio noću u tajnosti k njemu po upute, i branio je našeg blaženika po obrani dr. Z. Kuntarića. Naime, zna se da bl. Stepinac nije htio svog odvjetnika… Ipak Kaptol je molio Zlatka da za svaki slučaj napiše obranu.« Sve je to platio tamnicom. »Moje stric je dvije godine odležao u samici, bio mučen…, od čega je poslije bolovao.« Kada je godine 1970. bio zabranjen broj »Glasa Koncila« zbog prenesenoga teksta iz »L’Osservatore Romano« u povodu 10. obljetnice Stepinčeve smrti, Kuntarić je, slikovito rečeno, još jednom zastupao nadbiskupa zastupajući list.
Prije rata bio je aktivan u Hrvatskom katoličkom pokretu kao član Hrvatskoga katoličkoga akademskoga društva »Domagoja« i aktivist Hrvatske pučke stranke u Međimurju, često prisiljen skrivati se zbog žandarskoga progona. Bio je i suradnik »Luči«, a kao student u Zagrebu uređivao je osječki dnevnik, poslije tjednik »Hrvatsku obranu«, gdje je i pisao.
»On je uvijek bio proniknut najdubljom osobnom vjerom, vjerom mudrom i angažiranom, u konkretnom svijetu i na konkretnim zadacima.« Bit će, kako je zaključio Tomislav Šagi-Bunić, ponajprije upamćen kao »advocatus Ecclesiae catholicae in Croatia« – odvjetnik Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
