Nekoliko dana prije Božića Europska je komisija i službeno zabranila uporabu bisfenola A (BPA) u izradi ambalaže koja dolazi u dodir s hranom. BPA je kemikalija koja služi za proizvodnju polikarbonatne plastike, tvrdoga prozirnoga polimera. Stoga će svi »kuhinjski« proizvodi koji sadrže taj polimer biti zabranjeni: posude za čuvanje hrane, posude za mikrovalne pećnice, čaše i boce za višekratnu uporabu, aparati za kavu ili vodu, konzerve ili aluminijske limenke iznutra presvučene tankim plastičnim filmom, kontejneri za čuvanje vina ili piva, tanjuri, pribor za jelo, folije za omatanje hrane…
Nije svaka plastika ista
Iako se čini da će sva plastika iz kuhinje, restorana ili trgovina zauvijek nestati, treba naglasiti da se ta zabrana odnosi samo na polikarbonatnu plastiku – materijal koji se označava simbolom trokuta s brojem 7 u sredini. I to se odnosi samo na proizvode, posude ili ambalaže koje dolaze u izravni dodir s hranom ili pićem. Polikarbonatna je plastika polimer iz kojega, pod utjecajem temperature, svjetla, mikrovalova ili vibracija, migrira bisfenol A i onečišćuje prehrambeni sadržaj.
BPA je hormonski otrov koji uzrokuje neurološke, reproduktivne i imunosne poremećaje. Svaki zalogaj ili gutljaj iz polikarbonatne posude onečišćen je otrovnim bisfenolom A. Stoga ne čudi znanstveni izvještaj (hbm4eu.eu) prema kojem više od 90 posto stanovnika Europske unije ima tragove bisfenola A u krvi i u urinu.
Prvo djeca
Ovo nije prva zabrana BPA u Europskoj uniji. Prije 14 godina zabranjena je proizvodnja i prodaja polikarbonatnih bočica za malu djecu. Prema podatcima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) manji je rizik od razbijanja staklene bočice nego od pijenja mlijeka ili vode iz bočice obogaćene bisfenolom A. Jer BPA djeluje već u nanogramskim dozama. Dijete od 15-ak kilograma može, bez vidljivih posljedica, dnevno popiti tri nanograma BPA. To je masa koju ni jedna vaga na svijetu ne može izmjeriti. Prije pet godina BPA je zabranjen i za uporabu u izdavanju računa na termopapirima. Jer onečišćuje novčanik, prste i završava u krvi vlasnika.
Toksikološka trakavica
Ovom najnovijom zabranom, čini se, završila je trakavica o štetnosti bisfenola A. Sve je započelo slučajnim otkrićem, još 2003. godine kada je Patricia Hunt, profesorica na sveučilištu Case Western Reserve, uočila da kod laboratorijskih miševa, koji žive u kavezima od polikarbonatne plastike, dolazi do učestalih poremećaja diobe spolnih stanica, što dovodi do teških oštećenja ploda i spontanih pobačaja. Takve poremećaje uzrokuje hormonski otrov bisfenol A koji se nalazi u polikarbonatnoj plastici i oslobađa se iz te plastike običnim pranjem vodom.
Nije to kemofobija
Zabrana bisfenola A nije nikakva kemofobija, nego reakcija zdravoga razuma. Polikarbonatna plastika vrlo je koristan materijal, ali ne u kuhinji. Od te se plastike izrađuju CD ili DVD diskovi, zaštitne kacige ili neprobojna stakla. No ne postoji opravdan razlog da se u kuhinji ili restoranima, umjesto stakla, nehrđajućega čelika, drva, keramike ili papira, upotrebljava polimer upitne vrijednosti i vjerojatne štetnosti. Polikarbonatna plastika nije inertan materijal jer s vremenom mjerljivo ispušta bisfenol A u okolni prostor. Ako je taj prostor hrana ili piće, bisfenol A postaje dio svakodnevnoga menija.
Industrijska soteriologija
U pozadini priče, prema očekivanju, uvijek su financijski interesi. Ali i ideološka opsjednutost inovacijama, napretkom, progresom, novim materijalima, novim patentima… To je ovozemaljska industrijska soteriologija, koja uvijek spašava svijet, eliminira bolest i odgađa smrt. BPA je zlatna koka polimerne industrije, kemijski »blockbuster« kojim se okreću milijarde dolara. I eura. Lako se proizvodi od benzena i propilena, dakle od nafte, jeftin je, ali se skupo prodaje. Ima korisna svojstva, ali je otrovan. BPA je dobar za proizvodnju izolatora, ali ne i lonaca. Stoga je dobro da Europska komisija, nakon dvadeset godina, više nema razumijevanja za bisfenole u kuhinji.
