Na ovogodišnjim 65. glazbenim svečanostima hrvatske mladeži u Varaždinu održanima početkom svibnja sudjelovalo je 27 zborova iz 20 hrvatskih općina i gradova, a zlatne plakete osvojili su zboraši iz dviju katoličkih škola: mješoviti pjevački zbor Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti iz Zagreba te zbor Katoličke osnovne škole svete Uršule iz Varaždina, »Uršuline zvjezdice«. O njihovu uspjehu i izazovima s kojima se nose u svakidašnjici govorili su voditelji zborova, dirigentica Ankica Juričić i katedralni orguljaš Višeslav Jaklin.
»Zborsko pjevanje veoma je važno u katoličkim školama iz vrlo jednostavnoga razloga – zborsko je pjevanje nastalo u Crkvi, u liturgiji, pa su često djeca koja sudjeluju u liturgiji i odlični zborski pjevači. Zborskomu pjevanju pridaje se stoga velika važnost u katoličkim školama, a tomu u prilog govori i činjenica da je prije dosta godina ravnateljica Ženske opće gimnazije pokrenula Smotru zborova katoličkih gimnazija Republike Hrvatske. Sada ima mnogo osnovnih škola pa i oni imaju svoju smotru«, rekla je prof. Juričić.
Prof. Juričić prisjetila se da iako su sjemeništarci na Šalati imali svoje zborove, nije postojao školski zbor kada je počela s radom u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u jesen 1998. »Kad su vanjski đaci vidjeli sjemeništarce kako pjevaju, pitali su mogu li i oni pjevati, pa je tako došlo do ideje osnivanja školskoga zbora. Tada je škola još bila samo muška i prvo je osnovan vokalni ansambl u kojem su pjevali vanjski đaci koji nisu bili u sjemeništu. S vremenom je taj ansambl prerastao u muški zbor. Tada je zbor preuzela kolegica koja je i krenula s njima na natjecanja jer sam bila na porodiljnom. Mješoviti zbor počeo je s radom 2003. kada su se upisale prve djevojke u gimnaziju. Muški je zbor i dalje bio veoma jak i gotovo je uvijek bio jedini muški zbor u kategoriji na natjecanjima te otkako nema našega zbora, zapravo i nema nekoga drugoga zbora u toj kategoriji. Mješoviti je zbor s vremenom stasao i dosegnuo sada već visoku razinu muziciranja.«
»Korona nas je malo unesrećila, ali smo i tada radili pa imamo dosta virtualnih videa, i to kvalitetnih. Čak je i naš ‘Advent na Šalati’ 2020. išao virtualno i HKR ga je objavio na svom YouTube-kanalu. Radili smo cijelo vrijeme kao četveroglasni mješoviti zbor i sada se prvi put dogodilo da smo išli kao troglasni zbor jer smo malo slabiji s brojem muških pjevača, ali vidim da bi moglo biti novih zainteresiranih mladića potaknutih našim nastupima pa vjerujem da će nam se od jeseni pridružiti nove snage«, istaknula je prof. Juričić.
»Duh zajedništva usmjerava zboraše jedne prema drugima. Potičem ih da dolaze na probe čak i ako znaju pjevati jer zbor čini svatko od njih. Nije isto ako nekoga nema jer se ponajprije uvježbavamo kao tim. Primijetila sam da pjevanje opušta, posebice izrazito senzibilnu djecu. Unosi određenu vedrinu, a jača i samopouzdanje kad znaju da mogu nekoga usrećiti«, rekla je dirigentica, ističući i da je sudjelovanje na humanitarnim koncertima važno za razvijanje svijesti da »karitativno djeluju i da zahvaljujući njihovu trudu netko dobije pomoć«.
»Uršuline zvjezdice« prvi put su se natjecale 2019. i osvojile su prva mjesta, a bile su i iznenađenje natjecanja jer nitko prije nije znao za njih. »Zbor je osnovan paralelno s osnutkom škole 2014. i isprva je bio vezan uz liturgijsko pjevanje. Danas imamo zbor u dva uzrasta sa 70-ak djece u oba uzrasta. Cijela škola ima sveukupno 190 djece, što znači da ih je u zboru trećina. Zbor je izvannastavna aktivnost, djeca sama dolaze jer prepoznaju to kao nešto dobro, kao mjesto druženja i zajedničkoga rada, napretka i rezultata«, poručio je prof. Jaklin.
Uz školu svete Uršule djeluje i katolički vrtić u kojem zadnje četiri godine imaju pjevanje, a reakcije roditelja i djece na takvu aktivnost su pozitivne, svjedoči prof. Jaklin. »Nedavno smo imali priredbu za Majčin dan i svi su roditelji pohvalili program. Nakon priredbe se već sedmero djece javilo i reklo da žele i u školi nastaviti pjevati u ‘Uršulinim zvjezdicama’. Imamo već nekoliko generacija djece koja su počela pjevati u vrtiću pa se pridružila zboru. Velik broj vrtićke djece ima stariju braću u školi tako da vlada prirodna atmosfera.«
Prof. Jaklin opisao je glazbu kao jedini međunarodni jezik koji ne treba prevoditelja. »Glazbom je lako doprijeti do svakoga srca, izražava sve osjećaje bez riječi. Glazba je uvijek prisutna, od početka čovječanstva je način izražavanja.« Kaže kako su u zboru svi ravnopravni, a susreću se i izvan školskoga okruženja. »Jako me radosti da mi djeca dolaze na kor i da postaju katedralni pjevači.« Na natjecanjima ih podsjeća da im nitko nije protivnik jer »glazba je postojala i prije nas, postojat će i poslije nas, a postojala bi i bez nas«. »Dva su pristupa glazbi: ili želim glazbu iskoristiti da proslavim sebe ili jednostavno želim svoj talent dati glazbi jer talent si nisam sam dao, talent nam je dao dragi Bog. Želim li mu uzvratiti i oplemeniti taj talent ili ga želim iskoristiti za sebe? I primjećujem da je mojoj djeci to jasno, da mora postojati nešto više.«
»Često smo nastupali na raznim koncertima, a i ja kao katedralni orguljaš imam mogućnosti organizirati unutar biskupije razna događanja – budu tu i liturgijska slavlja, ali i koncertne mogućnosti.« Pjevali su i na otvorenju baroknih večeri 2019. »Pjevali smo himnu i bili smo prvi jer nikada ranije dječji zbor nije pjevao na otvorenju.« Na ovogodišnjim svečanostima u Varaždinu jedan komentar posebno je razveselio prof. Jaklina. »Netko je iz komisije rekao da ne će pretjerati kad kaže da varaždinske djevojčice mogu uz bok bečkim dječacima, što je zanimljivo jer smo i po školskim odorama dosta slični.«
Uspjeh katoličkih zborova na varaždinskim glazbenim svečanostima komentirao je rekavši: »Naša djeca, katolička djeca imaju svaki tjedan priliku za najvažniji nastup, a to je na misi, gdje pjevaju za dragoga Boga, a tko pjeva, dvostruko moli. U katoličkim je školama i pristup drugačiji, pristupa se s više dimenzija i svakomu učeniku i svakomu predmetu. Nerijetko dobivam komentare od nekih profesora iz glazbene škole koji kažu: ‘Vaša djeca iz katoličke škole nekako su drugačija.’«
Prof. Jaklin ističe da iako su djeca mala, ne smije ih se podcjenjivati i kočiti isključivo dječjim pjesmicama jer su sposobna za mnogo, a mnogo žele i traže, što i on sam često doživljava kada ga upravo djeca upućuju na određene programe i traže da sudjeluju na nekima od njih. Natjecanja nisu njihov primarni fokus djelovanja, ali vesele jer su pokazatelj truda i rada uloženoga u zajedništvu jer, osim školskoga osoblja, i roditelji budno prate sve aktivnosti školskoga zbora.
