Svoj zlatni jubilej bračnoga zajedništva proslavili su u subotu 20. srpnja bračni par Ilija i Ljubica Opačak misnim slavljem koje je u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu predvodio brodski župnik Robert Farkaš, a suslavili su svećenici koji djeluju u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Švicarskoj fra Niko Leutar i fra Stjepan Neimarović. Jubilarci su obnovili svoja bračna obećanja i zahvalili Gospodinu za sve milosti koje im je kroz pola stoljeća zajedničkoga života darivao. Župnik Farkaš i propovjednik o. Neimarović ustvrdili su da je taj svečani čin obnove bračnih obećanja primjer današnjim mladima da se ne boje zajedničkoga života te primjer da je moguće hodeći u vjeri s Gospodinom biti sretan i ispunjen čovjek.
Svoju blizinu i zahvalu uz rodbinu jubilarcima su pokazala i njihova kumčad te brojni prijatelji, koji su za tu prigodu došli iz Hrvatske i raznih krajeva Europe i svi sudjelovali na zahvalnom misnom slavlju.
Ljubav tih dvoje zlatnih jubilaraca započela je 1965. u školskim klupama, rasla dalje te je okrunjena bračnim savezom pred Bogom i ljudima koji su sklopili na Ilinu 1969. u župnoj crkvi sv. Matije apostola u Čajkovcima, gdje je Ljubica rođena i odrasla. Kako je Ilija, koji je rođen u Kulini u Bosanskoj Posavini, već tada godinu dana radio u Švicarskoj, i supruga Ljubica je, doselivši se k njemu, svoj radni vijek započela iste godine. Tamo su radeći više godina u metalnoj tvrtki zaradili mirovinu u kojoj je Ilija od 2008., a Ljubica od 2012. godine. Od samih su početaka bili aktivni u svojoj misijskoj zajednici, Ilija je sakristan, a Ljubica članica misijske skupine, te su oboje i čitači.
Iako im je život u Švicarskoj, kako ističu, bio lijep, nisu zaboravili svoju domovinu, u koju redovito dolaze na godišnje odmore i za blagdane, a njihova ljubav prema njoj bila je uvijek konkretna te su redovito pomagali potrebitima, napose u Slavonskom Brodu, gdje imaju svoj stan. Iako o tome ne vole pričati, jer drže se one evanđeoske: blaženije je davati nego primati, ili davati tako da ne zna ljevica što čini desnica, mnogima su oni u Hrvatskoj pomogli kako osobnim financijskim i materijalnim darovima tako i organizirajući u svojoj misijskoj zajednici u Švicarskoj razne dobrotvorne akcije od kojih su prilozima pomagali posebno u vrijeme Domovinskoga rata.
Redovito su u Slavonskom Brodu pomagali osobama s posebnim potrebama u »Zlatnom cekinu« i Udruzi distrofičara, kako ističu, svjesni da su to baš oni za koje Isus kaže: »Što god učinite ovim najmanjima, meni ste učinili.« Uz to što su se brinuli za svoje roditelje, pomagali rodbini, kumčadi, uvijek se našlo i za one izvan rodbine, učenike i studente slabijega imovinskoga stanja, za starije i nemoćne… Ističu da im je najveća nagrada za sve dobro koje su činili to kada ih dječica iz udruge, koja su sada već odrasli ljudi, prepoznaju i obraduju im se.
Nemaju svoje djece pa su život obogatili sa 15 kumčadi, kojima su oni bili doista poput pravih roditelja. Pomagali su im kroz život ne samo materijalno, nego i savjetom i molitvom. Iako su u mirovini, oni ne miruju. Svjesni da je obveza koju su preuzeli kumstvima velika i odgovorna, poručuju da u njoj kao i pomaganju potrebitima žele ostati ustrajni i otvorena srca te zahvalni Gospodinu što im je podario zdravlje i mogućnost da mogu pomagati.
