»Najjače« žensko pero katoličkoga novinarstva druge polovice 20. st. nedvojbeno je bila Smiljana Rendić. Rođena je 27. kolovoza 1926. u Splitu, gdje je pohađala gimnaziju. Tu je stupila u Hrvatsko katoličko akademsko društvo »Domagoj«, koje ju je odgojilo za katolički javni rad. Zatim je radila u »Jugoplastici«, a od 1960. preselila se u Rijeku te radila u listu »La Voce del popolo«, no ubrzo je kao »klerikalka« izgubila taj posao. Zatim je do umirovljenja 1973. radila u časopisu »Pomorstvo«. Umrla je u Rijeci, na Trsatu, 26. svibnja 1994.
Javlja se 1963. u »Glasniku sv. Antuna Padovanskoga« pod pseudonimom Vjera Marini te u »Glasu Koncila«, često pod pseudonimom Berith, postavši i članica uredništva. Britka, načitana, inventivna, izvrsna stilistica, marljivo prikupljajući građu za svoje teme, pisala je s nevjerojatnom akribijom. Njezine reportaže i priče o svagdanjem životu pisane su poetskom notom i etičkom potkom, protkane autobiografskim crtama. Slovila je za izvrsnu judaistkinju te kao stručnjakinja za »vatikanistiku«. Pisala je i u »Maruliću«. Za života i posmrtno izišle su joj knjige »Mi ovdje«, »Pozdrav Ignaciji«, »Crni šator« i »Proroštvo sv. Malahije o papama i posljednjim vremenima«. Poemu »Molitva za milost slova« s trinaest soneta spjevala je u povodu 1300. obljetnice početka evangelizacije Hrvata.
Uza sve to, najpoznatija je do danas po svom sjajnom eseju »Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod«, objavljenu u »Kritici« 1971., zbog kojega je 1972. osuđena na godinu dana strogoga zatvora i na godinu dana zabrane javnoga djelovanja. Vrhovni joj je sud kaznu strogoga zatvora promijenio u uvjetnu, ali je prava kazna bila gubitak radnoga mjesta i prijevremena mirovina.
Zanimljivo je da joj je u znak priznanja za njezin rad biskup Petar Čule darovao svoju koncilsku medalju, a 1988. dobila je jedinstvenu nagradu »Zlatno pero Glasa Koncila«. »Budila je nacionalnu svijest, promicala katoličku socijalnu osjetljivost… govorila je o onoj Crkvi koja je stasala iz prvih dana u doba crkvenih otaca, o njezinoj čistoći i ljepoti… tražila je živo evanđelje« (V. Čutura). (L)
