Tri su neželjena učinka masovne potrošnje antiseptika i dezinficijenasa: učestala primjena u zraku, na kvakama i ljudskoj koži može izazvati alergijske reakcije i astmu, posebice u djece, može uzrokovati pojavu superbakterija, mikroba otpornih na antibiotike, a u okolišu se te biocidne kemikalije nakupljaju, pretvaraju u kancerogene tvari i truju vodene organizme.
Očekuje se da će nabrojene štetne posljedice, nakon pandemije koronavirusa, biti još izraženije i lakše mjerljive. Riječ je o tome da je u paničnom strahu od širenja koronavirusa naglo porasla potrošnja kemijskih sredstava za sterilizaciju svakodnevnoga okoliša. U mnogim je zemljama prodaja dezinficijenasa u svibnju ove godine bila jednaka godišnjemu prometu u 2019. godini! Velik dio, gotovo 50 posto, tih sredstava čine kvarterne amonijeve soli (KAS-ovi), zatim klorirajući agensi, peroksidi, alkohol…
Upravo se KAS-ovi ili kationski dezinficijensi povezuju s pojavom bakterija koje su otporne na djelovanje antibiotika. Oni pripadaju skupini kemikalija čija godišnja svjetska proizvodnja iznosi više od milijun tona, a »globalni apetit za KAS-ovima neprekidno raste« (Environ. Sci. Technol. Lett. 26. 7. 2020.). U ljudskom organizmu i u otpadnim vodama stalna prisutnost kationskih dezinficijenasa potiče mnoge bakterije na razvoj obrambenih mehanizama, zbog čega one postaju neosjetljive na mnoge antibiotike. Osim bakterija, u ratu protiv biocidnih lijekova mogu pobijediti i virusi, gljivice i drugi paraziti. To je pošast koja se službeno naziva antimikrobnom rezistencijom (AMR).
Svake godine u Europskoj uniji umire 33 tisuće ljudi zbog zaraze bakterijama otpornih na antibiotike. U čitavom svijetu taj broj prelazi 700 tisuća. Nije poznato koliki je broj pacijenata zaraženih koronavirusom ove godine umro zbog infekcije superbakterijama jer se smrt čovjeka pozitivnoga na prisutnost koronavirusa najčešće pripisuje isključivo bolesti COVID-19. Ujedinjeni narodi, Svjetska zdravstvena organizacija, pa čak i Svjetska banka smatraju da je antimikrobna rezistencija nadolazeća katastrofa. Procjenjuje se da će 2050. godine više ljudi umirati od superbakterija nego od raka.
Zbog pandemije i povećane potrošnje (kationskih) dezinficijenasa spomenute će se procjene ostvariti mnogo ranije. To potvrđuju i nedavno objavljene studije, u kojima se otkriva akumulacija dezinficijenasa u zatvorenim prostorima, u okolišu i u ljudskoj krvi (Front. Microbiol. 2020, 11, 1020). Dok je zaraza koronavirusom prolaznoga karaktera, kemikalijama inducirana otpornost bakterija postaje (i ostaje) stalna prijetnja. Štoviše, zbog uporabe biocidnih sredstava antimikrobna otpornost bit će s vremenom sve veći i teži problem.
Antimikrobna rezistencija sve je donedavno bila misija i priroritet europskih znanstvenih projekata (Horizon 2020, OneHealth). Znakovita je bila izjava Davida Camerona, bivšega premijera Ujedinjenoga Kraljevstva: »Ako ne djelujemo brzo, očekuje nas zabrinjavajući scenarij kada ni jedan antibiotik ne će biti djelotvoran, a to će nas vratiti u mračno doba medicine.«
Poseban problem u borbi protiv antimikrobne rezistencije nesuradljivost je farmaceutskih kompanija koje izbjegavaju ulaganja u istraživanja novih antibiotika. Takve se investicije čine rizičnima jer je životni vijek novoga antibiotika na tržištu skraćen upravo pojavom superbakterija.
Prema svemu sudeći, kationski dezinficijensi postat će ožiljak kemijskoga rata s koronavirusom. Pretjerana potrošnja tih kemijskih čistača izazvana je strahom od prljavih ruku. Ljudi su se prestali rukovati, ali uporno troše dezinficijense kojima, na kraju priče, onečišćuju okoliš svoga susjeda. Osim antimikrobne otpornosti koju uzrokuje česta uporaba antiseptika i dezinficijenasa, kemijska sterilizacija okoliša uzrokuje i poremećaje u prirodi. Kako bi se izbjegla potpuna panika, čini se da znanstvenici nerado upozoravaju na ekološku i zdravstvenu cijenu pokušaja da se živi u aseptičnom prostoru.
