Nakon objave ljestvice svjetskih sveučilišta (Times Higher Education ili THE) neki su novinari proslavili pad zagrebačkoga Sveučilišta, pa i drugih hrvatskih sveučilišta. Usprkos sustavnim pogrješkama ugrađenima u protokol rangiranja na ljestvici THE, mediji su likovali što nepoznata sveučilišta iz Vijetnama ili Etiopije daleko nadvisuju Sveučilište u Zagrebu.
Čini se da mediji koji emitiraju senzacije nemaju vremena za istraživanje podataka. Čak se ni »službeni« provjeritelji činjenica ne oglašavaju o iskrivljenim zaključcima i besmislenim usporedbama svojih kolega. (Ne)vjerodostojnost objavljenje rang-liste THE zorno razotkriva »činjenica« da je tanzanijsko sveučilište Muhimbili 800 mjesta ispred zagrebačkoga iako je znanstvena produkcija te afričke institucije 15 puta manja. Volumen publikacija kurdistanskoga sveučilišta iz Sanandaja 20 je puta manji, ali je ono gotovo 900 mjesta ispred zagrebačkoga! Svi su tablični podatci dostupni i besplatni, ali je novinarima važnije objaviti fatalni naslov.
Danas je velik broj medijskih priloga u isključivoj funkciji privlačenja klikova. Tim se trikom prodaje prostor za reklame. No isti oni koji proizvode mamce za brzi prst ne žele pritiskom miša otvoriti i proučiti informacije.
Punim ustima objektivnosti i profesionalnosti oni ne žele postati medijski istraživači. Istraživačko je novinarstvo zahtjevno, nije profitabilno, a posebno je stradalo tijekom pandemije koronavirusa. Preostaje samo nadati se da će s nekim novim imenima nestati prostitucija novinarskoga poziva. S obzirom na kadrovsku strukturu Hrvatskoga novinarskoga društva, očekivanja su neznatna.
Osim što krivo tumače ili ne razumiju disfunkcionalnost ljestvice THE, isti novinari ignoriraju rezultate, po mnogima, mnogo važnije ljestvice sveučilišta – ARWU ili takozvane šangajske ljestvice. I taj je popis dostupan jednim klikom miša. Na toj ljestvici zagrebačko Sveučilište zauzima mnogo bolje mjesto – nalazi se u prvoj polovici popisa najelitnijih sveučilišta svijeta. Na tom popisu nema sveučilišta iz Muhimbilija ili Sanandaja. Na tom se popisu nalazi samo tisuću akademskih institucija – oko 5 posto ukupnoga broja svjetskih sveučilišta.
Za razliku od rang-liste THE, šangajska lista ima egzaktnije kriterije za rangiranje: broj nobelovaca, broj citata, broj radova u prestižnim časopisima te produktivnost po znanstveniku. Stoga se smatra relevantnijom za opis kvalitete sveučilišta. Takva bi rang-lista trebala biti više uočljiva novinarima koji se nalaze pozvanima drugima tumačiti akademsku izvrsnost. Osim toga, informacija o rezultatima rangiranja objavljena je na službenim stranicama zagrebačkoga Sveučilišta. Dakle, dostupna je klikom miša, ali je, iz nekih razloga, očigledno promaknula medijskim vlasnicima istine.
Čini se da ovogodišnji napredak zagrebačkoga Sveučilišta na šangajskoj ljestvici nije dobrodošla vijest za pojedine medije. Bilježe se samo padovi. Akademski imidž zagrebačkoga Sveučilišta (i drugih hrvatskih sveučilišta) kontaminiran je površnim novinarstvom u kojem se političke frustracije ili osobna nezadovoljstva društvenim trenutkom liječe ismijavanjem domaćega znanstvenoga proizvoda. S druge strane skok je na šangajskoj ljestvici nevidljiv i zbog skromne samopromocije zagrebačkoga Sveučilišta. Jedna samozatajna pohvala u rubrici sveučilišnih novosti lako se prečuje u vrijeme medijskih buka.
Još je jedna »loša« vijest došla nedavnom objavom rang-liste 700 najodrživijih svjetskih sveučilišta. Prema poznatom rangiranju »QS World University Rankings« zagrebačko se Sveučilište nalazi u društvu elitnih institucija, u kategoriji od 451. do 500. mjesta. Vrlo je vjerojatno da medijski promotori akademskoga rasula ne će objaviti ni taj skroman uspjeh hrvatskoga sveučilišta.
