Možete li pojasniti značenje i važnost anđela u odnosu na čovjeka? Biblija navodi da je čovjek bogosličan i vrhunac svega stvorenja i stvorenoga. Psalmi također spominju čovjekovo značenje i važnost te ističu da je on malo manji od Boga. No što su onda u tome svemu anđeli? Poznato je da imaju slobodnu volju i duhovna su bića, no jesu li oni zato što su samo duhovna bića bliže Bogu od čovjeka?
Čitateljica
Kršćanski nauk i predaja anđele spominju još od samih svojih početaka. Stoga nije nikakvo čudo što ste se i Vi, kao i mnogi drugi vjernici kroz povijest i u sadašnjosti, zapitali tko su i zašto postoje, i što znače u odnosu na čovjeka. U samim ih se svetim spisima često spominje, kako u Starom tako i u Novom zavjetu. S njima su se susretali gotovo svi važni biblijski likovi kao što su Zaharija, Tobija, Mojsije i mnogi drugi, a kako smo na pitanje slično Vašemu već više puta odgovarali (ali ranijih godina), u ovom ćemo se broju poslužiti razmišljanjima iz Rječnika biblijske teologije, Katekizma Katoličke Crkve i Direktorija o pučkoj pobožnosti i liturgiji Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata.
Na prvom mjestu treba ponoviti da naziv »anđeli« ne govori o naravi, nego o službi: hebrejski »malak«, grčki »angelos« znači »glasnik«. Prema Poslanici Hebrejima (1, 14) anđeli su »službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje«. Među anđelima spominju su »kerubi« (njihov je naziv mezopotamskoga podrijetla) i oni podupiru Božje prijestolje, vuku njegova kola, služe mu da s njih uzleti ili čuvaju stražu na ulazu u njegov posjed, ne dajući da uđu nepozvani. Tako slikovito piše o njima na više mjesta u Starom zavjetu, koji Boga često prikazuje kao istočnjačkoga vladara. Osim njih, tu su i »serafi« (»oni koji plamte«): oni pjevaju slavu Bogu. Osim tih zagonetnih glasnika, stari biblijski izvještaji spominju i »Anđela Jahvina«, a treba reći da se nauk o anđelima razvijao. U prvom razdoblju pripisivale su im se dobre i zle zadaće, a konačno dobivaju i svoja imena prema službama: Rafael – »Bog zdravlja«; Gabriel – »Junak Božji«, Božji glasnik; Mihael – »Tko je kao Bog?«.
I Novi zavjet se služi istim prihvaćenim jezikom te nabraja arkanđele (1 Sol 4, 16; Jd 1, 9), kerube (Heb 9, 5), prijestolja, gospodstva, poglavarstva, vlasti (Kol 1, 16), kojima se na drugom mjestu pridružuju sile (Ef 1, 21). I sam Isus, kako podučava »Rječnik biblijske teologije«, spominje anđele kao stvarna i djelatna bića, koja će ga pratiti na dan njegova dolaska (Mt 25, 31).
Dakle, možemo reći da se anđeli u Bibliji javljaju kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju, javljaju se u snu, ili slave Boga na nebesima. Oni su posrednici između Boga i čovjeka, kao što su to bili često upravo po anđelima nadahnuti proroci, a kasnije i svetci. Njima se kroz teološku povijest bavila angelologija, koja je – kako ističe »Enciklopedijski teološki rječnik« – u djelima crkvenih otaca bila jako razvijena i vrlo bogata, »ali se gleda uvijek u povijesno-spasenjskom okružju«. Pseudo-Dionizije krajem petoga stoljeća govori o postojanju zborova ili hijerarhiji anđela, »no već tada na metafizički način«. Tako se od toga doba govori o »devet korova anđeoskih«, koji su podijeljeni na tri reda (tu su serafini, kerubini, prijestolja, gospodstva, vlasti), a »arkanđela« je sedam (Mihael, Gabriel, Rafael, Urijel, Barahijel, Jehudijel i Sealtijel). Na kraju te »anđeoske hijerarhije« su anđeli zaštitnici ljudi i Božji poslužitelji.
»Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna«, navodi Katekizam Katoličke Crkve (KKC, 328). Kao čisto duhovni stvorovi, anđeli imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja, o čemu svjedoči sjaj njihove slave, što je izravan odgovor na Vaše pitanje kakav je njihov odnos prema čovjeku. »Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: ‘Kad Sin Čovječji dođe u slavi, i svi anđeli njegovi s njime’ (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: ‘U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno’ (Kol 1, 16).«
Stoga možemo zaključiti da su anđeli čisto duhovni stvorovi i njihovo središte je Krist, a u Katekizmu Katoličke Crkve piše također da su »anđeli duhovni stvorovi koji neprestano slave Boga i služe njegovu spasonosnom naumu prema drugim stvorenjima«. »Anđeli surađuju u svemu što je dobro za nas. Anđeli okružuju Krista, svoga Gospodina. Oni mu posebno služe u izražavanju njegova spasonosnog poslanja prema ljudima. Crkva štuje anđele koji joj na zemaljskom putovanju pomažu i koji štite svako ljudsko biće« (KKC 350-352), a ljudi imaju anđele čuvare.
I spomenuti »Direktorij« navodi da Crkva »časti te nebeske duhove i zaufana potiče njihov zagovor« (br. 215) te tijekom liturgijske godine spominje sudjelovanje anđela u događajima spasenja i slavi njihov spomen na neke posebne dane, posvećuje jednu zavjetnu misu i zaziva njihovu pomoć, u njihovoj prisutnosti slavi službu hvale, službi anđela povjerava molitvu vjernika, bilo pokornika, obranu nedužnih protiv napada Zloga, moli Boga da pošalje na kraju dana svoje anđele da čuvaju molitelje u miru, moli da nebeski duhovi priteknu u pomoć umirućima i u obredu sprovoda moli da anđeli prate u raj dušu pokojnika i čuvaju njegov grob (usp. br. 215).
