Suvremeni mediji više se ne bave izvještavanjem o političkoj stvarnosti, nego oblikovanjem političke stvarnosti. Mediji i novinari postali su važni politički akteri koji tumače političke procese i ocjenjuju politička stajališta. Pritom to ne čine s nepristranih i objektivnih pozicija, nego temeljem vlastitih političkih gledišta.
Pozicionirali se izrazito lijevo
Dugogodišnji novinar i kolumnist Tomislav Klauški nedavno je javnosti podastro neke od najvažnijih zaključaka svoje doktorske disertacije o političkoj i ideološkoj orijentaciji političkih novinara u Hrvatskoj. Doktorski rad još nije javno dostupan na mrežnoj stranici institucije na kojoj je obranjen, ali objavljeni zaključci vrlo su korisni za razumijevanje političke pristranosti glavnostrujaških medija u Hrvatskoj. Klauški otkriva da su se ispitani novinari na skali od 1 do 10 pozicionirali izrazito lijevo (3,61) i izrazito liberalno (3,04). Dalje dodaje da se najviše ispitanih novinara opisalo kao liberal, što obuhvaća one koji su se izjasnili kao lijevi liberal, socijalni liberal, ekonomski i politički liberal, skeptični liberal, neoliberal i ultraliberal. Deset posto ispitanika izjasnilo se ljevičarima, a bilo je i onih koji su se odredili kao antifašist, socijaldemokrat, centrist i socijalist. Samo deset posto ispitanih novinara ideološki se svrstalo desno od centra.
Kad je riječ o stranačkom opredjeljenju, ispitani novinari otkrili su da u najvećem broju glasuju (ili su glasovali) za SDP (38 posto) i Možemo! (33 posto). Među ostalim ponuđenim odgovorima bilo je onih koji su naveli da u pravilu glasuju za lijeve stranke, za lijevi centar, treće opcije i desni centar (10 posto). Samo četiri posto ispitanih novinara glasuje za HDZ.
»Tek obično građansko, civilizirano, demokratsko stajalište«
Klauški navodi da ispitani novinari priznaju da primjećuju dominaciju lijevih i liberalnih stajališta u hrvatskim medijima. No istodobno upozoravaju da je lijevoliberalna pristranost »tek obično građansko, civilizirano, demokratsko stajalište«. Dobar dio ispitanih novinara također je upozorio na »dominaciju desničarske i konzervativne pristranosti, pa i propagande«, za koju smatraju da je »glasnija i agresivnija u odnosu na lijevu«. Ispitani novinari usto smatraju da u Hrvatskoj nema mnogo lijevoliberalnih novinara koji nisu kritični prema lijevim i liberalnim opcijama.
Opisani uvidi znanstveno potvrđuju političku dominaciju liberalno-lijevih novinara u glavnostrujaškim medijima u Hrvatskoj. Političko svrstavanje medija (osobito tiskanih) nije neuobičajena praksa u demokratskim društvima. Privatni mediji i njihovi novinari imaju pravo na iskazivanje vlastitih političkih stajališta i podupiranje bliskih političkih opcija. Svakako bi bilo poželjno da političko svrstavanje utjecajnih medija odražava pluralizam ideja, interesa i stajališta u društvu. To bi podrazumijevalo da uz kozmopolitsko-liberalne medije postoje i nacionalno-komunitarni mediji odnosno mediji koji slijede i kršćanske vrijednosti.
Začuđenost njemačkoga novinara
U glavnostrujaškim medijima u Hrvatskoj nema političkoga pluralizma, nego dominira liberalno-lijeva politička orijentacija. To se ogleda u pisanju političkih novinara i političkih kolumnista te izboru eksperata komentatora za sugovornike u tumačenju političkih procesa.
Glavnostrujaški mediji u Hrvatskoj uglavnom su negativno orijentirani prema nacionalno-konzervativnim opcijama te nekritički naklonjeni prema novim progresivno-liberalnim opcijama. To se najbolje vidjelo na primjeru zelenoliberalnoga kandidata Tomislava Tomaševića i njegove stranke Možemo! na zagrebačkim izborima 2021. Izrazitu nekritičnost i naklonjenost glavnostrujaških medija prema Tomaševiću i Možemo! zapazio je i njemački novinar i pisac Michael Martens. On je tada u Frankfurter Allgemeine Zeitungu zapazio da dio hrvatskih medija marljivo i preuranjeno hvali Možemo! i teško prikriva svoje simpatije prema njima. Svoj odnos s novinarima glavnostrujaških medija u izborima 2021. Tomašević je najbolje mogao opisati ponavljajući izjavu Baracka Obame s večere za novinare u Bijeloj kući: »Većina vas je pisala o meni, a svi ste vi glasovali za mene.« U slučaju Obame to je rečeno u polušaljivu tonu, no u slučaju Tomaševića moglo se reći u ozbiljnu tonu.
Samoobmane liberalno-lijevih novinara
Osobito porazan uvid doktorskoga istraživanja Klauškoga su samoobmane liberalno-lijevih novinara o prevlasti vlastitih političkih gledišta. Oni su svjesni dominacije liberalno-lijevih stajališta u hrvatskim medijima, ali svoja stajališta ne vide kao ideološku i stranačku orijentaciju, nego kao obranu civilizacijskih i demokratskih vrijednosti. Također su skloni opravdavati i umanjivati prevlast liberalno-lijevih stajališta navodnom dominacijom desničarsko-konzervativne propagande koju vide kao glasnu i agresivnu. Tako su teret vlastite političke pristranosti i propagande prebacili na malobrojne konzervativce u glavnostrujaškim medijima, a za sebe su rezervirali pristojnost, kritičnost i civiliziranost.
Hegemonija komunističkih političkih novinara
Za kraj ostavljamo moguće razloge znanstveno potvrđene dominacije liberalno-lijevih novinara u glavnostrujaškim medijima u Hrvatskoj. Hrvatska je devedesetih prošla tranziciju državnoga, političkoga i društveno-ekonomskoga sustava, ali očito nije bila dotaknuta medijskovrijednosnom tranzicijom. Hegemonija komunističkih političkih novinara u državnim medijima zamijenjena je prevlašću liberalno-lijevih političkih novinara u privatnim glavnostrujaškim medijima. U gotovo 35 godina samostalne i demokratske Hrvatske na vlasti je uglavnom stranka desnoga centra, a samo se deset posto ispitanih novinara svrstalo desno od centra.
