Prije desetak godina znanstvenici su počeli rabiti poseban molekulski sklop za manipulaciju genima, odnosno za izmjenu i popravak genskih informacija zapisanih u DNK-u. Radi se o CRISPR (»krisper«) tehnologiji, koja je otkrivena u svijetu bakterija i uspješno prenesena u laboratorijske uvjete. Za razliku od konvencionalnih metoda promjena gena, poput rekombinantne DNK metode kojom se proizvodi genetički modificiran (GM) kukuruz, novi CRISPR alati mnogo su precizniji i jednostavniji. Paketići s »krisperom« mogu se kupiti u običnoj kemijskoj trgovini i po želji se mogu mijenjati geni bakterija, miševa i matičnih stanica.
U rukama molekulskih biologa CRISPR tehnologija dovedena je, zamalo, do savršenstva. Najnovije tehnike preciznih mutacija nazivaju se bazni editori. Ako je recimo DNK molekula (niz gena) velika slovarica ili čitanka, onda je CRISPR tehnika poput škara kojima se izrezuju riječi, a bazni editori mijenjaju slova. Bazni editori mogu slovo C (citozin) promijeniti u slovo T (timin), a slovo A (adenin) u slovo G (gvanozin). Na taj se način, prema želji autora, mijenjaju šifre u genima i dobivaju nove genetske informacije. Dapače, unesene promjene u slovarici mogu ostati »zauvijek«, mogu se zadržati kroz generacije.
Editori ili urednici baza razvijeni su u laboratorijima profesora Davida Liua na sveučilištu Harvard, a zbog iznimne preciznosti i sigurnosti postali su sveti gral genetičkih manipulacija. Samo je prošle godine kompanija »Beam Therapeutics«, čiji je osnivač profesor Liu, uložila 87 milijuna dolara u razvoj editora baza u svrhu liječenja bolesti. Svojevrsna je euforija zavladala u znanstvenim krugovima, mnogi su molekulski biolozi oduševljeno prihvatili CRISPR tehnologiju, napustili svoja doktorska i druga projektna istraživanja i krenuli, poput neke sekte, putom baznih editora.
No ranije sumnje u nepogrješivost CRISPR i sličnih tehnika nedavno su potvrđene studijama objavljenim u znanstvenom časopisu »Science«, u kojima se pokazuje da uporaba baznih editora izaziva niz neželjenih mutacija po čitavom genomu živih organizama (miševa i riže). Osim ciljanih promjena na genima, moderne tehnike uzrokuju mnoge neciljne mutacije ili, drugim riječima, bez obzira na precizno navođenje, zlatni metak promašuje metu (Science, 28. 2. 2019.). Znanstvenici su razotkrili slabost i nesigurnost uporabe modernoga genetičkoga inženjeringa te utišali buku oko razvikanih »krispera« i baznih editora.
Yinong Yang, biljni patolog sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, upozorava: »Vrlo visoki udio neciljnih mutacija uzrokovan uporabom editora baza iznenađenje je za nas i znak za uzbunu. Očigledno je da se specifičnost i preciznost tih tehnika mora znatno poboljšati.« Taj debakl otkriva inherentnu nesigurnost CRISPR tehnologije i editora baza, koji »gađaju i cijepaju« gene na krivim mjestima.
Ipak, mnogi znanstvenici i promotori genetičkoga inženjeringa nisu obeshrabreni i očekuju popravak nesavršenih molekulskih sklopova. Profesor Liu, autor mnogih editora baza, smatra da je neupitna uporaba tih tehnika u liječenju bolesti, a rizik neželjenih mutacija bit će razmjeran težini bolesti koju treba izliječiti: »Uvjereni smo da će editori baza postati lijekovi te da ćemo ih uvesti u bolnice i klinike. To samo znači da nas čeka dosta posla.«
Slične su najave, krajem prošloga stoljeća, imali autori zlatne riže i drugih genetički modificiranih biljaka, koji su rabeći tada najpreciznije metode genskih tehnika, stvorili usjeve budućnosti. Danas, s pojavom CRISPR tehnika i editora baza, postalo je jasno da su gađali »praznom puškom«.
