Poljska hodočasnica Zofia Kasprzyk za to što može razgovarati u bolesničkoj postelji u zagrebačkoj Klinici za traumatologiju zahvaljuje samo Božjoj providnosti. Iz slomljene ruke ne ispušta krunicu koju je primila od misionarki ljubavi. Teška prometna nesreća koju je doživjela u autobusu zajedno s ostalim poljskim hodočasnicima ostavila je tek lomove i modrice, no gledala je smrti u oči te svjedočila tragičnoj smrti suputnika.
»Već sam jednom bila u Međugorju, ovo je bio moj drugi put. Čim ozdravim, ponovno ću ići na hodočašće u Međugorje jer želim zahvaliti Blaženoj Djevici Mariji za to što je čudesno spasila moj život u ovoj nesreći. Ne krivim Boga što je dopustio nesreću. Gospodin Isus već mi je udijelio tolike milosti. Bogu hvala što smo uspjeli izbjeći najgore«, govori ta hodočasnica, čije su stvari – kao i one većine hodočasnika – prvih dana ostale u autobusu pa nije mogla doći do torbice, dokumenata, naočala, telefona. No sin s kojim živi u gradu Koninu ipak je doznao u kakvu je stanju i da se dobro oporavlja.
Hrabra i duhovna Poljakinja Kasprzyk kaže kako svaki dan ustaje rano ujutro kako bi pratila misu iz svetišta Majke Božje Kraljice Poljske u Częstochowi, a njeguje i tradicionalnu pobožnosti za duše u čistilištu moleći svaki dan sedam Očenaša, sedam Zdravomarija i sedam puta Slava Ocu.
