Gradišćanski Hrvati već pet stoljeća vjerno čuvaju svoj jezik, a jedan od njihovih najvećih književnika i preporoditelja bio je svećenik, pjesnik, filozof, matematičar, astronom, prevoditelj, publicist, urednik i poliglot Mate Meršić Miloradić.
Rođen je 19. rujna 1850. u Frakanavi. Školovao se u Kisegu (koji je 1532. s nekoliko stotina Hrvata obranio Nikola Jurišić i tako zaustavio osmanlijski pohod na Beč) i Pannonhalmi blizu Jure (Györa – Đura), a »po završetku teološkoga študiuma kapelan u Filežu i Velikom Borištofu, a onda – skoro 50 ljet dugo farnik (župnik) u Hrvatskoj Kemlji«, piše o njemu na mrežnoj stranici Hrvata u Austriji. Tu je i umro 15. veljače 1928.
U početku je objavljivao na mađarskom, francuskom, njemačkom, latinskom i engleskom jeziku s područja matematike, fizike i filozofije. Uvidjevši opasnosti od mađarizacije, posvetio se tomu da pokrene poduzeće »Hrvatske novine«. Tako je 1. siječnja 1910. izišao prvi broj novina gradišćanskih Hrvata – »Naše novine«, a Miloradić je u prvom broju publicirao poznatu budnicu »O Hrvati, narod mali / Stanmo gori, dost smo spali! / Prestat mora dugi san / Zora puca, bit će dan«, koja neodoljivo podsjeća na Preradovićevu »Zora puca«. Novine su izlazile od 1910. do 1922., s kratkim prekidom 1919. zbog političkih prilika u Ugarskoj. Nakon toga pokrenuto je izdavanje »Kršćanskih hrvatskih novina« u Beču, a zatim »Hrvatskih novina«.
Miloradić je autor himne gradišćanskih Hrvata »Hrvat su moj otac i Hrvatica mat, a ja sam njeva krv i vjerni sin Hrvat«. Osim lirske poezije, napisao je nekoliko većih epskih pjesama i balada, pobudno-poučnih pjesama, anegdota, šala te »jački« (pjesama) religioznoga značaja. »Zibrane jačke« tiskane su mu posmrtno 1933. U svom stihotvorstvu oslanjao se na tradiciju (Gundulić, Preradović) te u velikoj mjeri modernizirao gradišćansku hrvatsku riječ. Kulturno gledano, njegovo je djelovanje značilo jezično-kulturnu, pa i političku afirmaciju i jačanje nacionalnoga identiteta Hrvata u Gradišću, a s druge je strane postigao da se njihovo književno i kulturno djelovanje uklopi u nacionalnu kulturnu maticu i u njoj afirmira, postavši »simbolični lik nacionalne samospoznaje« (S. Hafner). (L)
