Dvadeset kilometara sjeverozapadno od Zadra, u lučici u južnom dijelu Velebitskoga kanala, čiju panoramu krase morska pučina, zimi često uzburkana orkanskom burom, i planina Velebit, prostire se Ražanac, sjedište župe Gospe od Ružarija. Župa u Ražancu, gdje puk pobožno živi posvetu Gospi Luzarici, spominje se 1460. g. Prvi pisani spomen mjesta Ražanac je iz 1332. g. u popisu dobara zadarskoga plemića Vučine Martinušića. Mjesto sada nastanjuje 1880 stanovnika, Hrvata katolika koji su nekada živjeli od mora, polja, vinograda i stočarstva, a sad se bave turizmom. Godine 2017. u župi Ražanac bilo je devet krštenja, kao i godinu prije, a pedeset umrlih (2016. g. 46 umrlih). Zadnje dvije godine bila su po dva vjenčanja i sedamnaest prvopričesnika. U pripremi je 28 krizmanika. Župni vjeronauk od 1. do 8. razreda pohodi 90 djece. Zajednicu od 620 obitelji petu godinu vodi župnik Filip Kucelin (33).
Povijest župe i mjesta zauzeto istražuju i sistematiziraju trgovac Duško Miletić (38) i Darko Dušević (47), službenik u »Fini«. Entuzijast Miletić poželio je otkriti što više činjenica, istražujući razne arhive i predaju. Ražanac je bio više puta do temelja rušen, podložan mijenama i migracijama. Bio je turbulentan prostor za tursko-mletačkih ratova. Stvaranjem luke krajem 19. st. mnogi su se iselili u SAD, a najviše njih na Kvarner i u Zagreb. Uz pomoć bivših župnika Ante Erstića, Stjepana Vinka i Damira Juričina napisao je dvije knjižice o svekolikoj povijesti Ražanca.
Župnu crkvu Gospe od Ružarija podignutu u 16. st. srušili su Turci 1646. g. Kasnije je više puta obnavljana. U blizini župne crkve u 17. st. izgrađena je crkvica Gospe od Zdravlja. Ražančani su živjeli u poljima na brdu, a 1507. g. spustili su se na obalu. Mlečani su dali izgraditi utvrde za obranu od Turaka. Tako se u uvali Punta formiralo novo naselje koje je temelj sadašnjega izgleda. Ražanac je bio u posjedu zadarskih plemićkih obitelji, koje su im za rad na kaštelima dali terene unutar utvrda, tako naselivši sadašnju jezgru mjesta. Ražanac je bio strateška luka Mletcima, a za vrijeme austrijske vladavine tranzitna luka prema Podgorju i Rijeci.
Na otočiću Veli Ražanac na sredini Velebitskoga kanala i na ulazu u Ražanac mještani su podigli kapelicu sv. Nikole za zaštitu putnika i pomoraca. Sav život nekad bio je vezan uz crkvu, prije i poslije mise. Ispred župne kuće plesalo se ražanačko kolo, zaštićeno hrvatsko kulturno dobro, koje je obradio i Lado. Poslije svake mise bilo je veselje, a ljudi bi se upoznavali, kaže Darko Dušević. Duško Miletić ističe razvijenu svijest o dobru zajednice, molitvene zajednice, socijalnu osjetljivost bratovština, a uzdržavali su i crkvu. U Ražancu je počelo školstvo 1843. g. zahvaljujući župniku Martinu Latkoviću koji je i poučavao djecu pisanju i čitanju.
Župi Ražanac pripadaju filijale Rtina i Jovići te ovisna kapelanija Krneza, a njeguje se zajedništvo sa središtem župe u Ražancu. Svake nedjelje župnik Kucelin služi misu u Rtini i Jovićima, a zadnje nedjelje u mjesecu u Krnezi. Rtina je smještena uzduž ceste od Ražanca do paškoga mosta. Razvija se turistički te se četiri stotine stanovnika ljeti umnoži. Crkva sv. Šimuna Bogoprimaoca građena je na temeljima stare kapele koju su podigli iseljenici u doba Austro-Ugarske. Gradnji crkve protivili su se komunisti te je srušena 1962. g. Ponovna gradnja dovršena je 1990. g. I u Rtini je komunizam ostavio ružne tragove, a svećenici su imali poteškoća. »Ali ljubav Božja pobjeđuje. Dosta je očišćeno žrtvom svećenika. Osjeti se duhovni rast, plod molitve«, kaže sakristanka u Rtini Dragica Grgin (56). U Rtini je svečano za zaštitnika sv. Šimuna, na dan posvete crkve 30. srpnja, moli se devetnica dušama u čistilištu i djeluje zajednica Krvi Kristove, koju je 2003. osnovala s. Branislava Gavran. Mjesečno se okupljaju u crkvi, hodočaste u Ludbreg. Svaki dan mole za stalne nakane: obraćenje grješnika, domovinu, duše u čistilištu, mir u svijetu i druge potrebe. U korizmi križni put kroz cijelu Rtinu traje četiri sata. Za Božić obilaze bolesne, usamljene.
Jovići s tristotinjak stanovnika smješteni su južno od Ražanca, uz cestu Posedarje – Pag. Nedjeljom je misa u crkvi sv. Nikole Tavelića, izgrađenoj na mjestu kapelice iz 1970. g. Crkva sv. Marije Magdalene iz 13. st. nalazi se u polju osam kilometara jugoistočno od Jovića te se svečano slavi njen blagdan. Plažu u Jovićima i malu marinu posjećuje sve više turista. Mila Gruban (58) pjeva u zboru i članica je zajednice Krvi Kristove u Jovićima. »Molimo u crkvi s radošću, to je susret života. Bogu na slavu. Na nakane Svetoga Otca, poslušnost Crkvi koja mi znači život, smisao. Sveta misa je snaga, lakše se ispija kalež svakodnevnoga života«, kaže Mila, majka trojice sinova. »Živim od svojih trudova. Svi nešto radimo na zemlji. Nema nas. Mlađi iselili. Razumim ih i ne razumim. Što ‘ko crta sebi u glavi, što je dobro? Meni je dobro. Prodam 500 kg krumpira i ja zadovoljna. Nema bez muke«, kaže Mila Gruban, čije povrće muž vozi na Pag dugogodišnjim kupcima.
Šime Jović (77) bio je dugogodišnji sakristan u Jovićima. »Volija sam Boga i iša u Božju službu. To me držalo, dok nisam obolija. Vjera mi je Božja istina, koju su kvarili komunisti. Nanili su zla hrvatstvu i narodu. Ne vole nas, i to vlastiti ljudi. Ali bilo je i jakih vjernika. Moram biti pokoran i Bogu zahvalan i sad za bolest. Mir, dobrotu i rad želim svima«, blago će Šime. I sadašnji se sakristan zove Šime Jović.
Krneza je mjesto u podnožju brijega između Ljubačkih Stanova i Radovina s dvjesto stanovnika. Crkva Gospe Snježne ima dijelove starohrvatske oltarne pregrade iz 9. st. Nalazi se u polju između Krneze i Ljupča. Domaćica Katica Lazanja (61) čisti tu crkvu, veze oltarnike, pere, pegla ruho. Tako je činila i u rodnoj Slavoniji. Dobrovoljna je darivateljica krvi i pomagala je migrantima u Opatovcu. Crkvu čiste i Ana Jelinić i Milka Matak (64). Milkin sin je saljski župnik don Darijo Matak.
Bogatstvo u župi su bratovštine »Bezgrješno Srce Marijino« i »Presveto Srce Isusovo«. U njima su i supružnici i djeca. Ivana Lukić (42), trgovkinja, majka četvero djece, pjeva u župnom zboru i u Marijinoj je bratovštini. Svake prve subote u mjesecu članovi se pričeste, okupe na misnom slavlju, molitvenom razmatranju i druženju. Nakon pobožnosti prvih pet subota dobiju i čudotvornu medaljicu iz francuskoga svetišta Rue du Bac. »Puno mi to znači i bolje se osjećam. Kad se naljutim, sjetim se da imam Marijinu medaljicu i odmah se drugačije osjećam. Prije je bilo više nemira. Kad mi dođe reći ružno, kažem: ‘Stani, pomoli se, zahvali Mariji’« kaže ona. Majka je desetogodišnjih blizanaca, za koje joj je liječnik u trudnoći rekao da su mrtvi, da treba pobaciti i bili su joj odredili termin. Ivana, suprug i s. Ljilja, redovnica prije na službi u Ražancu, a sada u Vukovaru, puno su se molili. S. Ljilja joj je rekla da ne ide na pobačaj, nego opet k doktoru. Na tom pregledu liječnik joj je rekao da su blizanci živi i da je sve u redu. »Potičem ljude da se posvete Mariji. Osjećat će se sigurnije, znat će da nisu sami, Majka Božja je tu. I lipo je druženje u zajednici«, poručuje Ivana, s kojom su u bratovštini suprug i sin.
Svi sugovornici zahvaljuju župniku Kucelinu što ih je puno toga poučio. Marija Teklić (40), majka trojice sinova, zvanjem medicinska sestra, domaćica je. I ona je članica zbora, bratovštine Srca Marijina i udruge »Ljiljani sv. Ante«. »Župnik nam je pokazao put kako se pokorava i svoje ciljeve stavlja sa strane, da se otvori Gospi. Ode se svaki mjesec na ispovijed, tu subotu slaviti misu, pričestiti se. Ta posveta daje toliko plodova«, kaže Marija. Nepojmljivo joj je ne moliti krunicu svaki dan. »Ustat ću ujutro pola sata ranije, to je moje vrijeme samo da izmolim krunicu. To je jako veliko. Lakše je proći zaprjeke. Uz vjeru je lakše, jer gledamo u budućnost. Obitelj, bratovština, zbor i udruga najvažniji su mi. To je naša župa. Ako mi ne ćemo sudjelovati, tko će? Rođena sam i školovala se u Njemačkoj, no zbog ljubavi sam se vratila i nije mi žao«, kaže Marija.
Marijin suprug je Robert Teklić (44), elektrotehničar, vlasnik tvrtke za ALU i PVC stolariju. I on je u zboru, predsjednik je udruge »Ljiljani sv. Ante« čiji članovi pomažu starijima i nemoćnima te organiziraju akcije za Božić i Uskrs. Paketima pomognu obiteljima lošijega stanja i onima s više djece. Dio prikupljene pomoći u hrani i raznim potrepštinama zadnjih godina pošalju i u Vukovar. Okupe se i na molitvi u kapelici sv. Ante. Robert je i član bratovštine Presvetoga Srca Isusova. Kad učine pobožnost prvih devet petaka Srcu Isusovu od listopada do lipnja (ispovijed, misa i pričest), na svetkovinu Srca Isusova postaju članovi bratovštine i primaju karmelski škapular. »Stalno nosimo škapular, dok budemo živi. Podsjeća nas na molitvu i dobra djela. Idemo dobrim putom. I s. Renata je izvukla maksimum iz nas«, kaže Robert. Na aktivnost ga potiču vjera i ljubav prema Bogu. »Sve što radimo, činimo za naše spasenje, za blagoslov obitelji i države. Neka se otčevi brinu za obitelji i mole. Mi molimo u obitelji. Djeci to postane i rutina, ali iz toga se rodi nešto veće. Teško je kad se ne ide u crkvu i ne moli. Bog može učiniti čuda ako se otvorimo«, poručuje Robert.
Darija Barišić (47), njegovateljica, u bratovštini je Srca Isusova. Prije prvoga petka u mjesecu u župnoj crkvi u četvrtak članovi sudjeluju u svetoj uri od 23 sata do ponoći. Tada mole u prostraciji kao zadovoljštinu za grijehe. »Nositi škapular posebna je radost. Pripada se Isusu srcem i dušom. Osjetila sam veliku promjenu na sebi i odnosu prema drugima. Sve je lakše. Isus je trpio za nas, što mi je njemu za ljubav nešto dati«, kaže Darija.
Članica bratovština je i Nada Rudić Hrabar (53), ugostiteljica, majka troje djece. Tu Trogiranku u Ražancu je zaustavila Božja ljubav. »Biti u toj zajednici donosi ispunjenje, radost, strpljivost. Velika promjena. Uči nas poniznosti, molitvi, odricanju, postu, pokori, biti bolji, primijetiti potrebite. Na angažman me potiče milosrđe koje se zadobije kad se srcem posveti, predan Isusu. Njega slijedim i slušam Božju volju«, kaže Nada. Članovi bratovštine svako jutro u 8 sati mole molitvu Gospi Karmelskoj. Svi mole u isto vrijeme jedni za druge i podržavaju se. Nada čisti u župnoj crkvi, a u Rudićima i Garićima brine se o crkvici sv. Andrije apostola. To je nekadašnja župna crkva koja se spominje 1458. g. U njoj se svečano slavi blagdan sv. Andrije i moli odrješenje za pokojne jer je oko nje groblje. Do 1416. g. na ražanačkom je području bio samostan pustinjaka sv. Pavla s crkvom sv. Andrije. Kip sv. Andrije nalazi se i na središnjem oltaru u župnoj crkvi, posvećeno mu je i jedno od tri zvona na trgu pokraj crkve. Svako jutro u šest sati i navečer, bez obzira na (ne)vrijeme, ta zvona na konop poteže sakristan Danko Vučinović (62), električar. Zvoni i u 5.30 sati kad su zornice. Nije mu teško rano ustajati. Nakon što je ostao bez posla biti sakristan u cijelosti ga ispunjava. Elektrotehničar Zvonimir Kožul (45), otac troje djece, dopredsjednik je »Ljiljana sv. Ante« te je u zboru. »U aktivnostima povlačimo i druge. Potiču nas ljubav, pomoć koju čovjek može pružiti, posjetiti nekoga. Ne treba ništa donijeti. Ljudi su veseli kad im se samo dođe i razgovara s njima. Sve više ih je samo, nemaju topline s nekim razgovarati. Osobito zimi im je teško, hladno… Ne znam kako bih se ponašao bez vjere. To mi je lijepa kočnica, balans u životu, da me održava u vrlinama«, poručuje Zvonimir.
Licencirana katehetkinja Antonia Dokoza (29) asistentica je na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru na tri katehetsko-pedagoška kolegija. Udana je u Radovin, živi u Zadru, ali i dalje je vuče dolaziti nedjeljom na misu sa suprugom u rodni Ražanac i biti aktivna u domaćem okruženju. Čitačica je na misi, bila je župna katehetkinja. U župnom listiću »Luzarica«, informativno-molitvenoga karaktera, ona piše meditaciju. Ažurna je župna internetska stranica i aktivni su na društvenim mrežama, u želji da dopru do više ljudi. »Moj rad s ljudima je vrsta poziva. Odnos s Bogom je najbitniji«, kaže Antonia. Sa suprugom pohodi vjeronauk za odrasle koji vodi župnik svake druge subote. To su tematske pouke o Crkvi, sakramentima, vjeri.
U župi djeluje karitativna radionica koju vode Jadranka Mustać i Nada Rudić. Djeca i odrasli subotom u došašću izrađuju ukrase koje prodaju adventskih nedjelja. Prihod ide za potrebite u župi. Antonia je sa suprugom imala obred kršćanskih zaruka, kako su to u crkvi pred župnikom i bližnjima učinili i Ražančanin Bare Luka Žagar i Riječanka Petra Čerina. »Nije čest život u čistoći. Želimo blagoslov za odnos, treba nam Božja pomoć. Mladima poručujemo da se bore, da ne odustaju i pokušaju živjeti u čistoći jer je ljepše. Težak se put prebrodi, ali uvede u istinski brak«, poručuju Luka i Petra.
Među ministrantima oslonac župniku je Luka Miletić (18). Ministriranje ga veseli i ispunjava. »Ministrirati znači služiti najprije Bogu, svećeniku i svima koji sudjeluju u liturgiji. Na prekretnici sam. Dugo je u mom srcu želja primiti sveti red. Molim na tu nakanu. Volim Ražanac i ljude«, kaže Luka, kojega vole svi župljani jer je neposredan i srdačan. Svećenici rodom iz Ražanca su Pavao Zubčić, Dario Matak i Jerko Vuleta. Iz Ražanca je bio i Frane Josipić, biskup senjsko-modruški, kasnije tršćanski, u 16. stoljeću.
Župni zbor čije su izvedbe kao akademske interpretacije vodi s. Renata Piličić (73), rodom iz Banja Luke, a u Ražancu djeluje devet godina. U samostanu Klanjateljica Krvi Kristove još su redovnice Ana Iveljić, Irena Zeba i Leopoldina Đebić. S. Renata je i sakristanka i vodi molitvene zajednice Krvi Kristove u Ražancu, Rtini i Jovićima. Predaje i župnu katehezu za sve osmoškolske razrede, a prvopričesnike i krizmanike vodi župnik. Počela je s tri žene i jednoglasno, a sada je to veliki mješoviti, skladni zbor svih generacija, pjevaju četveroglasno, i na latinskom. Zbor je privukao mnoge. Probe imaju svaki tjedan tri puta, za blagdane četiri. Plod se čuje i vidi. »Treba pjevati moleći iz duše. To prenosim na njih i to se osjeti. Kad počnu pjevati, osjećam da se spušta Božje milosrđe. Biti Božji nije mala stvar. Osjećam da je Bog to pozvao i vodi. Širimo njegovu slavu i slavimo ga dan na dan«, poručuje s. Renata, koja je bila vjeroučiteljica u školi. Sestre su došle u Ražanac 1939. g., a samostanska je kuća izgrađena 1981. Dotad su sestre živjele u staroj kućici koju im je darovala jedna obitelj.
Znak vjernosti svomu mjestu je Niko Lukić (18), maturant pomorske škole, budući student Pomorskoga fakulteta. Nekad je u Ražancu bilo puno pomoraca, i do četvero iz obitelji. On pjeva u župnom i pučkom zboru, član je KUD-a »Fortuna«. Istražuje običaje i kulturu Ražanca, strpljivo razgovara sa starima, sve arhivira i obavijesti župnika. »Stalo mi je da ne propadne, da se održi baština. Nas nekoliko vršnjaka to volimo, obnovili smo puno starinskih napjeva, glagoljaško pjevanje. KUD je s ražanačkim napjevima bio na Pasionskoj baštini na poziv prof. Joška Ćalete kojemu smo otkriće. Idem k bakama i djedovima i uvik nešto novo čujem«, kaže Niko. Zovu ih i u Metković na susret marijanskih pjesama. »Kad si tako odgojen, podrazumijeva se živjeti s Crkvom. Ne ići na misu? Bože očuvaj. Sve što radimo prikazujemo Bogu. To je žrtva Bogu i zahvalnost za darove. Meni je u Ražancu super i ne bih otiša’ za ništa«, kaže Niko. Aktivni mladi su i Ante Kožul, Jure Teklić, Dora Kožul i Natalija Kolić, pjevači u zboru. Nepojmljivo im je biti na misi a ne koristiti se svojim talentom. Poručuju: »Imamo glas i želimo slaviti Boga. To nam je radost, slavljenje Boga i druženje. Zahvalni smo i ispunjeni.« Bude tu i molitava Bogu: »Daj da dobro otpjevam.« Župnik je pjevače za blagdan sv. Cecilije nagradio putovanjem u Beč i Bratislavu. Bilo im je drago kad su tamo čuli skladbe koje i oni znaju pjevati, kad vide da pjevaju poput drugih velikih zborova.
