Kada se u tjednima sjetve i sadnje prolazi »vrtom« Hrvatske (Hortus Croatiae), uz gotovo svaku moguću uzoranu površinu i marljive ruke Međimuraca postaje jasno kako snažna povezanost sa zemljom može donijeti mnoge dobrobiti. Da je riječ o prosperitetnu kraju vidi se i iz uređenih kuća, ali i mjesta u kojima se okuplja narod Božji, crkava. Put cestom Goričan – Mursko Središće tako nudi pogled na veliku crkvu romaničkoga stila, smještenu na umjetnoj uzvišici. A kada se uđe u Dekanovec, crkva Svih svetih i njezin lijepo uređen okoliš upotpunjavaju i uljepšavaju izgled mjesta.
U toj župi, koja pripada Preloškomu dekanatu Varaždinske biskupije, već gotovo tri desetljeća djeluje župnik Ivan Mikulan, rođen 1950. godine u Macincu. Svjedoči kako je tada u župi bilo oko 4000 župljana, a sada je taj broj pao na oko 2850 žitelja. »Oko 2500 žitelja stalno je prisutno, a ostali se dio – iako je ovdje upisan – nalazi pretežno na radu u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj i navraća eventualno za ljetne godišnje odmore, a neki i za Božić i Uskrs. Neki koji su bliže dolaze gotovo svaki vikend iz Austrije i Njemačke. Zahvaljujući privremeno zaposlenima u inozemstvu, materijalna strana u župi prilično je dobra. Od onih koji su doma također ima veoma marljivih i poduzetnih ljudi kao što je to primjereno ljudima iz ovoga dijela Lijepe Naše. Dosta ih je zaposleno u Čakovcu, manje drugdje ili kod domaćih poduzetnika, a dio njih se uspješno bavi zemljoradnjom«, kaže 22. dekanovečki župnik u više od dva stoljeća dugoj povijesti te župe.
Svjestan je župnik i njegovi angažirani suradnici da materijalno nije uvijek i preduvjet sreće i zadovoljstva, pa se brojni mještani rado okupljaju na dvije nedjeljne prijepodnevne mise u župnoj crkvi i oko nje tvore živu Crkvu. »Ta živa Crkva ima svoj povijesni hod, a ujedno u ovom vremenu biva vidljiva i nadasve u pojedinim segmentima i veoma plodna. Nije stoga čudno što je ova župa dala Crkvi u Hrvata šest svećeničkih zvanja, a ima i 11 živih časnih sestara, koje sve pripadaju redu Kćeri Milosrđa«, ističe župnik Mikulan.
U više od 200 godina postojanja župa ima i neke posebnosti. Tako su među dosadašnjih 20-ak župnika župe Svih svetih u Dekanovcu trojica bila s istim imenom i prezimenom – Josip Horvat. Poznat župnik bio je i Vinko Žganec, kojega se sjećaju kao velikoga sabirača narodnih pjesama iz svih dijelova Hrvatske, kao i prethodnik sadašnjega župnika Ignacije Hrastić koji je s vjernicima marljivo uvježbavao pučko pjevanje pa se i sada tijekom misnih slavlja primijeti da svi na misi pjevaju – od najmanjih do najstarijih.
Govoreći o vjerskom životu, sadašnji župnik Mikulan kaže da je on šarolik, ali ga ocjenjuje kao »dobar« te ističe da ljudi rado posjećuju crkvu. »Ima onih koji su tradicionalno vezani uz Crkvu, a ima onih koji to dublje doživljavaju. To je vidljivo kod pristupanja sakramentima, osobito euharistiji. Želja mi je da bude što više onih koji će svoju vjeru dublje doživljavati i živjeti. No čovjek sije, a netko Drugi daje da sve to isklija i uzraste te donese željenoga ploda.« Naime, svake godine u župi bude 20-ak prvopričesnika i krizmanika. Župnik kao najljepši trenutak u godini ističe blagoslov djece na Božić, kada je, kaže, crkva puna kao šipak, a roditelji donose malu djecu na rukama. Osnovnoškolci tada s vjeroučiteljicom Vedranom Vuk Tomac i orguljašem Josipom Mezgom izvedu prigodni koncert, a ne izostane ni podjela darova.
Oni su samo dio tima koji pomaže župniku Mikulanu, koji u šali kaže da ne bi bio tako dugo na župi da nema tako dobre suradnike. Jedna od njih je i Božica Kovač (38) koja sa suprugom Đurom i troje djece Barbarom, Tadejem i Cecilijom uskače i pomaže župniku. Da joj je župa prirasla srcu, svjedoči i kada govori o svojim »misnim« prijateljicama. »To su bakine, ali i majčine prijateljice koje su postojane u vjeri desetljećima. Dolaze u crkvu i unatoč lošoj prognozi i teretu godina. Tako je bilo i u komunizmu. Vjera je bila izražena u našem kraju. Žene koje su često bile same u Međimurju jer su im muževi radili u okolnim zemljama nisu se dale potrti ni poljuljati, a ono što im je davalo snagu u tim teškim vremenima vjerojatno je i sudjelovanje na večernjicama«, kaže teologinja Kovač, koja je zaposlena kao vjeroučiteljica u Maloj Subotici. Služenje i angažman u Crkvi ne smatra žrtvom, nego radošću i ispunjenjem jer župu doživljava kao drugi dom.
Braća Ivica i Antun Mikulić također su desna ruka župniku. »Naš put za ovu župu vezan je uz crkvu pisanu malim i velikim slovom jer odmalena smo se uz našega djeda i tatu koji su bili zvonari brinuli za crkvu, za čišćenje, košnju trave i uređenje okoliša, a kada smo postali stariji, vezani smo za zajednicu te pomažemo župniku u organizaciji župnih događanja«, kaže Ivica (31), koji je počeo ministrirati s tri godine, a trenutačno je zaposlen na logističkim poslovima u Regensburgu. Iako su i on i supruga zaposleni u Njemačkoj te imaju malo dijete od šest mjeseci, ljubav prema zavičaju ne gasne te svaki drugi vikend dolaze u Dekanovec. Stariji brat Antun živi s ocem u obiteljskoj kući, a nakon što se vratio s rada u inozemstvu preuzeo je vođenje župnoga križnoga puta. I ove su godine hodočastili mještani 23 kilometra od župne crkve po mjestima u župi, a ta je korizmena pobožnost već postala mala tradicija u župi, napominje aktivni župljanin.
U župi djeluje pastoralno vijeće sa 22 vijećnika, a od toga su trojica i u ekonomskom vijeću. Na njih se župnik u svojem djelovanju uvijek može osloniti jer se oni zdušno uključuju u sve akcije koje se u župi događaju: od karitativnih pa do uređenja okoliša crkve i župne kuće te popravaka u župi. U tim radovima sudjelovali su i ekonomski vijećnici Vladimir Sokač (58) i Antun Godina (55).
»U početnih nekoliko godina nakon dolaska župnika Mikulana 1995. godine obnovili smo kompletno farof izvana i iznutra, zamijenili staro krovište novim, uredili okoliš i pastoralni centar. Uvedeno je grijanje u crkvi, zamijenili smo zvono koje je napuklo, a uz unutarnje i vanjsko uređenje crkve za 200. obljetnicu župe posebno velik projekt bilo je uređenje krovišta crkve«, kaže Sokač, inače privatni poduzetnik koji zapošljava 16 ljudi. U cjelokupnu obnovu crkve izvana – koja je dovršena prošle godine – uloženo je oko 300 tisuća eura, a u nju je bio uključen i vijećnik Godina iz Domašinca, brat pokojnoga svećenika Ivana Godine. »Uz našu župnu crkvu u našem Domašincu imamo kapelicu sv. Florijana. Od malih sam nogu prisutan u župi, a od pokojnoga sam oca i ja naslijedio naviku svakonedjeljnoga čitanja Glasa Koncila«, napominje Godina, koji nosi često ime u tom dijelu Hrvatske – Antun. A uz svetkovinu Svih svetih u Dekanovcu se posebno svečano slavi i sv. Antun Padovanski.
Ponos dekanovečke župe jest i župni zbor koji ima dvadesetak pjevača, a posljednjih desetak godina vodi ih Josip Mezga. Pjevači ne zaboravljaju istaknuti svojega nekadašnjega kantora Florijana Andrašeca, kojega je upravo tadašnji župnik Žganec potaknuo da se školuje za orguljaša, a onda je do svoje smrti 1962. godine bio crkveni orguljaš – kantor u Dekanovcu.
Ostavio je iza sebe brojne međimurske napjeve za blagdanske mise, koje i do danas čuvaju pjevači. Sabina Tomašek pjevala je i u njegovo vrijeme, a i danas je aktivna pjevačica. »Imamo dobru glazbenu baštinu na kojoj gradimo. S generacije na generaciju prenosili su se napjevi, pjevamo i njegovu Muku i druge skladbe za misu. Ljudi su voljeli Andrašeca, još ga se sjećaju. Sada ulica u kojoj je crkva nosi njegovo ime, a i u središtu mjesta postavljen mu je spomenik«, ističu nadarene pjevačice Cecilija Merkač-Hidopisk i Katarina Blažon.
