»Ima na svijetu brodova svakojake veličine i ljepote. Ima ih pravih kolosa do sedamdeset tisuća tona nosivosti, proviđenih najjačim mašinama, proviđenih najmodernijim uređajima, koji dosižu veliku brzinu vožnje na moru u poredbi s nekadašnjim starim jedrenjacima. Ali niti veličina broda, niti njegovi silni motori, niti njegov sjajni uređaj ne znače baš ništa, ako kormilo broda nije u redu. Zašto? Zato jer je sigurno, kada brod dođe u blizinu opasnih grebena, da će bez kormila udariti na podmorske grebene i razbiti se kao orahova ljuska i gubitak, katastrofa će biti tim strašniji, što je brod bio ljepši i veći. Ima za to dosta primjera iz povijesti pomorstva. U tom slučaju je i starinski jedrenjak sto puta više vrijedan, ako ima ispravno kormilo jer će na njemu putnik sretno prispjeti k cilju, dočim će se na sjajnom parobrodu utopiti u moru«, rekao je bl. Alojzije Stepinac u jednoj od svojih posljednjih propovijedi, koje je u nedavno objavljenoj knjizi »Kardinal Alojzije Stepinac: Posljednje propovijedi iz sužanjstva« okupio mons. dr. Juraj Batelja.
Priča o župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici u današnjim okolnostima teško bi se mogla dostojno shvatiti bez uvodnoga promišljanja hrvatskoga blaženika. Kao i u vrijeme kardinala Stepinca, i danas vjernici žive vjeru u izvanrednim okolnostima, premda se i u Hrvatskoj, kao i u ostatku svijeta, postupno učimo »novomu normalnomu« i izlasku iz života u karantenama. Kardinal Stepinac, poslušni sluga Istine i Riječi, dugi je niz godina živio u kućnom pritvoru, u stvarnosti na koju ga je primorao virus koji je imao ideološku, a ne biološku narav, poput koronavirusa koji je u protekla dva-tri mjeseca otjerao čitav svijet u neku vrstu (dobrovoljnoga) kućnoga pritvora. Premda djelujući u skučenim pastoralnim mogućnostima, Stepinac je svaki dan živio kao pastir hrvatskoga vjerskoga puka, kao što su i u jeku pandemije mnogi svećenici slavili mise u tišini i praznini svojih crkava i župa, i kao što su i u jeku pandemije opasnoga virusa mnogi vjernici molitvom u svojim domovima nastavljali biti dijelom jedinstvene Katoličke Crkve. Pandemija koronavirusa pokazala je i da su naša društva, koja su se sve donedavno hvastala vlastitom svemoći, sjajem i napretkom, poput velebnih brodova o kojima govori bl. Stepinac. Čitav sjaj ne vrijedi ama baš ništa ako kormilo u vrijeme opasnosti nije u redu. Osim što se ne može jasno razaznati tko danas uopće kormilari, vidi se ipak da dugo vremena to nije činjeno tako da se prispije sretnomu cilju jer su kormilari naših društava u svojoj kratkovidnosti očito zaboravili nadahnuće i mudrost potražiti u Svetom pismu, jedinom kormilu koje vodi sretnomu cilju.
Riječ Božja u župi Navještenja Blažene Djevice Marije živi na poseban način, časteći događaj kad je arkanđeo Gabrijel Mariji navijestio da će začeti i roditi Sina Božjega, što je ona poslušno i prihvatila: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj.« Čašćenje Marijina prihvaćanja Božje riječi u velikogoričkoj je župi danas nerazdvojivo od biblijskih bdjenja, od kojih je prvo upriličeno 2001. godine, upućujući na putove nadahnuća u Riječi u vremenima kada je jedno tisućljeće zamijenilo drugo. Inicijativu biblijskih bdjenja, koja je bila zamisao župljana, podržao je tadašnji župnik mons. Josip Frkin, a sjeme koje je tada zasijano dalo je plod zajedništva koje je na početku ovogodišnje korizme proslavilo svoje postojanje tijekom jubilarnih 20 ljeta Gospodnjih. Iz godine u godinu tradicionalno biblijsko bdjenje započinje nakon večernje mise na Pepelnicu. U idućih pet dana i noći u čitanju Svetoga pisma izmijeni se i više od stotinu čitača. Sve je, dakako, praćeno i molitvom i pjesmom vjernika. Biblijsko se bdjenje s vremenom, osim što je ubrzo počelo okupljati vjernike drugih velikogoričkih župa i onih iz drugih dijelova Hrvatske, proširilo i izvan domovine. O biblijskim bdjenjima snimljen je film »Biblijsko bdjenje« i napisana knjiga istoga naziva, a prema nedavnom svjedočenju nadbiskupa Nikole Eterovića velikogorički su vjernici pridonijeli i uvođenju blagdana Riječi Božje, koji je ove godine slavljen prvi put jer se o njihovim prijedlozima raspravljalo na biskupskoj sinodi o Božjoj riječi 2008. godine. Plod biblijskih bdjenja bila je i Biblijska zajednica, koja neprekinuto djeluje već 18 godina i osim organizacije biblijskoga bdjenja, okuplja se od utorka do utorka u župnom pastoralnom centru »Nazaret«. »Kada smo ove godine proslavili ‘punoljetnost’ naše Biblijske zajednice, bili smo ponosni što ni jedan utorak u tih 18 godina nije prošao bez našega okupljanja«, kaže Marijan Bušić, njezin dugogodišnji član i inicijator. Iako je pandemija koronavirusa onemogućila intenzivna okupljanja Biblijske zajednice, Bušić dodaje da je takva situacija ipak bila prilika da se ojača prisutnost Svetoga pisma u obiteljskom okruženju, i to u domovima svih župljana.
Ovogodišnji Uskrs mnogi su vjernici u najmanju ruku doživjeli kao neobičan, a proslave bez većih okupljanja vjernika djelovale su za mnoge zbunjujuće. No teško ozračje pandemije koronavirusa, koje je za vjernike Zagrebačke nadbiskupije otežano i posljedicama snažnoga potresa, bila je prilika za dublje uranjanje u Božju riječ, kao i u misterij muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. »Župljani su jako strpljivi i disciplinirani te se pridržavaju uputa biskupa iako je to mnogima teško padalo, posebno zbog nemogućnosti pričešćivanja i ispovijedanja. Neki su se javljali i telefonski, a poticali smo i na molitvu jedni za druge«, napominje župnik Norbert Ivan Koprivec. Iz perspektive svećenika, nastavlja župnik, ovogodišnji je Uskrs također bio težak, no ne smije se izgubiti iz vida da je uskrsno vrijeme uvijek radosno vrijeme. »Slavimo najveću istinu naše vjere – Isus je uskrsno! Za mene kao svećenika posebno je bilo teško slaviti mise bez naroda. No pronašli smo način da misna slavlja 25. ožujka, na dan župne svetkovine Navještenja BDM, kao i u danima Velikoga tjedna, približimo našim župljanima izravnim prijenosom na našem župnom YouTube-kanalu. Tako smo uspjeli ostati povezani, a župljani su to lijepo prihvatili i bili zahvalni«, rekao je župnik Koprivec i dodao da su neobične okolnosti i za njega otvorile više vremena za čitanje, molitvu i dovršavanje poslova u župi. Pandemija koronavirusa, unatoč poteškoćama koje donosi, nastavio je župnik, uspjela je zbližiti župljane. »Uz prijenose misa obitelji se okupljaju i mole. Mnogi su župljani svjedočili da u novim okolnostima imaju više vremena jedni za druge i za molitvu«, rekao je župnik. »U ovom darovanom vremenu poradimo na sebi i budimo bolji vjernici, zahvalni Bogu i međusobno solidarni. Proći će i ovo vrijeme kušnje i ponovno ćemo zajedno slaviti Gospodina u našoj lijepoj župnoj crkvi«, zaključio je župnik Koprivec, pozivajući na skrb i molitvu za sve koji pate od bolesti, nemoći ili siromaštva.
Da sadašnje okolnosti mogu biti velika prilika za rast u vjeri slaže se i župni vikar Toni Potrebić, koji je mladu misu slavio u župi sv. Nikole biskupa u Krapini u srpnju 2018., otkada i služi u župi Navještenja BDM. Mnogi župljani, kaže vikar Potrebić, koriste se slobodnim vremenom da bi produbili svoju vjeru pa učestalije nego inače traže odgovore na neka vjerska pitanja ili traže preporuke duhovnih sadržaja kojima bi mogli produbiti svoj odnos s Bogom. »Ohrabrenje u ovim teškim trenutcima dolazi nam u susretu s Kristom i u molitvi i osluškivanju njegove riječi jer nam uskrsno vrijeme osobito donosi riječi Uskrsnuloga: ‘Ne bojte se, ja sam s vama. Dajem vam svoj mir’, u ovo vrijeme kad otkrivamo drugačije načine njegove prisutnosti. Zato ove dane u Crkvi i svijetu možemo doživjeti i kao Božju katehezu. Prije svega kao katehezu o zahvalnosti, da zahvalimo Bogu na bezbrojnim darovima i milostima koje smo u ‘normalnim’ vremenima imali, a da se nismo na njih obazirali. Tu posebno mislim na dar života i zdravlja, ali i na dar sakramenata. Sakramenti su kod brojnih kršćana postali stvar navike, čak i neko pravo, a pritom se zaboravilo na istinu da su sakramenti nezasluženi Božji dar i susret s Isusom«, napominje vikar Potrebić, kojemu uz misna slavlja s narodom nedostaju i ispovijedi, koje su u župi uz posebno štovanje Riječi također snažan stup svakodnevnoga župnoga života u »normalnim« vremenima. U danima pandemije koronavirusa pak život župe se, objašnjava vikar Potrebić, »premjestio« u župni ured tako što se većina dodira s vjernicima ostvaruje ondje, i to posredovanom komunikacijom, bilo preko telefona bilo preko društvenih mreža. »Jedna od aktivnosti čijemu jačanju osobno svjedočim jest molitva za župljane. Ponekad se zaboravlja da je i molitva za ljude vrsta služenja. U ‘normalnu’ načinu života trenutci za molitvu i sabranost su luksuz, ali sada postoje brojnije mogućnosti za molitvu. Osim toga brojni se ljudi javljaju tražeći molitvu za njih i njihove nakane«, dodaje Potrebić.
»Kao i drugdje, nažalost, i u našoj župi ima vjernika koji trpe zbog usamljenosti i samoće u sadašnjim okolnostima, a to su najčešće stariji ljudi. Njima je ponekad dovoljan jedan poziv, riječ utjehe ili molitve«, nastavio je vikar Potrebić, a u odgovoru na potrebe najugroženijih posebno je pohvalio mlade. S mladima se u normalnim okolnostima intenzivno susreće, bilo kroz kateheze za krizmanike koje, kaže, za njega i đakona Marka Dominića zahtijevaju podosta kreativnosti, strpljivosti i nadahnuća, bilo kroz misu za mlade koja se u župi tradicionalno održava subotom u večernjim satima. Na tradicionalnoj misi za mlade posebno sjaji i župna ministrantska zajednica, koja ima tridesetak mladih vjernika. U teškim danima pandemije mladi su pokazali da se Božja riječ utjelovila i u njihovim djelima skrbi za najugroženije u župnoj zajednici. »Ponosan sam što su se mladi u ovim danima preko župnoga Caritasa uključili u pomaganje siromašnima i starijima. Nosili su pakete s namirnicama, odlazili u trgovine i u ljekarne«, naglasio je vikar Potrebić, a pohvalio je i inicijativu članova nadaleko poznata župnoga zbora mladih »Navještenje« koji svakoga dana pandemije u 15 sati zajednički mole krunicu Božjega milosrđa da bi unatoč nemogućnosti većih vjerskih okupljanja ostali povezani u duhu. Zbor »Navještenje« tijekom više od tri desetljeća postojanja okupljao je brojne mlade koji su kroz pjesmu župljanima donosili živu Riječ, a uz pjevanje na misama i vjenčanjima, zbor redovito gostuje i na festivalima duhovne glazbe.
U inicijativi zbora mladih »Navještenje« sudjelovao je i Luka Batinić, koji je u župi danas aktivan kao animator, a odmalena je u život župe uključen kao ministrant. Mlade animira i na razini Zagrebačke nadbiskupije jer je stekao i temeljnu formaciju za animatora, a inače studira medicinu. Važnu ulogu u okupljanju mladih u molitvi Božjemu milosrđu u okolnostima pandemije odigrala su i suvremena komunikacijska pomagala i društvene mreže, kao i u angažiranju mladih da se uključe u rad župnoga Caritasa i pomoć ugroženima. »Često kažu da na mladima svijet ostaje pa smo se svojim angažmanom trudili pokazati da taj svijet doista ostaje u dobrim rukama«, kaže Batinić o poticanju svojih vršnjaka u župi na zajedničku molitvu i na pomaganje starijima. Iako su veća okupljanja vjernika na misnim slavljima bila obustavljena, u danima pandemije mladi su ipak, dodao je Batinić, uz prijenose misnih slavlja na društvenim mrežama i televizijama, dolazili u župnu crkvu pomoliti se, posebice na Veliku subotu kod Kristova groba.
»Za sve vjernike ovo je vrijeme nešto novo, a usudio bih se reći i vrsta pokore«, rekao je Batinić. »Obitelj je temelj društva, a često na to obiteljsko zajedništvo u svakodnevnoj strci zaboravljamo. Sada kad smo primorani većinu vremena provesti doma, vjerujem da smo svi svjesni da je obitelj i naša sigurnost te da njegujemo zajedničku molitvu kao izvor ohrabrenja i utjehe u ovim vremenima.«
U župi je aktivna i obiteljska zajednica, koja se u vrijeme obustave većih okupljanja i mnogih drugih župnih aktivnosti »pritajila« u toplini obiteljskih domova. »U ovim danima kontaktiramo telefonski ili preko društvenih mreža, a zahvaljujući različitim duhovnim aplikacijama na pametnim telefonima i razmjeni korisnih informacija, uspijevali smo i na daljinu održati duhovnu povezanost«, objašnjava Marija Čatalinac, višegodišnja članica župne obiteljske zajednice. Obiteljska zajednica na redovitim okupljanjima u župnom pastoralnom centru »Nazaret« razmjenjuje duhovne sadržaje, čita ulomke iz knjiga, okuplja savjete koji su korisni roditeljima za odgoj i školovanje djece i njihovo povezivanje s vjerskim životom. »Naša obiteljska zajednica ne funkcionira kao nekakva zatvorena skupina u kojoj sudjeluju samo odabrani župljani, pa u privlačenju drugih župljana često naglašavamo da su vrata zajednice otvorena svima«, naglasila je.
Riječ Božja utjelovila se i u djelima milosrđa odraslih župljana, ne samo u sadašnjim okolnostima, nego su ona trajno prisutna i u »normalnim« vremenima. Posebno mjesto u pomaganju potrebitima već desetak godina ima župna Misijska zajednica pod vodstvom s. Matije Popović. U početcima Misijske zajednice u župi, objašnjava s. Matija, poticalo se djecu i najmlađe da se uključe u pomaganje misijama. Postupno su se uključivali i odrasli, a danas je aktivno petnaestak župljanka. Zajednica se okuplja u župnom pastoralnom centru »Nazaret«. U sklopu triju velikih misijskih prodaja – u listopadu, u danima došašća i Uskrsa – od izrađenih krunica, adventskih vijenaca, naušnica, narukvica, ogrlica i drugih rukotvorina prikupljaju se sredstva za misije, dodala je s. Matija, redovnica Družbe sestara Kraljice svijeta, koja se osim Misijske zajednice skrbi o sakristiji i crkvi te vodi katehezu za prvopričesnike.
Iako je pandemija omela planove za ovogodišnju akciju u uskrsno vrijeme, Ljiljana Šipušić, koja u Misijskoj zajednici djeluje osam godina, kaže da zajednica unatoč tomu ima planove kako u skorijoj budućnosti unaprijediti svoje djelovanje. Lokalni OPG-ovi i drugi župljani rado priskoče u pomoć radionicama Misijske zajednice, darujući im materijale potrebne za rukotvorine, ali i nudeći pomoć u njihovoj izradi. »Naš je rad prepoznat u župi i znamo kamo i za koga prikupljena sredstva idu. To je glavni motiv da ustrajemo u našim aktivnostima«, napomenula je i istaknula da župna misijska zajednica ima snažan uzor u djelu sv. Majke Terezije, kojoj se i mole na početku svakoga okupljanja.
