ŽUPA SV. JURJA MUČENIKA HRELJIN »Povezujemo se jer lijepo je biti član zajednice«

Od pokrštenja Hrvata nikada na tom području nije bilo prekida kršćanske tradicije, njihov se župnik spominje kao sudionik donošenja Vinodolskoga zakona prije sedam stoljeća, u starini je tamo djelovao samostan pustinjaka, a današnja tvrđava položena na strmoj stijeni još uvijek čuva ostatke nekadašnje crkve posvećene sv. Jurju – dio je to bogate povijesti župe i mjesta Hreljin kojim se njegovi mještani rado ponose. Iako mnogi pokraj toga naselja smještenoga iznad Bakarskoga zaljeva u blizini Rijeke usputno prolaze na putu iz sjeverne Hrvatske prema otoku Krku, rijetki ciljano svrate da bi razgledali ostatke frankopanskoga srednjovjekovnoga grada. Možda upravo taj detalj iz povijesti – koji turistički djelatnici žele afirmirati – u budućnosti postane »mamac« za ciljan posjet Hreljinu koji ima 2200 stanovnika te posljednjih godina doživljava procvat, za koji treba zahvaliti cestovnoj infrastrukturi koja je Hreljin obilaznicom povezala s Rijekom, pa je sada sve više onih željnih mira i tišine koji se doseljavaju iz gradskih sredina jer izbjegavaju vrevu i gužvu.

U takvu ambijentu rast i preporod mjesta prati i drevna župa posvećena sv. Jurju koja pripada Bakarskomu dekanatu Riječke nadbiskupije, a župna crkva iz 1794. godine nalazi se u središtu naselja uz dom kulture, osnovnu školu, dječji vrtić, poštanski ured… S povišenoga platoa ispred župne crkve prostire se pogled na cijeli Bakarski zaljev, a proljetni dani sve su privlačniji i za turiste u tom mjestu. Od prošle godine župnik je Marko Šarić (30), koji je bio povjerenik za pastoral mladih i studentski kapelan te dvije godine župnik Kukuljanova i Škrljeva.

»Hreljin se može ponositi svojom poviješću, a i danas je lijepa župa srednje veličine u kojoj se može lijepo raditi. Župa ima oko 2500 stanovnika, većina su deklarativno katolici, a za blagoslov obitelji upisano je petstotinjak obitelji. Hreljani jako vole svoju Crkvu i blagdan sv. Jurja, do toga im je stalo – uvijek se materijalno brinu za crkvu, rado se odazovu kad treba nešto obnoviti. Što se tiče vjerskoga života -kao i drugdje u ovom okruženju – postoji dobra i predana jezgra, na tu se skupinu uvijek mogu osloniti, čim ih nazovem odmah će doći, pomoći i uskočiti. U župi ima života, dosta je mlađih obitelji, nije pretežno staračko stanovništvo«, predstavlja župu Šarić, rodom iz obližnjega Bakra, i iznosi statistiku koja pokazuje da župa ima potencijal za daljnji rast. Ove je godine prvu pričest i krizmu primilo 20 trećaša i isto toliko osmaša, a u matice za prošlu godinu bilo je upisano 18 krštenja, 20 sprovoda i tri vjenčanja.

Govoreći u kojem bi smjeru htio osnažiti pastoral u hreljinskoj župi, župnik napominje da je rad s djecom i mladima posebno važan te ističe i nužnost približavanja vjernicima sakramenta bolesničkoga pomazanja. »Prvopričesnici i krizmanici po srcu su dobri, trebalo bi ih se više uključiti u zajednicu i trenutačno sa školskim vjeroučiteljem Alenom Bakićem, koji putuje iz Matulja, razmišljam kako ih u budućnosti još snažnije angažirati. A u radu sa starijim vjernicima uočavam da još postoji strah od podjeljivanja sakramenta bolesničkoga pomazanja jer ljudi misle da je riječ o posljednjem sakramentu. Osjeća se pomalo pomak, ali volio bih da još više vjernika traži taj sakrament«, pojašnjava župnik spajajući mlade i stare u svojem pastoralnom radu.

U lijepo uređenoj župnoj crkvi sv. Jurja mise se slave svakoga dana budući da vjernici traže da se služe mise zadušnice za njihove pokojnike, a i nedjeljom je jedna misa, na kojoj se popune klupe i okupi stotinjak vjernika. No osim te crkve Hreljani su nedavno blagoslovili novouređenu kapelicu sv. Nikole u predjelu župe zvanom Glavičina na ulazu u mjesto, gdje župnik planira slaviti misu svake godine u svibnju na blagdan Prijenosa kostiju sv. Nikole biskupa. Uz to u Ružić Selu u kapelici Gospe Žalosne vjernici se okupljaju na godišnje proštenje, kao i na hreljinskoj Gradini, gdje su ostatci stare kapele Navještenja Marijina, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u kolovozu na misi na otvorenom. »Vjernici vole dolaziti na zornice jer se poslije okupljamo u župnoj dvorani na čaj, a svibanjske i listopadske pobožnosti nisu toliko posjećene. Smatra se da je to nešto za starije, no nastojim svaki dan moliti krunicu s vjernicima«, govori župnik Šarić o hreljinskoj župi, no njemu je povjerena briga i za susjednu župu Zlobin i tamošnjih stotinjak obitelji.

Župnikova je desna ruka u mnogim aktivnostima župni pastoralni i ekonomski vijećnik Ivica Živko (31), zaposlen u riječkoj farmaceutskoj tvrtki »Jadranski galenski laboratorij«, koji je surađivao i s prijašnjim župnicima. Upućuje na povijesno vrijedne liturgijske predmete koji su se rabili još u vrijeme Zrinskih i Frankopana kada je župa imala svoje sjedište u starom gradu, gdje danas nema stanovništva. »Hreljin je u posljednjih 10 do 15 godina doživio demografski i ekonomski procvat. S obzirom na to da je napravljen izlaz s obilaznice, do središta Rijeke treba 10 minuta vožnje automobilom. Ovdje se grade nove obiteljske kuće pa se i demografska slika popravlja, ima sve više mlađih ljudi. Sjećam se: kada sam bio prvopričesnik, bilo nas je troje, a sada ih je 20-ak, mnogo je življe nego u mojim dječačkim danima. Vidim se u budućnosti ovdje, ne vidim se u odlasku iz ovoga kraja«, kaže Živko.

Sada su u župi – uz zauzimanje župnika i prikupljanje dobrovoljnih priloga – posvećeni početku obnove sakristije župne crkve, a svojim darovima uključili su se i oni koji su podrijetlom s Hreljina, a sada žive u inozemstvu – brojni župljani iz Amerike, Kanade i Australije. »Župnik je koordinator svih aktivnosti, saziva sastanke i redovite sjednice pastoralnoga vijeća, kojih u godini imamo barem četiri puta – prolazimo tematiku bitnu za život župe. Iznosimo prijedloge, što možemo promijeniti, ali je neizostavan dio i što treba popraviti. Ljudi su uključeni u život župe, imamo aktivnu zajednicu ministranata, žena koje su uključene u župni Caritas, imamo zajednicu čitača«, pripovijeda Živko, kojemu je povjerena koordinacija za nedjeljna liturgijska čitanja, a dogovore uvijek raspored čitača. Njegova je majka Marija mežnjarica također uključena u život župe. Napominje da ponekad nemaju dovoljno haljinica za sve ministrante koji žele služiti kod oltara.

1 od 11

Jedna je od autohtonih Hreljinki koje svoj život povezuju uz Crkvu Silvestra Tomasić (83), koju mnogi znaju po imenu Silva, a u rukama je donijela izvadak iz novina iz 1959. godine. Na novinskoj fotografiji nalazi se i ona, 60 godina mlađa, uz župnika Štefančića iz Lokava koji je bio profesor glazbe. »Pjevali smo tada Hartmanovu misu, naša tadašnja sviračica umrla je oko Božića i mnoge druge pjevačice već su pokojne. Kada sam završila sedmi razred, mogla sam doći na kor i uključiti se u pjevanje u crkvi – jedva sam to dočekala i od tada cijeli život pjevam, jedino me bolest mogla spriječiti u dolasku u župu«, svjedoči Silvestra Tomasić, koja je za Božić preživjela infarkt i unatoč lošim prognozama i kritičnomu stanju uz pomoć liječnika uspjela se oporaviti te opet pjeva svake nedjelje. »Dolazak u župu mi je sve, blagodat, duševna hrana«, svjedoči ta župljanka.

Malo kraćim pjevačkim stažem, ali opet vrlo velikim – od čak 58 godina – može se pohvaliti Jasna Dorić (68), umirovljena službenica Porezne uprave u Rijeci. Govori o zajedničkoj smotri zborova Bakarskoga dekanata koji se svake godine održava u drugom mjestu, a osim ljubavi prema pjesmi povezuje ih i druženje nakon smotre. Kaže da je počela pjevati sa 10 godina, rado je dolazila s tadašnjim mežnjarima zvoniti u podne ili za večernju. »Vremena nisu bila sjajna, mi koji smo dolazili u crkvu bili smo djeca drugoga reda, ali to smo s našim roditeljima koji su bili vjerni sve prebrodili – nismo odustali. Sjećam se da je prije dolazilo dosta vjernika na mise, a onda je taj broj počeo opadati nakon 1960. godine. Prepoznavali smo se mi koji smo kupovali Glas Koncila«, govori Jasna Dorić i ističe župnika Štefančića, ali i Franca Šiška kao legende Hreljina. »Svaki je župnik uložio trud i zalaganje, a mi smo uz njih bili koliko smo mogli. I sada kada se organiziraju hodočašća, lijepo je da se tako povezujemo. Pridružuju nam se i oni koji ne idu toliko često u crkvu, pa je to prilika da vide kako je lijepo biti član zajednice«, pripovijeda.

Od dolaska župnika Šarića prošloga ljeta Hreljani su posjetili Mariju Bistricu, Međugorje, a spremaju se ovih dana i u Italiju. Da župljani vole hodočašća svjedoči i to što čuvaju tradiciju odlaska na stara hodočašća, primjerice u Mrkopalj u nedjelju nakon Gospe Žalosne ili na Gerovo. Među tim hodočašćima iz starine koja su se održala do danas zavjetno je hodočašće na Rokovo, blagdan sv. Roka 16. kolovoza, kad Hreljani u noći pješice kreću prema Trsatu te u hodu, molitvi i žrtvi održavaju zavjet svojih predaka dan prije više od stotinu godina da ih Bog očuva od epidemije kuge koja je vladala u tom kraju. U to su hodočašće uključeni i vjernici iz okolnih župa Kostrena, Krasica, Kukuljanovo, Praputnjak, Škrljevo i Zlobin, a iz Hreljina se na 15 kilometara dugu putu hoda oko pet sati te sve završava ranom misom u trsatskom marijanskom svetištu. Čak ni u vrijeme komunizma nitko ih nije sprječavao u tom hodočašću…

Rodom iz Ivanečke Željeznice iz Hrvatskoga zagorja Barica Sovar (70) na Hreljin se doselila prije više od četrdeset godina, a mnoge generacije poznaju je kao vjeroučiteljicu koja se vodi geslom: Širiti radosnu vijest i ljubiti Boga i bližnjega svoga. Njezin je vjeroučiteljski rad započeo 1992. godine, a ona pripovijeda: »Naša župa Hreljin u Riječkoj je nadbiskupiji među prvima ušla u škole s nastavom vjeronauka dok još to nije službeno budući da je župnik Franc Šiško imao lijepu komunikaciju s tadašnjim direktorom škole Krešimirom Topljakom koji nas je pustio u školu na katehezu. A kada je i službeno počeo vjeronauk, trebao se naći neki kandidat za dodatno školovanje i budući da sam bila prosvjetna radnica, nisam dugo razmišljala da krenem. Bilo je u početku teško, ali polako smo krenuli.«

Sada je već u mirovini četvrtu godinu, no ni slabo zdravlje ne priječi joj da svoje dane posvećuje molitvama i dolasku u župu: članica je pastoralnoga vijeća, djeluje kao vanjska suradnica Caritasa, koji vodi župljanka Melita Veber Dragović. »Meni vjera znači sve, vjera je moj život, ona me drži i u teškim iskušenjima. Uvijek u vjeri pronalazim nadu. Želja mi je da prije nego odem s ovoga svijeta župa procvjeta u svakom smislu, a naš sadašnji župnik s toliko je ljubavi pristupio nama, ima smisla i ljubavi da zna privući i mlade i stare«, svjedoči Barica Sovar. Prisjeća se i nabraja svećenike koji su posljednjih godina, nakon dugogodišnjega župnika Šiška, bili na službi na Hreljinu: Miroslav Pergl, Zlatko Čibarić, Nixon Eduardo Caicedo Gonzales.

Još je jedna došljakinja, ali iz Slavonije, Marica Baranj (62), koja u župi pjeva i čita na misama. Svjedoči da, kad se je prije 43 godine doselila na Hreljin, bila je jedna od rijetkih koje nisu rodom iz toga mjesta, a sada je situacija potpuno drugačija. »Volim biti na Hreljinu, mjesto je to koje obožavam, sretna sam i zadovoljna, a župa mi znači život, tu pronalazim snagu. Dolazim iz katoličke obitelji, znam gdje je moj put i oslonac, oduvijek je trebalo braniti vjeru i Crkvu, no ponosna sam na to«, govori baka petero unučadi, trenutačno nezaposlena iako ima 28 godina staža kao stručna radnica fizičko-tehničke zaštite te terenska komercijalistica. Sjeća se kako joj je sin na Hreljinu pričešćen u »hermetički zatvorenim vratima« i svjedoči kako je bilo teško očuvati vjeru u komunizmu, no imali su potporu župnika Šiška. »Ljudi ga pamte, generacije su odrastale s njim. Poslije su se mijenjali župnici i svaki je donio nešto lijepo i svaki ima posebnost. Svako tko dođe na Hreljin za mene je odabranik Božji«, svjedoči Marica Baranj, koja kaže da ne »priča po domaći – bakarskom čakavicom«, iako je razumije.

Kratku poduku specifičnoga hreljinskoga govora dao je Edo Šubat (59), rođeni Hreljanin, zaposlen kao vozač u »Autotroleju«. Govori da svako mjesto ima svoj dijalekt, a »va Hreljinu« se za ladicu kaže ladula, pikabet je noćni ormarić, a koturata je otvor za silazak u donju prostoriju. »Kad se u sezoni dođe u market, čuje se engleski i francuski. Primijeti se da se uvelike povećao broj turista. U posljednje vrijeme mještani se sve više bave iznajmljivanjem kuća za odmor s bazenima ili običnih apartmana, a mi smo zahvaljujući dobroj vezi orijentirani prema Rijeci i gradu. Ljudi većinom rade u gradu, ali ima ih i u industrijskoj zoni Bakar«, pripovijeda ekonomski i pastoralni vijećnik, otac troje djece i djed dvoje unučadi. Budući da je sadašnja župna crkva stara 220 godina, trude se redovito je održavati, a uz sakristiju usmjereni su i na popravak velikoga zvona.

Predstavnica mlađe generacije je maturantica Ana Glasnović (18), koja odnedavno svira klavir, a prije je pjevala u zboru. Iako nema mnogo mladih, oni koji su u župi većinom su u ministrantima, a pojedinci se odazivaju i na biskupijske i nacionalne susrete mladih. »Dolazim s voljom i ljubavlju, nije mi zahtjevno, znam da će me dočekati lijepo okruženje. Svećenik i mežnjarica pomognu mi oko svega, uvijek su tu za mene. Na posljednjem susretu mladih u Brešcima imali smo radionice, družili se, jako volim te susrete – iako je sve manja zainteresiranost moje generacije«, govori maturantica Glasnović, koja najesen želi upisati glazbenu pedagogiju ili učiteljski fakultet. Pripovijeda da su mladi uključeni i u maškare, KUD »Slogu«, žensku klapu »Hreljin«, a budući da je osnovna škola prije godinu dana dobila novu športsku dvoranu, neki su angažirani i u nogometnom klubu »Naprijed«.