Postoji bogatstvo mjesta koja su, svako u svojem smjeru, na samo pola sata vožnje od hrvatske prijestolnice, no u silnoj žurbi čovjek rijetko zastane i upozna sve ljepote vlastite domovine. Kada se brzom cestom krene u varaždinskom smjeru i spusti na čvoru Sveta Helena, jednostavno se, vijugajući desetak minuta kroz šumu, dolazi i do Rakovca, mjesta istoimene župe, nad kojom bdije žuta barokna župna crkva sv. Jurja mučenika. Tipično mjestašce prigorskoga kraja, s lovačkim i dobrovoljnim vatrogasnim društvom, dočekuje nas s predjesenskom kišom, u varljivim vremenskim uvjetima uz početak nove školske godine. Između crkve i župnoga dvora golema okućnica sa stablima jabuka. I tri vjerna psa čuvara, za one s lošim namjerama.
Prije nedjeljne župne mise u jedanaest sati, uz upoznavanje sa župnikom mr. Darkom Roginom i rakovečkim župljanima, saznajemo i osnovne podatke o župi. Doduše, oskudni su povijesni podatci o početcima naseljavanja, ali uglavnom se povezuju s početkom 13. stoljeća, kada se oko Rakovca razvijala srednjovjekovna feudalna gospoštija. Tada se spominje »Terra castrum Rakonug«, s obzirom na to da je kroz povijest bilo više inačica pisanja mjesta Rakovec. Rakovečka utvrda, vjerojatno drvene građe, primarno je služila kao brana od osmanlijskih prodora. I danas su vidljivi ostatci na livadi s brježuljkom gdje je ostao dio otkopa. Kaštel je spaljen sredinom 18. stoljeća za vrijeme seljačkih buna.
Prvi spomen župe s crkvom sv. Jurja datira iz 1334. godine, što se nalazi u popisu župa Josipa Buturca. Rakovec se tako spominje u 14. stoljeću, a primjerice Vrbovec tek početkom 16. stoljeća. Nije poznato kada je izgrađena današnja župna crkva, ali je detaljno opisana 1704. godine. Ranije se spominjala kapela sv. Margarete. Uz mjesto Rakovec, koje je ujedno središte općine, župi pripadaju i sela Baničevec, Brezani, Dropčevec, Dulepska, Dvorišće, Goli Vrh, Greda, Hudovo, Hruškovec, Lipnica, Kolenica, Mlaka, Negovec, Pirakovec, Peskovec, Samoborec, Valetić i Vrhovec.
»Župa sv. Jurja mučenika u Rakovcu ima oko 2300 vjernika. U župi je djelovao poznati hrvatski književnik i svećenik Tituš Brezovački, a u selu Negovcu rođena je i tu krštena Marija Jurić Zagorka. Patron župe je sv. Juraj mučenik, ali iznimno važan datum u duhovno-pastoralnom životu vjernika ovoga kraja je blagdan Male Gospe – Rođenje Blažene Djevice Marije. To je gotovo hodočasnički dan kada i ostali vjernici iz susjednih župa dolaze ovamo na misu«, upoznao nas je rakovečki župnik, i lako je prizvati junake glasovitih djela iz knjiga svećenika Brezovačkoga, kao i autorice romana »Grička vještica«, »Kći Lotrščaka«, »Vitez slavonske ravni« i drugih djela nezaboravne Zagorke. Svoja nadahnuća, osim u zagrebačkoj svakodnevici, mogli su lako potražiti i u rakovečkom kraju, naravno, svatko u svojem vremenu djelovanja, trajno izazovnom i za hrvatski narod i za Katoličku Crkvu.
Darko Rogina rodom je iz susjedne župe sv. Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Zelini. Rođen je u Zagrebu 1982. godine. Nakon osnovne i srednje škole diplomirao je na filozofsko-teološkom studiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaređen je za đakona 2009. u zagrebačkoj katedrali po rukama zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, a za svećenika 2010. u bjelovarskoj katedrali po rukama bjelovarsko-križevačkoga biskupa Vjekoslava Huzjaka.
»Službovao sam kao đakon u Zaprešiću, potom kao kapelan u Kutini i Bjelovaru. Nakon toga sam upućen na postdiplomski studij iz teologije braka i obitelji na Papinski institut »Ivan Pavao II.« pri Lateranskom sveučilištu, gdje sam i magistrirao moralnu teologiju 2015. godine proučavajući obitelj i društvo u djelima glasovitoga američkoga protestantskoga teologa Reinholda Neibuhra. Za vrijeme studija bio sam član Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu. Nakon smrti dugogodišnjega rakovečkoga župnika Franje Mrvčića u jesen 2016. imenovan sam upraviteljem župe sv. Jurja«, podsjetio je župnik Rogina na svoje biografske podatke. I njegov stariji brat Zvonimir je svećenik u istoj biskupiji, župnik župe Srca Isusova i sv. Ladislava u Malom Ravenu te župe sv. Margarete u Gornjem Dubovcu. Župnik Rogina priznaje da je velika promjena bila s rimskoga poslijediplomskoga studija doći u Rakovec, ali konstantno obrazovanje nije prestalo. S jedne je strane, priznaje, bio prisiljen »spustiti se na zemlju«, a s druge upoznao niz vrijednih suradnika, na koje može računati u pastoralnim aktivnostima.
Iako mu je cjelokupni zelinski i vrbovečki kraj, i geografski i mentalitetom, prilično blizak, posljednje dvije godine usredotočio se na obnovu pastoralnih djelatnosti, koje su u posljednjih 35 godina, prema njegovim riječima iz različitih razloga – stagnirale. Župnik Rogina svjedoči iskreno, bez dlake na jeziku, o svim prednostima i nedostatcima. Nakon početnoga poleta uslijedilo je suočavanje sa stvarnošću. »Prošle godine imao sam dvadeset umrlih, devetnaest krštenih, gotovo izjednačeno. Bilo je devet vjenčanih parova. Ove godine umrla je 21 osoba, sedmero ih je kršteno, a četiri su para vjenčana. Posljednji sprovod prošle godine, dvadeseti, bio je 30. prosinca, a evo nedavno je taj broj ove godine već nadmašen«, iznio je i statistiku župe. Ima mladih ljudi na području župe. Primjerice, njih 24 išlo je na Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. Nažalost, samo nekoliko ih sudjeluje u redovitom župnom životu, i upravo na pitanje mladih župnik stavlja ključan naglasak. »Društvo jako utječe na mentalni sklop mladoga čovjeka. Crkva je općenito u velikim problemima, a mediji k tomu uglavnom prikazuju mahom ono negativno«, podsjeća Rogina. Osnovnoškolska baza za vjeroučenike je dovoljno snažna, ima 114 učenika u Područnoj školi Rakovec. »Imali smo 27 krizmanika i 22 prvopričesnika, u koje spadaju i oni koji odlaze u rakovečku, ali i vrbovečku osnovnu školu«, dodaje župnik, predstavljajući ministrante, kao i tri čitačice liturgijskih čitanja: Ines Kuzmek, Luciju Grežinu i Elenu Čolig. »Želio bih imati zajednicu mladih, da se uključe svjesni da je ova župa njihova, a ne moja. Imaju potporu i temelje«, poziva. Svjestan je da mnogo ovisi i o roditeljskom odgoju. »Ako dijete vidi da njegov otac, ili majka, ne idu na misu, i ono će se tako ponašati i dulje spavati. Riječ je o lošoj pedagoškoj karakteristici, i to nikada ne završava dobro. Ključan je roditeljski primjer, on djeci sugerira čine li dobro ili loše i može ih usmjeravati na župnu zajednicu«, upozorio je mr. Rogina i na opću, kako crkvenu tako i društvenu problematiku.
Jedna od župnikovih velikih želja jamačno je veći dolazak svih vjernika na dva nedjeljna misna slavlja, kao i snažnija povezanost u obiteljskoj i biblijskoj grupi utorkom te na euharistijskom klanjanju petkom. Od svih vjernika, od ministranata do umirovljenika, očekuje snažniju inicijativu, da i sami prepoznaju što treba učiniti za rakovečku župu, osobito ususret blagdanu Male Gospe. »U velikim događajima volio bih da se osjeti sinergija župnoga zajedništva«, poanta je većine župnikovih težnja, koji vjeruje da se uz kavu i razgovor može dogovoriti i riješiti mnoštvo problema.
Načelnica općine Rakovec od 2013. godine je Brankica Benc koja od djetinjstva sudjeluje u župnom životu. »Vjera mi mnogo znači. Na odgovornoj sam funkciji, i važan mi je osjećaj Božje prisutnosti u odlukama. Velik broj stanovnika Rakovca su vjernici, i drago mi je da postoji stapanje oko vjere u našoj sredini«, naglasila je, zadovoljna suradnjom sa župnikom i župom, osobito na obnovi župne crkve, kao i okolnih kapela i raspela. Općina Rakovec ima 1252 stanovnika, smještenih u dvanaest sela. »Ljudi se pretežito bave poljoprivrednom proizvodnjom. Ima oko 30 posto ljudi zaposlenih po tvrtkama, ostali su u agraru, i tako ostvaruju dohodak. Imamo dvije farme za proizvodnju junadi i mlijeka. Godine 2011. vratili smo osmogodišnju osnovnu školu, prošle smo godine dovršili izgradnju dvorane. Uredili smo i dodatne učionice«, upoznala nas je načelnica Benc s glavnim karakteristikama Rakovca. »Imamo jednosmjensku nastavu i informatiku za sve učenike. Pametna učionica je s tabletima i pametnom pločom, imamo i robotiku. Riječ je o visokom standardu obrazovanja, drago mi je da smo uz novu školsku godinu pružili djeci odlične uvjete«, dodala je diplomirana ekonomistica, koja živi s roditeljima u Dropčevcu. Prisjetila se i dana kada je kao djevojčica tri kilometra hodočastila »k svetoj misi u Rakovec«.
Njezin brat Stjepan Benc i njegova supruga Irena, roditelji petero djece, iznijeli su upečatljivu priču o povratku prije osam godina iz Švicarske u Hrvatsku. Iako su živjeli u »zemlji meda i mlijeka«, odlučili su isključivo zbog vjere i odgoja u pitomijim i mirnijim uvjetima ponovno doći u domovinu. Strojarski tehničar, u Švicarskoj je radio na području industrijske elektronike. »Smatrali smo da je odgoj djece u vjeri vrhunac. Ali ženi i djeci nisam mogao pružiti život da smo sami, da je ona kod kuće, da im pružimo školovanje, bez obzira koliko nama ostaje«, kazao je Benc. »Nismo se, nažalost, vratili zbog Hrvatske«, pomalo je rezigniran Benc, ostavljajući djeci u nasljedstvo švicarsko državljanstvo, ako oni ponovno odluče otići iz domovine. »Kad je čovjek u inozemstvu, Hrvatsku zamišlja drugačije i idealizira ju, no kada se vrati, uvidi situaciju u društvu, politici, gospodarstvu«, iskrena je Irena, rodom iz Zeline, majka petero djece, u rasponu od deset do dvadeset godina, zaposlena u trgovačkom centru na Žitnjaku. Unatoč svim borbama, ipak je doma sve lakše, navodi, s ljubavlju i žrtvom.
Najveći je župni ponos mješoviti župni zbor sv. Jurja koji vodi prvostupnica studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ana Jaklinović, rodom iz Hruškovca. Primarno je u glazbi, vodi različite zborove i sastave, među kojima Ženski vokalni sastav »Jana« iz Velike Gorice i Mješoviti pjevački zbor HKUD-a »Petar Zrinski« iz Vrbovca. »Sve se može kad se hoće«, veli svojim nasmijanim altom voditeljica Jaklinović. »Nas desetak pjeva troglasne kompozicije, a nekada i četveroglasne. S obzirom na malen broj članova to je vrijedno postignuće«, potvrdila je Ana, zadovoljna što joj članovi daju sve od sebe, i iz glazbene priče iziđe pozitivna emocija i ljubav da se pjeva. »Glazba mi je u svemu što radim, s njom se budim i odlazim na počinak. Pokreće me u svemu«, sažela je. Posebno je dojmljiv način na koji zbor izvodi izlaznu pjesmu »Tko li je Nebeska Djevica ta?«, prepjev na melodiju drevne engleske pjesme »Scarborough Fair«, poznate u izvedbi Simona i Garfunkela. »Znamo pjevati svih pet strofa i traje pet minuta, no to je jedina pjesma na koju se nitko ne ustaje dok ne završi«, pojasnila je, radosna i zbog zborskoga koncerta marijanskih pjesama ususret blagdanu Male Gospe, na kojem će biti izvedene pjesme mnogih hrvatskih krajeva, među kojima i »Molitva žuljavih ruku«, autora Ljube Stipišića Delmate.
Glazbenik Daniel Blagec podnosi posebnu profesionalnu žrtvu budući da svira u svatovima, a svake nedjelje redovit je na misnim slavljima, nakon nekoliko (ako) sati sna. Ima puno razumijevanje supruge Đurđice i dvojice sinova za posao kojim se bavi, a »kruh sa šest žica« nije nimalo jednostavan. Priznaje da ranije nije s oduševljenjem dolazio u crkvu, iako je prijateljevao s pokojnim župnikom Mrvčićem. Njegova su zaduženja u župi razglasne, tonske prirode. »Vezu s Bogom najviše sam uspostavio pjesmom, ranije sam crkvu doživljavao samo izvana kao pljesnivu zgradu. Iskreno sam se pronašao«, rekao je Blagec. Njegova supruga Đurđica također je u zboru i pastoralnom vijeću, a uređuje i okoliš. S Nadom Čolig napravila je kamenjar oko crkve. »Od malena sam bila u crkvi, no u posljednje vrijeme djeca nisu najredovitija na misi. A osobno se osjećam prazno ako nedjeljom ne odem u crkvu«, rekla je Đurđica, koja, iako se ne zove Nera, Jadranka ili Gordana, dolazi upravo iz Negovca, spomenutoga rodnoga mjesta Marije Jurić Zagorke.
Inženjer održavanja motornih vozila, 25-godišnji Ivan Šipuljak prvi je među mladima probio led razgovora za Glas Koncila. »Živim s roditeljima. Kod mene je uvijek vjera bila na prvom mjestu. Brat i sestra nešto su manje usmjereni na vjeru. Nakon školskoga i župnoga vjeronauka bio sam privučen crkvi, no tek u dvadesetim godinama čovjek shvati koliko se dobro osjeća uz vjeru«, iskren je Šipuljak, koji pjeva u zboru. »Nemaju ni roditelji utjecaj kao nekad. Društvene mreže sve iskrivljuju. Djeca od šeste godine sjede na mobitelu, čitaju sve i svašta, a teško je pronaći istinu. Nju čovjek mora sam osjetiti, ne može ga nitko prisiliti na to«, dodao je Šipuljak.
I njegov najbolji prijatelj Daniel Benc jednako je prisnažio koliko je važno »ići protiv struje« mladih koji se odaju hedonističkomu i ispraznomu načinu razmišljanja. Odustao je zasad od studija, radi u turističkoj agenciji u Zagrebu, vodi inozemne goste u razgledavanje hrvatske metropole. »Pomalo me strah za mlađu braću i sestre kako u današnjem društvu vjerovati u Boga i ostati svoj«, naglasio je mladi Benc.
Njihova kolegica, liturgijska čitačica Ines Kuzmek ispričala je da je nakon sakramenta potvrde intenzivnije krenula u crkvu. »U četiri godine izgradila sam se u vjeri, a svjesna sam koliko mogu biti bolja. Otac je bio uz mene, slušao me kako čitam u crkvi. Naučila sam zahvaliti Bogu«, veoma emotivno iznijela je Kuzmek koja započinje studij ekonomije poduzetništva. »Društvo se okreće drugomu životu, ne shvaćaju nas vjernike. Nikoga nisam nastojala nikada nagovarati na vjeru, već da svjedočim primjerom koliko je važno vjerovati«, istaknula je čitačica i brucošica Ines, koja se ne da vjetrovima modernoga vremena. »Bolje je imati dva iskrena nego deset lažnih prijatelja«, zaključila je.
Nedjeljka Prelec sakristanka je rakovečke župe posljednjih četrnaest godina. Prognana je iz rodnoga kraja u Bosni i Hercegovini, ali uspjela se, nakon nekoga vremena provedena u Sloveniji, u Škofjoj Loki, snaći u obližnjim Brezanima. Ima jedno dijete i troje unučadi. »Župnik me štiti, ranije sam imala problema s ‘babama’, ali ne dam se«, nasmijala se sakristanka Prelec. »Radim koliko znam i umijem, trudim se«, nije od velikih riječi, pušta da djela govore.
Jedan od župnih ekonomskih vijećnika je i Josip Novosel, suprug i otac troje odrasle djece, rodom iz obližnjega Baničevca. Bavi se mehanizacijom poljoprivrednih strojeva. »Dođu teška razdoblja, ali svaku teškoću s vjerom prebrodim«, kratko je rekao Novosel.
Nada Čolig također je majka troje odrasle djece, po struci komercijalistica blagajnica, ali u posljednje vrijeme kod kuće se skrbi o teško bolesnoj svekrvi. Unatoč svim obvezama, redovito pjeva u župnom zboru. »Nas je malo, ali funkcioniramo kao obitelj. Vjera mi daje bezgraničnu snagu. Bez nje ne bih mogla izići normalne glave kroz životne teškoće. Kad je najteže, stanem i kažem: ‘Bože, tu si i čuvaj moje bližnje’«, posvjedočila je.
Nakon nedjeljne mise sve je opustjelo. Oblaci, kiša, svatko u pripremi za novi radni tjedan. Skriven s druge strane šume, a opet blizu i Vrbovca, i Zagreba, dijeli Rakovec većinu briga hrvatskoga čovjeka, vjerujući da može još više obogatiti, osobito mladim snagama, svoju stoljetnu povijest. I sviti još više gnijezda, kao što su rode to napravile – tik pokraj župne crkve. Simbolično, prazno je.
