Solin i Split sve više jačaju zajedničke veze i povezanost budući da je Solin posljednjih godina postao mjesto za ugodan život brojnih mladih splitskih obitelji, a takvomu trendu možda pridonosi i što su ondje povoljnije cijene stanova nego u Splitu. Zbog toga Solin »vrvi« životom, ima jedan od većih prirodnih priraštaja u Hrvatskoj, a da su utemeljena nadanja o svijetloj budućnosti kraja svjedoči stalni porast broja stanovnika posljednjih desetljeća. No nisu te veze dvaju gradova koji su urbanistički srasli jedan s drugim zahvaljujući i gospodarskom razvoju tek novijega datuma… Salona, kao kolijevka hrvatske povijesti te mjesto gdje je kršćanstvo prisutno od prvih stoljeća, povezuje danas dva grada po svjedocima vjere – sv. Dujmu i sv. Anastaziju (Stašu). Obojica su, naime, bili mučenici za vrijeme Dioklecijanovih progona na početku 4. stoljeća, a danas su zaštitnik i suzaštitnik Splita. Anastazijev grob pronađen je u Solinu, na starokršćanskom groblju Marusincu, a to područje današnjega arheološkoga nalazišta pripada župi sv. Kaja u Solinu.
Jedan od kotara grada Solina jest i Sveti Kajo, prozvan po papi i mučeniku iz prvih stoljeća kršćanstva te istoimenoj župi koja više od pola stoljeća okuplja vjernike zapadnoga dijela grada Solina, nakon što je 1967. godine prostor od potoka Kapljuča do granice sa župom Kaštel Sućurac odvojen od središnje gradske župe Gospe od Otoka. Okružena Kozjakom s jedne, a ljubeći obale Kaštelanskoga zaljeva s druge strane, razvija se župa sv. Kaja i u šestom desetljeću svojega postojanja – sada uz dovoljno velik liturgijski prostor u pastoralnom središtu sv. Anastazija i Gospe od Pomirenja.
Solinsku župu sv. Kaja od 2011. godine vodi Nikola Bodrožić-Selak, koji je ondje stigao sa službe župnika u Bagalovićima, a prije toga bio je u Grohotama na Šolti, a kao kapelan – nakon ređenja 1997. godine – posluživao je u tri župe Splitsko-makarske nadbiskupije: Trilju, Trogiru i Metkoviću.
»Kada sam došao u Solin prije devet godina, zatekao sam 1218 obitelji, sada s novim zgradama župa ima oko 1350 obitelji, a još je u planu ove godine izgraditi sto stanova na području župe. Prema posljednjem popisu župa ima oko 5800 župljana. Uvijek imamo više krštenja nego sprovoda, iako svake godine 10-15 sprovoda bude u rodnim mjestima pokojnika te se ondje upisuju u maticama. No i unatoč tomu broj krštenja veći je od sprovoda, godišnje ih je 40-ak, a vjenčanja bude 30-ak. Ove godine imali smo 72 prvopričesnika i 43 krizmanika, a sljedeći naraštaj krizmanika ima 62 srednjoškolca«, predstavlja u brojčanom smislu župu svećenik Bodrožić-Selak, rodom iz Imotskoga, sa Sviba. U svojem radu oslanja se na članove župnoga pastoralnoga vijeća, vjeroučitelje, Čuvare Kristova groba – svi oni rade volonterski da bi župa mogla rasti i ispuniti svoju misiju u današnjem vremenu na prostoru na kojem se kršćanstvo živi još od prvih stoljeća.
Da Solin postaje privlačno mjesto za život i ima perspektivu i budućnost, smatra i župnik. »Župa pruža mnogo novih mogućnosti, ali i izazova; još uvijek raste, a kako stalno dolaze nove obitelji i vjernici, treba tražiti i nove načine kako ih privući da se oslobode i opuste te osjete da pripadaju župi, da je ona njihovo mjesto. Kako djeca odrastaju i dolaze na vjeronauk u župi, posebice kroz pripremu za prvu pričest, tako se i roditelji polako okreću i uključuju u život i rad župe. To je većinom vjernička sredina, župljani su i prije bili vjerski angažirani – ali su odlazili na mise u svoje župe odakle su se doselili. Volio bih da je još više ljudi angažirano«, kaže župnik te ističe da se u ljetnim danima prepolovi broj ljudi koji dolaze na misu, pa tako i župne aktivnosti. Ipak, mise se slave prema redovitom rasporedu: dvije u jutarnjim satima u crkvi izgrađenoj prije 20 godina i posvećenoj sv. Anastaziju i Gospi od Pomirenja, smještenoj u središtu kotara u blizini škole, mjesne općine, pošte i liječničkih ambulanata, te večernja misa u dvorištu crkve sv. Kaja.
Upravo taj dio župe, uz crkvu sv. Kaja, zahvaćen je industrijom: ondje se nalaze skladišta, željezničko čvorište, tvornica cementa i drugi industrijsko-gospodarski objekti, pa je tako i župna crkva sv. Kaja skrivena iza postrojenja cementare i teško ju je primijetiti dok joj se ne približi. No lijepa crkva nosi povijesnu važnost budući da se u njoj čuvaju relikvije sv. Kaja, kao i sarkofag koji prikazuje junačka djela grčko-rimskoga boga Herakla, a o tome nam govori župnik Bodrožić-Selak. »Prije su Splićani više častili sv. Kaja kao papu iz prvih stoljeća koji je bio rodom s ovoga područja. No često u našu crkvu dolaze Talijani, grupe vjernike na putu za Međugorje navraćaju jer znaju da se na pokrajnjem oltaru uz sarkofag svake godine upravo u vrijeme oko blagdana sv. Kaja 22. travnja iz špilje nakuplja voda te ju imaju naviku uzeti i rabiti kao blagoslovljenu i ljekovitu vodu.«
Sadašnja pandemija koronavirusa ostavila je traga i na župnom životu; vidljivo je to u smanjenom broju dolazaka župljana na misu pa župnik Bodrožić-Selak i dalje prvu jutarnju misu prenosi na Facebook stranici župe. Kaže da još uvijek stoji preporuka da stariji i bolesni župljani ne bi trebali dolaziti na veća okupljanja, pa im zato želi ponuditi alternativu. »Ima i župljana koji su otišli u inozemstvo u potrazi za poslom i egzistencijom, pa im prijenos mise preko interneta pomaže da se u stvarnom trenutku vrate u Solin i to im je dobra poveznica s nama«, kaže župnik. Ipak, virus nije spriječio proslavu suzaštitnika župe sv. Anastazija krajem kolovoza na mjestu nekadašnje velike bazilike na Marusincu, no nije bilo tradicionalne procesije od nove crkve do toga arheološkoga nalazišta.
Jedna od posebnosti župe jest zajednica Čuvara Kristova groba, koji se ne žele nazivati žudijama, nego punim nazivom. Oni su velika pomoć župniku i župi za mnogobrojne aktivnosti – na raspolaganju su mu kao logistička potpora za proslave i svečanosti. Izrasli su iz okvira čuvanja groba s Velikoga petka na Veliku subotu, a može ih se u njihovim odorama u župi vidjeti za procesija na Tijelovo, Cvjetnicu, župni blagdan…
Jedan od čuvara jest i obrtnik stolar Ivan Domazet (61) koji je iz okolice Sinja stigao u Solin prije 55 godina. »Skromno se živjelo, okupljali smo se u crkvici sv. Kaja, koja se poslije dograđivala. A sami Čuvari Kristova groba osnovani su malo po dolasku u novu crkvu na inicijativu župnika don Pave Piplice. U prvoj postavi bilo nas je deset, imali smo skromne plastične uniforme, no broj se povećavao i sada nas bude u Velikom tjednu 70-ak, a redovitih tijekom cijele godine 30-ak. Imamo uočljivu odoru, odlazimo na festivale Čuvara Kristova groba, a prepoznatljivi smo i po tome što smo raspjevani«, govori Domazet, u čijem se prostoru čuvari okupljaju svakoga ponedjeljka te zajedno sa župnikom pretresaju aktualne teme i što je potrebno učiniti za župu kao važan »stup« župne zajednice.
I mlađi su naraštaji uključeni u Čuvare Kristova groba, a jedan od njih je Marko Smoljo, rođen 1991. godine, koji svira u župnom VIS-u »El Shaddai« i glazbeno animira nedjeljno misno slavlje u 10.30. Pripovijeda o odličnoj suradnji sa župnikom i svojoj aktivnosti u mnogim područjima u župi… »Uvijek sam pri župi ako župniku zatreba pomoć. S dvoje male djece i uz posao koji sam pokrenuo s kolegama, ne ostaje mi mnogo slobodnoga vremena, no to me nije spriječilo da budem aktivan u Čuvarima Kristova groba i glazbenom obogaćivanju župe. Kada vidim da sam napravio nešto pozitivno i za opće dobro, to me gura naprijed«, kaže Smoljo koji je Svetokajac, po struci računalac, a bavi se pametnim rješenjima za parking. U svemu ima potporu supruge Irena Smoljo (34), koja se doselila iz središta Solina, iz župe Gospe od Otoka, na rubno područje i u drugi gradski kotar. »Dosta je slično stanovništvo, nedjelja nam ne može proći bez mise… U župu sam se uključila kao čitačica, a nije mi bilo jednostavno doći i uključiti se iz male crkve s dušom u ovu veliku crkvu. No kako je suprug tu svirao, tako sam i ja postala punopravna članica župe«, rekla je.
Mlade snage u župi predstavlja i Monika Domazet (32), inženjerka građevine, koja je u župi prisutna već više od pola svojega života. Najprije kroz dječji zbor pa se prisjeća bivših župnika, kao i slavlja misa u kinodvorani dok se uređivala crkva sv. Kaja. »Kako smo rasli, tako smo se i razvijali. U međuvremenu sam počela svirati gitaru, malo-pomalo u srednjoj školi oformili smo bend. Cijela je postava tu, svi smo više-manje uključeni od slavlja prve pričesti«, govori Domazet.
U VIS-u »El Shaddai« solistica je Ana Biuk (30), koja dugo pjeva u zboru. »Svi smo zajedno, mali smo krug velikih ljudi. Prije smo išli i na Susrete hrvatske katoličke mladeži, a sada, budući da volimo pjevati, služimo u župi kroz taj vid pastorala koji obogaćuje župljane. Imali smo i nekoliko nastupa izvan župe, a pjevamo i na slavljima prve pričesti i krizme. Podijelimo se zajedno s velikim zborom«, rekla je.
Njezina prezimenjakinja Petra Biuk voditeljica je župnoga zbora koji glazbeno animira slavlje misa u 8.30 nedjeljom. Prije dvije godine preuzela je ulogu voditelja, a već od trećega razreda osnovne škole kao najmlađi član dio je velikoga župnoga zbora. U međuvremenu je završila osnovnu i srednju glazbenu školu, pa sada svira orgulje. »Odmalena sam u velikom zboru, svi su me lijepo prihvatili, meni je bio gušt pjevati stare pjesme. Svidio mi se taj način rada i pristup, intenzivnije probe. Uz druge mlađe djevojke nekoliko godina smo nastupale kao djevojački ansambl. Danas se zboraši trude i dolaze na probe, imamo dobre temelje, jer smo imali kvalitetne zborovođe«, govori voditeljica zbora koji pjeva troglasne i četveroglasne skladbe, a uz nedjeljna misna slavlja održe godišnje koncert u župi, a nerijetko ih i okolne župe zovu za nastupe.
Među dvadesetak pjevača jest i Joško Grubić (50), otac troje djece, koji je u župnom zboru već 21 godinu, a kaže da se zboraši druže i izvan proba i misnih slavlja. Ističe da su ljudi u Solinu srdačni budući da je riječ o manjoj sredini te govori da se u posljednje vrijeme osim industrijom u Svetom Kaju počelo sve više baviti turizmom zbog blizine stare Salone pa su napravljene kuće za odmor.
Da crkva u materijalnom smislu djeluje skladno i opremljeno, zaslužan je Petar Čavka (70), vrijedni darovatelj mnogih kipova i umjetničkih izvedbi koje krase crkvu sv. Anastazija i Gospe od Pomirenja. »Kada sam se doselio u Solin iz Drniša s dvije godine, ovdje nije bilo kuća, samo zaseoci. Imali smo i malu crkvu, a sada imamo ‘komod’ s velikom novom crkvom«, govori Čavka, koji pjeva u župnom zboru, a inače se bavi prodajom vjerskih suvenira te ima radnju u Međugorju. Njegova je zasluga što su u crkvi postavljene postaje križnoga puta, središnji veliki križ u svetištu, a izradio je i 20 tisuća medaljica s likom sv. Kaja, no već su odavno razdijeljene.
Redovita je na misi radnim danom defektologinja Milica Duvnjak (56) koja radi s djecom s poteškoćama, a u župi zajedno sa Petrom Delašem ima ključ od crkve pa uskoči i priredi crkvu za misu. U ljetnim pak mjesecima kada nema ministranata, i tu je pomoć župniku… »Prije mise svakoga dana molimo krunicu, uz mene su tu još druge vjernice, a ja sam preuzela koordinaciju moliteljica kada sam počela redovito dolaziti na misu. Svaki dan dođem u crkvu na sat vremena, na krunicu i misu, i onda se vratim doma i mogu se koncentrirano pripremiti za sljedeći školski dan. Važna je duhovna nadogradnja koju u župi mogu dobiti«, govori Milica Duvnjak koja u Svetom Kaju živi više od 30 godina.
A među ponudom koja se nudi za duhovni rast vjernika u solinskoj župi sv. Kaja dvije su molitveno-duhovne skupine. Biblijska zajednica okuplja se utorkom, a na drukčiji oblik molitve mnogi vjernici vezani na tradicijski način vjere nisu naviknuli, nego prakticiraju oblike pobožnosti – devetnice, krunice, molitve svetcima, dok ih se na Biblijskoj zajednici potiče da molitva izlazi iz srca. Da ti susreti mijenjaju i oblikuju u svakom smislu, svjedoči redovita sudionica Marija Božidar (47), obrtnica i članica pastoralnoga vijeća. »Zajednica je krenula prije 4-5 godina, mi smo se laici zainteresirali oko nekih pitanja i nejasnoća vezanih uz Bibliju, pitali smo župnika da nam protumači i tako je krenulo. Najprije smo obrađivali molitvu Očenaš i shvatila sam da 40 godina nisam znala moliti Očenaš na pravi način. Biblija je trajno nadahnuće, ne može se iscrpiti, uvijek donosi nešto novo, tekstovi koje se sto puta čitaju svaki put govore nešto novo«, svjedoči Marija Božidar koja je krenula na Biblijsku zajednicu jer je temeljitije htjela poznavati vlastitu vjeru.
Spominje Božidar i još jednu prepoznatljivost župe u Svetom Kaju, a to su mise zornice koje se slave svaki dan u došašću u 6.30 u crkvi sv. Kaja te na njih dolaze Solinjani izvan župe, kao i vjernici iz Kaštela. Uz to, ona je i u skupini koja održava crkvu, a pridruže im se i supružnici Sedlar – Anita i Ante. »Postoji raspored za uređenje crkve, pa smo i mi u tom timu. Raduje nas što na taj način možemo pomoći župi. No osim toga uključujemo se i u hodočašća koja župnik organizira s vjernicima iz okolnih župa. Tako smo bili u Irskoj, Italiji, Poljskoj, to obično idemo na jesen, krajem listopada. Ekipa smo koja je već povezana i dobro se zna, pa osim hodočašća bude i ugodno druženje«, govori Anita Sedlar koja vodi privatni vrtić koji pohađa 170 djece. U njemu rade i odgojiteljice u vjeri, a roditelji dobro prihvaćaju taj program vjerskoga odgoja.
Na području župe djeluje i Marijina legija, ne samo molitvenom prisutnošću nego i kao konkretna pomoć obilazeći potrebite u župi i staračkom domu. Njihova potpredsjednica Boja Režić (62) govori kako je prezidij Gospe od Pomirenja u župi započeo djelovati prije četiri godine. »Imamo desetak članova, a svoj apostolat vršimo u domu za starije ‘Mirni kutak’, no budući da od ožujka ne možemo zbog pandemije ući u njega, odlazimo pojedincima koji su usamljeni i bolesni, kako bi osjetili da pripadaju zajednici dobrih ljudi, vjernika, kršćana. Duhovnik nam je župnik don Nikola, djelujemo uz njegov blagoslov i u dobroj smo suradnji. Bili bismo zadovoljni kada bi se uključilo još više članova«, govori majka troje djece i baka šestero unučadi, zaposlena u splitskom Kliničkom bolničkom centru.
Ministrantsku zajednicu, koja se tijekom pastoralne godine okuplja subotom, predstavljaju Ivan Buzov i Marin Bulić. Osim susreta, tijekom posljednje četiri godine uključeni su u nadbiskupijsku nogometnu ligu te su osvojili treće mjesto. Župnik ističe da je najvažnije da ih se kroz šport potiče da budu bolji, jer se ružna riječ kažnjava isključenjem, a ministranti redovito dolaze posluživati kod oltara.
