Ono što je Bog u reljefu nekoga kraja u svojoj stvarateljskoj mašti naumio da bude razdvojeno, čovjek spaja gradeći mostove, pokazujući koliko su ljudska stvarnost i kreativni nagon komplementarni s Božjim ciljevima. No u tisućama godina ljudske povijesti mostovi su, osim prirodnih, nadilazili i patvorene i umjetne suprotnosti, povezivali suprotstavljene konfliktne svjetonazore, religije, dijametralne stvarnosti i različite svakodnevice. Kolika je metaforička snaga mosta dojmljivo opisuje laureat Nobelove nagrade Ivo Andrić u svom kapitalnom djelu »Na Drini ćuprija«. No kad je 1579. nadvojvoda Karlo II. Štajerski izgradio Karlovac, filozofija mostova koji omogućuju dodire suprotnosti malo je vrijedila u svakodnevici koja se pred nemilosrdnim osvajačkim naletima Osmanskoga Carstva borila za vlastito preživljavanje. Mostovi su rušeni da bi se osvajaču otežao put, a podizani su zidovi i bedemi. Zvjezdoliki Carlstatt štitio je zemlje habsburške krune, a hrvatski su krajevi sa svim svojim potencijama bili »Antemurale Christianitatis«, predziđe kršćanskoga svijeta.
Ipak, metafora mosta višestruko se isprepleće s pričom o životu župe sveta Tri kralja na karlovačkoj Baniji, koja svojom malenom i skromnom župnom crkvom na prvi pogled ničim ne odudara od običnoga. U gradu koji leži na toku četiriju rijeka – Kupe, Korane, Mrežnice i Dobre – svakodnevni je život nezamisliv bez mostova. Nadalje, povijesni je razvoj Banije i župe, nastalih na lijevoj obali Kupe, upravo neraskidivo povezan s poviješću jednoga mosta. Kao »fauxbourg« ili predgrađe utvrđenoga Karlovca, Banija se razvija od sredine 18. stoljeća. Za razliku od desne obale i utvrđenoga Karlovca, Banija nije bila pod upravom austrijskih generala, a time i neposredno pod bečkim dvorom, nego pod jurisdikcijom hrvatskoga bana, iz čega je i izvedeno njezino ime. Kako su godine tekle, razvijao se i promet, a on je pak tražio izgradnju mosta koji na snažnoj Kupi ne će »lelujati«. Prvi stalni most koji je u to vrijeme spajao vojnu stvarnost habsburške zvjezdolike tvrđe s civilnim životom Banije dala je podignuti carica Marija Terezija. Potkraj 19. stoljeća na tom je mjestu izgrađen željezni most, koji su njemački vojnici razrušili prilikom povlačenja u svibnju 1945., nakon čega je podignut treći, betonski, most koji Baniju sa središtem grada povezuje i danas. Sve do izgradnje autoceste sedamdesetih banijski je most bio dijelom puta koji je povezivao Karlovac i Zagreb.
Kad je habsburška carica podizala prvi stalni most, izgrađeni su temelji današnje župne crkve sveta Tri kralja. Prema legendi koju navodi monografija o prvih pola stoljeća života župe, trgovac Mihajlo Tucibat na jednom od svojih putovanja na dan svetkovine sveta Tri kralja doživio je velike neprilike na vodi. Tada se zavjetovao da će, ako se kući vrati živ, izgraditi novu crkvicu koja će biti posvećena njima, trojici mudraca koji su se poklonili pred novorođenim Isusom, povezavši poganski svijet s ponudom spasenja koju je Bog odaslao čovjeku u liku svoga Sina. Mala kapela koju je činilo samo današnje svetište crkve dovršena je 1760. godine.
Kad je 1969. godine kardinal Franjo Šeper razdvajanjem od župe Hrnetić osnovao župu sveta Tri kralja, u Jugoslaviji, bio je prisutan duh tzv. istočne politike, dijaloga vatikanskih diplomata s predstavnicima komunističkih režima. Trolist svetih papa – Ivan XXIII., Pavao VI. i Ivan Pavao II. – u skladu sa svojim poslanjem, jer je »pontifex« i onaj koji gradi mostove, inzistirao je na tom dijalogu sve do pada Berlinskoga zida. Ipak, komunistički vlastodršci, uključujući i jugoslavenski režim, nisu mijenjali svoju protucrkvenu nastrojenost i dijalog sa Svetom Stolicom čitavo su vrijeme zamišljali kao mogućnost slabljenja položaja Katoličke Crkve u društvu. Kao i u doba Osmanskoga Carstva, za vjernike je još bio prisutan ozbiljan izazov, koji nije bio uobličen u liku nemilosrdnoga stranoga osvajača, nego u sljedbenicima opasne ideologije koja je počivala na negaciji svega transcendentalnoga. Zato je i svaka župna zajednica postala predziđe vjere, čime se 50. obljetnica osnutka župe sveta Tri kralja u protekloj godini simbolički povezala sa 440. obljetnicom osnutka grada Karlovca. No povijesni trenutak više nije dopuštao zatvaranje iza zidova, pa je mostove trebalo nastaviti graditi. Da se od toga ne može bježati svjedočila je i svakodnevica: današnja ulica Banija u kojoj se nalazi župa sveta Tri kralja do demokratskih promjena nosila je ime istaknutoga jugoslavenskoga komunista Ive Lole Ribara.
Suvremeno doba u župi sveta Tri kralja, možda najviše među svim povijesnim epohama, zahtijeva dijalog, premda se s obzirom na izazove koje naše doba nosi on treba graditi na čvrstim temeljima, tako da kao i banijski most ne će »lelujati« pod naletima neočekivanoga. Jedan od tih izazova zasigurno je sveprisutni relativizam, koji pogađa i vrijednosti koje prenosi Crkva. Taj je relativizam posebno osjetan u životu mladih vjernika, namećući im da je i njihova vjera zastarjela i neprilagođena suvremenoj stvarnosti. »Smatram da s mladima treba puno razgovarati. No danas je izazov kako pridobiti njihovu pozornost. Primjerice, kad na katehezama promatram svoje krizmanike, mogu procijeniti tko sluša u želji da nešto nauči, a tko čeka kada će zvoniti. No s obzirom na to da smo u našem pastoralnom centru, uvijek im kažem da ovdje nema školskoga zvona«, započeo je kroz šalu župnik Antun Kolić s iznošenjem svojega iskustva svakodnevnoga doticaja s mladima. »No drago mi je vidjeti da ima mladih koji su redoviti na misama i ispovijedima. To smatram uspjehom. Naravno, nikad ne mogu doći svi jer je naša sredina drugačija po tome što u Karlovačkom dekanatu uz našu župu živi njih još osam, koje su međusobno blizu i povezane. Primjerice, franjevci u središtu Karlovca od nas su udaljeni desetak minuta pješice«, objasnio je župnik Kolić. U životu njegove župe »žulja« ga mali broj vjenčanja, premda u župi ima mladih koji su u zreloj dobi za brak i zasnivanje obitelji. Kad je došao u župu sveta Tri kralja 2015., te je godine bilo 12, a iduće 14 vjenčanja. Tijekom protekle tri godine bilo je ukupno osam vjenčanja, od čega je u 2018. bilo samo jedno. No nastavio je u optimističnom tonu kad se dotaknuo onih najmlađih u župi. U 2019. godini bilo je 48 krštenih u odnosu na 37 umrlih, a uz to je bilo 36 prvopričesnika i 27 krizmanika. »Vrijeme je prolazno, ono ne može stati, zato svako vrijeme ima svoju budućnost koja je postala prošlost i povijest. Tako će i naša sadašnjost postati povijest i prošlost. Stoga želimo pisati svijetle stranice da nas budućnost ne bi ocijenila kao doba tame«, zaključio je župnik Kolić.
Župljanin Matija Milošić, vjeroučitelj koji mimo nastave u jednoj od karlovačkih osnovnih škola često radi s mladima i na posebnim katehezama, također prepoznaje dubinu suvremenih izazova. Kaže da se danas mnogi mladi mogu pogubiti bez pravih smjernica koje bi ih učile kako da u životu pravilno hodaju u vjeri, napominjući da i Biblija upozorava da se čovjek bez hoda u vjeri može lako izgubiti u svjetovnim stvarima. No optimističan je glede povezivanja suvremenosti s istinskim i dubokim življenjem kršćanske vjere. »U našoj župi ima puno mladih koji su angažirani u vjeri, koji traže živu vjeru, pa je uloga nas vjeroučitelja da to prvo sjeme koje je u njima već zasađeno nastavimo produbljivati. To znači dublje upoznavanje s vjerom, kako neposredno kroz Božju riječ tako i kroz Katekizam Katoličke Crkve. S druge strane, ići u dubinu vjere izazov je svoje vrste. Dublja vjera zahtijeva analizu samoga sebe, dublje promatranje sebe kroz molitvu, a jednako tako i zajednički angažman. Dakako, ništa se od toga ne događa odjednom, nego sve dolazi korak po korak, uz uspone i padove, uz razočaranja i ohrabrenja. No u tim okolnosti svatko može uočiti velike darove milosti koju Bog ne uskraćuje svima koji je traže«, objasnio je. Dotaknuo se i života župne zajednice u cjelini te naglasio koliko je za nju važna snaga euharistije. »Smatram da središte župne zajednice treba biti euharistija, da se ona treba usmjeriti prema življenju i traženju živoga Boga, koji je izvor i vrhunac. Ona je izvor snage za svakoga pojedinca, a o tome govore i dokumenti naše Crkve.« Milošić, koji je u braku sedam godina i otac je troje djece, smatra da se duboka kršćanska vjera treba prenositi i u obiteljskom životu, što svojim primjerom nastoji ostvariti svakodnevnom zajedničkom molitvom i zazivom svetaca, među kojima je posebno istaknuo sv. Mihaela. »Djecu valja upoznati sa snagom Božje riječi, ali ju treba čitati tako da bude njima razumljiva«, što olakšava i činjenica da je njegova supruga također vjeroučiteljica.
S onim što je posvjedočio vjeroučitelj Milošić složila se i Monika Grgić, studentica završne godine na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu koja u župi sveta Tri kralja sudjeluje kao animatorica, čitačica i pjevačica u zboru mladih. »Stječem dojam da u posljednje vrijeme sve više mladih ide prema Crkvi. Čini mi se da su zasićeni ispraznim stvarima koje nudi svakodnevica, poput života u svijetu društvenih mreža. Dakako, i mi mladi vjernici ne bježimo od toga svijeta. No tomu pristupamo na drukčiji način. U našim objavama ne slijedimo svjetovne trendove, nego nastojimo biti nadahnuti duhovnim. Pazimo i na naš stil odijevanja.« Dodala je da se mladima u vjerskom životu danas nudi sve više sadržaja, poput kateheza i duhovnih koncerata, u koje se svi mogu uključiti. »Kateheze su za mene posebno važne za povezivanje svakodnevice s duhovnim. Razlamanje riječi važno je jer kad o nečemu promišljam sama, to mogu shvatiti pogrješno i tu je važna dimenzija usmjeravanja koju primam preko kateheza.« Smatra da je uz duhovnu dimenziju, njezina župna zajednica važna i kao mjesto društvenoga okupljanja. »Crkva je greben na kojem se čovjek može odmoriti i susresti ljude koji s njime dijele drugačije vrijednosti od onih koje nameće moderni svijet.«
Joško Željeznjak, učenik Šumarske i drvodjelske škole u Karlovcu, koji u župi pomaže kao ministrant, ne preže od činjenice da je u njegovoj školskoj sredini izražen ateizam i materijalizam, no u svom se razredu ne osjeća izolirano. »Svojim svjedočenjem vjere na neki sam način manjina, no to me ne sputava. U raspravama s učenicima ipak postoji međusobno poštovanje drugačijih stajališta. Može se reći da je to relativno skladan odnos u kojem nema izravnih sukoba, no s vremena na vrijeme razlike u našim razmišljanjima dolaze do izražaja pa se javljaju i neke manje trzavice.« Od svojih vjerskih uvjerenja ne odustaje jer smatra da su crkvena učenja za njega velika potpora koju osjeća iz dana u dan. »Dolazak na nedjeljnu misu smatram duhovnim punjenjem. Jednostavno sam sretniji i veseliji u životu. Osjećam se bolje nego kada sam iz nekoga razloga spriječen otići na misu nedjeljom ili tijekom radnoga tjedna.«
Da je potreba za istinskom vjerom posebno snažna i među odraslima svjedoči Zdravko Šaflin, koji je angažiran u župnom ekonomskom vijeću. Premda možda nije lako biti vjernik u današnjem svijetu, kaže da se ne može požaliti da je nečime vezan u smislu da mora prihvatiti ono što nameće modernost. »Kad je čovjek uistinu u vjeri, takve se stvari odbacuju«, tvrdi Šaflin. »Primjećujem da su ljudi gladni prave vjere i vidim razvitak u tom smislu. Ljudi hrle prema vjeri i traže se u tome. Ima i onih koji krenu pa odustanu, neki se vrate. U svakom slučaju mogu reći da, gledajući unatrag dva desetljeća koliko sam u župi, vidim pomake u smislu izvornoga življenja vjere. Među vjernicima vlada spoznaja da im to treba. Gledajući sliku naše župe, istraživanja koja se svako malo plasiraju u medijima i koja govore o padu broja vjernika ne odgovaraju stvarnosti.« Što se tiče socioekonomske slike njegove župe, također je optimističan. »Ova zajednica ima budućnost. Za mlade postoje perspektive. Kao lokalna zajednica Karlovac pruža mogućnosti, premda nije sve savršeno i uvijek postoji prostor za poboljšanje. U našem je susjedstvu tvrtka HS koja se bavi izradom i prodajom oružja, postoje i lokalna i privatna poduzeća. Mnogi zbog blizine odlaze raditi i u Sloveniju, putujući onamo na posao svaki dan. Tko ima svoju viziju i zna što želi postići u životu, za to ima prostora i može napredovati. Kad je s tim povezana vjera, smatram da je uspjeh zagarantiran«, govori Šaflin, koji je i otac dvoje djece.
U povezivanju suprotstavljenih mišljenja, nazora na svijet, tijekom povijesti glazba je odigrala posebnu ulogu. Očito je da za prepoznavanje univerzalne ljepote koju u sebi nosi glazba nije važna nacionalna, kulturna, civilizacijska ili rasna pripadnost, o čemu ponajbolje može posvjedočiti ista oduševljenost s kojom se djela nekoga od njezinih velikana, poput Mozarta, izvode i slušaju u Austriji, Sjedinjenim Državama, Argentini ili Japanu. Univerzalna snaga glazbe koja povezuje različitosti u župi sveta Tri kralja živi kroz nekoliko stvarnosti. Animiranjem nedjeljnih glavnih misnih slavlja zbor mladih »Sancti Tres Reges« znakovito povezuje svoj uzrast sa župljanima koji pripadaju i najstarijim dobnim skupinama. »Mislim da je prisutnost našega zbora važna u našoj župnoj zajednici. Sudjelovanjem u njegovim aktivnostima mladi se osjećaju ispunjeno. S druge strane, za nas je poseban motiv kad na licima ljudi vidimo da naše pjevanje na nedjeljnim misama unaprjeđuje život naše župne zajednice. Pomažemo koliko možemo i zboru odraslih«, govori Mirjana Kresojević, jedna od desetak aktivnih članova zbora »Sancti Tres Reges«, ujedno medijska suradnica župe sa Zagrebačkom nadbiskupijom.
Posebno je važno što glazba može povezivati duhovno i svjetovno, čega se dotaknula Irena Božičević, ravnateljica karlovačkoga gradskoga kazališta »Zorin dom«, koja je u župi već petnaestak godina u tom aktivna, s obzirom na to da je po struci profesorica glazbene kulture. Prisjetila se nagrade za najbolji aranžman koju je 2013. na festivalu duhovne glazbe u Zadru osvojio zbor mladih nastupivši s autorskom pjesmom »Vi ste sol i svjetlo svijeta«, inspiriranom tekstom Evanđelja po Mateju. »U kompoziciji je bilo i elemenata ‘break-dancea’ i ‘beatboxa’, a čini se da je upravo takav aranžman bio zanimljiv žiriju.«
Mostovi mogu povezivati i središte s periferijama, što se u župi sveta Tri kralja ostvaruje jednim dijelom i kroz glazbu, privlačenjem onih vjernika koji su se iz nekih razloga udaljili na margine vjerskoga života. »Nastojimo se povezati i s našim župljanima koji nisu toliko redoviti na misama, nego dolaze samo za velike blagdane i svetkovine. Uz božićne i druge prigodne koncerte na Baniji se okuplja mnogo ljudi, dolaze gosti iz drugih župa, pa se zbog toga zatvara i promet«, rekla je Irena Božičević.
»Iako je mala, ova je župa jako aktivna«, rekla je kazališna ravnateljica Irena Božičević te kao primjer istaknula župni Caritas u čijem radu osobno sudjeluje, kao i brojni mladi i odrasli župljani, koji svojim entuzijazmom posebno odskaču među župama Karlovačkoga dekanata.
