Uz tri jake institucije na sjevernoj strani splitskoga poluotoka, u uvali Poljud, budućnost tamošnje župe Svete Trojice nije upitna. Na tom području smjestili su se sv. Ante, Hajduk i Lora! Franjevački duh siromaštva i jednostavnosti duhovno bdije nad tim dijelom dalmatinske metropole i njihova je crkva postala prepoznatljivo okupljalište štovatelja sv. Ante na nadbiskupijskoj razini, pa u to svetište vjernici ne navraćaju samo u dane organiziranih pobožnosti, nego svakodnevno dolaze zapaliti svijeću te u tišini i hladu borovine meditiraju u novouređenom perivoju. Ondje je i za nogometne ljubitelje stadion hrvatskoga prvoligaša Hajduka. Poljudska ljepotica – građena za Osme mediteranske igre 1979. godine – zakrilila je pogled prema staroj samostanskoj crkvi Uznesenja Marijina koja će za tri godine slaviti tisuću godina od prvoga spomena.
A tek mala, uska cesta dijeli samostansko dobro i žičanom ogradom obilježeno područje Lore, ratne luke Hrvatske ratne mornarice. Sve su to sastavnice po godinama ne tako stare župe, koja je u listopadu proslavila svoj zlatni jubilej postojanja, no vjernički život na tom području počeo je mnogo ranije i veže se uz franjevce zadarske provincije kojima je povjereno vodstvo župe Svete Trojice, kao i uz istoimenu crkvicu – vrijedan kulturni spomenik grada Splita.
Iako župa od uspostavljanja 1967. godine službeno nosi naziv Svete Trojice, Splićani se s tim patronom nisu suživjeli i teško će netko putnika namjernika znati uputiti do župe ako ne spomene mediteranskoga svetca sv. Antuna Padovanskoga (u dalmatinskoj inačici sv. Ante), najbolji putokaz do poljudske župe i samostana. Tamo od prošle godine župničku službu vrši fra Tomislav Hrstić, rođen 1976. godine u Ljubuškom, koji je na Poljudu već bio kao bogoslov početkom devedesetih te poznaje župu i grad.
»Split je najšportskiji grad na svijetu, a Poljud je najšportskiji dio Splita – što se tiče aktivnosti mladih i ponude«, s tim nas riječima u šaljivu tonu dočekuje župnik Hrstić, i sam športski tip koji, uz aktivan svećenički život, ne zanemaruje ni tjelesnu dimenziju: pa tako trči polumaratone, igra nogomet, a u slobodno vrijeme nije mu problem ni obrađivanje samostanskoga vrta. Kada se gleda popis župnika franjevaca na Poljudu, o. Hrstić jedanaesti je župnik, pa se nogometnim rječnikom može reći da je bio karika koja je nedostajala za potpunu nogometnu momčad. Župnik je od dolaska u župu obnovio i pokrenuo mnoge stvari: od uspostavljanja Frame, Franjevačkoga svjetovnoga reda, katoličke malonogometne lige do okupljanja župnoga pastoralnoga i ekonomskoga vijeća…
Na području župe Svete Trojice živi oko šest tisuća stanovnika, od čega je pet tisuća vjernika. Posljednjih godina bude oko 150 krštenja, 120 vjenčanja te 30-ak sprovoda godišnje, a krizmanika i prvopričesnika je 40-ak. No za tako velik broj krštenja i vjenčanja zaslužan je »duhovni magnet« sv. Ante jer mnogi mladenci i roditelji djece dolaze u biskupijsko svetište primati sakramente. »Na području župe imamo nekoliko velikih zgrada koje zovemo ‘Kineski zid’, a nalaze se iznad Hajdukova stadiona. U njima su bile smještene vojne osobe sa svojim obiteljima i malo je bilo praktičnih vjernika na tom području. Nakon Domovinskoga rata na drugom dijelu župe izgrađeni su stanovi za obitelji hrvatskih branitelja, gdje je smješteno 300-tinjak obitelji koje su uglavnom praktični vjernici«, predstavlja župu župnik Hrstić i govori kako početkom došašća na blagoslov obitelji odlaze u 800 stanova i kuća.
Sadašnji župni vikar 68-godišnji fra Frano Delić u tri je mandata bio župnik na Poljudu. Prvi je put u Split stigao 1978. godine pa se prisjeća izgradnje stadiona i u blizini samostana mnogo malih privatnih kućica i baraka ljudi koji su dolazili sa sela živjeti u Splitu. Vizura Poljuda, Spinuta i Lore sada je potpuno promijenjena, nekada je cijelo područje bilo močvarno i imalo ljekovito blato…
»Župa je imala malu jezgru, to su više bili ljudi iz Zagore – drniškoga, sinjskoga, imotskoga kraja, siromašni ljudi koji su našli zaposlenje u Splitu. No kada se počeo graditi stadion, oni su se odselili i u župi tada nastaje velika stanka: mlađi su ljudi otišli, nastala je tampon-zona između zgrada i samostana, bilo je teško doći, pa sam svjedočio zgodama kada su ljudi u vrećicama nosili cipele kako bi pred crkvom preobuli blatne čizme u kojima su dolazili«, govori o. Delić o ambijentu u kojem je došao u župu i kaže da se novo buđenje u župi dogodilo nakon Domovinskoga rata.
Upravo u župi Svete Trojice i u sjeni kipa sv. Ante, kako govore sugovornici, svoju su duhovnu preobrazbu doživjeli karizmatični redovnici Zvjezdan Linić i Ivan Mandurić, kao i poznata atletičarka Blanka Vlašić, a tu je krajem sedamdesetih seminar držao Tomislav Ivančić. Da sv. Ante i duhovni franjevački ambijent i danas mijenjaju ljudske živote očituje se u zajednici nekadašnjih katekumena koju vodi o. Delić i kaže: »Danas je naša župa s jedne strane duhovni servis, ovamo dolaze brojni vjernici na ispovijed, mise, vjenčanja i krštenja, no imamo zajednicu i jezgru domaćih ljudi koja voli Crkvu i vezani su uz samostan i fratre – bez obzira tko bio župnik.«
Dug poljudski staž ima i školska sestra franjevka s. Lidija Čotić koja je u župi od 1993. godine, kada su redovnice imale sestrinsku zajednicu u župi, no prije nekoliko godina – zbog manjka sestara – morale su se vratiti u provincijalnu kuću na Lovret. Ostala je samo s. Lidija koja do župe pješači 20-ak minuta, a obavlja službe katehistice, sakristanke i voditeljice liturgijske skupine te dječjega i mješovitoga župnoga zbora. Kaže kako na župnu katehezu redovito dolaze prvopričesnici, a ostale skupine osnovnoškolske djece nisu toliko zastupljene.
»Nezgodno je djeci dolaziti do župe, roditelji ih ne puštaju same, nego ih dovoze, ovdje čekaju i vraćaju budući da župa nije u središtu kotara. Tako da djeca dolaze subotom na katehezu i nedjeljom na misu, jer radnim je danima to za roditelje teško izvedivo«, govori s. Čotić, rodom iz Dubrave, u blizini Splita, koja vodi i zajednicu čitača koja se okuplja jednom mjesečno kako bi se upoznali s tekstovima i raspodijelili čitanja za bitna bogoslužja.
Budući da predaje vjeronauk i u školi »Skalica« te je godinama prisutna u župi, usporedila je situaciju nekada i danas. »Sada svake godine imamo 40-ak djece prvopričesnika i krizmanika, a nakon rata znalo ih je biti po 60-70. Manje je i odjeljenja u školi, razredi su prije imali više djece, sada ih u razredu bude i po 15-ak, što se onda osjeti i u župnom životu«, govori redovnica, kojoj mnogi zahvaljuju što je iz njih »izvukla« glazbeni talent.
Među njima je i Stipe Zrno (61), umirovljeni inženjer kemijske tehnologije iz Šujice, koji je tijekom Domovinskoga rata bio 15 mjeseci u zarobljeništvu – od Knina, Stare Gradiške i Manjače do Bijeljine. Dok nam pokazuje nosač zvuka »Zazivam te, Bože« koji je zajedno s drugim članovima župnoga zbora župe Svete Trojice snimao prije pet godina, kaže da je oduvijek volio pjevati te da je tradicionalno vezan uz fratarsku župu. Iako je amater u pjevanju, kroz godine je naučio, kako sam svjedoči, note – »i one s repicom, i pune i prazne, i gore i dolje«.
»Dolaskom s. Lidije zbor se brojčano povećava i počinje pjevati četveroglasno, zahvaljujući njezinu maru, trudu, požrtvovnosti, entuzijazmu, upornosti i strpljivosti. Ona iz zbora izvlači maksimum, vježbamo jednom tjedno. Osim pučkoga pjevanja, izvodimo i djela velikana crkvene glazbe – dakako hrvatskih, ali i svjetskih. Svake nedjelje pjevamo na prvoj misi u 9 sati, a župljane počastimo božićnim koncertom, koji zadnjih nekoliko godina oplemeni i sudjelovanje maloga dječjega zbora. Svake godine nakon blagdana sv. Ante zbor organizira višednevni izlet diljem Lijepe Naše, BiH, Albanije, vlastitim sredstvima, donacijama dobrih ljudi i pripomoći naših fratara«, kaže Zrno i pojašnjava da su članovi zbora, njih tridesetak, uglavnom osobe srednje i starije dobi te često glazbeno neobrazovani, ali to ih nije sprječavalo da svih ovih godina priređuju i nastupe izvan župe, u drugim mjestima i župama.
Predstavnik mlađe generacije i još jedan od branitelja s rubnoga dijela župe jest Miro Renić (46), član skupine čitača, ali i voditelj obnovljene Katoličke malonogometne ekipe. Zapravo je cijela njegova obitelj aktivna u župi otkada su prije dvadeset godina postali dio župe Svete Trojice na Poljudu: supruga pjeva u zboru, a sinovi su u Frami i ministrantima.
»Na Poljud vjernike privlači poseban ambijent, kamen, blizina mora, tako da brojni dolaze pred kip sv. Ante pomoliti se tijekom dana. Tu sam i ja našao svoj duhovni mir, to je moja duhovna oaza«, svjedoči umirovljeni časnik Hrvatske vojske Renić, koji kaže da je upravo zbog okupljanja i zajedništva pokrenuta poljudska ekipa u Katoličkoj malonogometnoj ligi dolaskom novoga župnika. Kao iskusni nogometaš, Renić svojim znanjem svakoga tjedna na treninzima okuplja mladu ekipu igrača koji su povezani uz samostan i župu. Često im se na utakmicama pridruži i župnik Hrstić, a rezultati su već iza njih – u godinu dana iz druge su jakosne skupine prošli u prvu ligu splitskoga KMNL-a.
U župi nema mnogo siromašnih obitelji, iako je svako četvrto domaćinstvo samačko, posebno tamo gdje se događa smjena generacija, pa stariji ostaju u stanovima, a mladi su smješteni u blizini te se žele vratiti u stanove. Gospodarska slika nije tako crna, svi koji žele imaju priliku raditi, ljudi uglavnom žive od mirovina, turizma i redovitoga posla…
Ekonomsku situaciju približava župni vijećnik Renić: »Na području župe je brodogradilište, kamo mnogi odlaze raditi. Iako je ekonomija u odnosu na devedesete pala i nije na razini otprije 15-20 godina, ipak se nešto radi. Nekada je brodograđevna industrija zapošljavala u Splitu 7000 – 8000 ljudi, a danas je taj broj pao na 2500. No kako smo blizu grada, sve se više ljudi okreće turizmu, otvaraju apartmane za iznajmljivanje, a Split je i studentski grad pa je potražnja za stanovima stalno prisutna.«
Iako nemaju uspostavljen župni Caritas, jer rijetke potrebite usmjeravaju na nadbiskupijsku središnjicu koja je u njihovoj blizini, to ne znači da se na Poljudu ne iskazuje solidarnost prema onima u potrebi. Posebnost su poljudske župe vjernici koji njeguju misijski apostolat kroz oblik kumstva u afričkim zemljama. Zahvaljujući franjevačkomu subratu Iliji Barišiću koji zna posjetiti župu i svjedočiti o uvjetima života u Kongu, odazvalo se 70-ak vjernika koji svake godine plaćaju školovanje djece po 50 € za osnovnu školu te 100 € za srednju školu te dobiju informaciju o djetetovu uspjehu.
Novim uspjesima raduje se i zajednica mladih u župi koju predstavlja student kineziologije i rukometaš Marko Šindik (23), koji kaže da je na Poljudu Frama tradicija. Smjenom generacije došlo je do zatišja, no sve je ponovno živnulo u posljednje vrijeme. Tridesetak mladih bit će službeno primljeno u Framu na razini grada, a uz redovita okupljanja dio framaša uključen je u športske i druge župne aktivnosti.
»Split je studentski grad, dosta mladih zna doći iz studentskoga doma Brune Bušića ovamo na misu i priključiti se našoj zajednici. Nedavno smo uređivali našu prostoriju – imali smo akciju čišćenja, potom smo nacrtali grb i sada osmišljavamo sadržaje. Frama je u povojima, još uvijek imamo mnogo posla… Bili smo već na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru, a odazivamo se i na programe koji se organiziraju na razini grada, pa odlazimo na klanjanja, susrete ‘Hrvatskoga nadzemlja’ i druge aktivnosti«, govori Šindik, koji je o slavnim danima Frame slušao i od dvoje starije braće koji su djelovali na taj način u poljudskoj župi. Uz župnika Hrstića, veliki angažman u okupljanje mladih ulaže i vjeroučiteljica Žarka Karlogan.
Sve te žive skupine koje čine župu okupljaju se u prostranom franjevačkom samostanu, u kojem svaka zajednica može imati zaseban prostor, pa se iz dugačkoga hodnika prolazi kroz pjevaonicu, katehetsku dvoranu, okupljalište mladih, a svoje je utočište tamo našao i Franjevački institut za kulturu mira. Predstavnici svih zajednica okupljeni su u pastoralnom i ekonomskom vijeću, koje je prvi put osnovano ove godine, a vjernici su – prema riječima župnika – zauzeti u izricanju vlastitih mišljenja, ideja i stajališta, koji se većinom i prihvaćaju.
Među onima na koje župnik može računati jest i Ante Poljak (41), dio vokalno-instrumentalnoga sastava »Abba«, koji je u župi od svoje pete godine, a jedan je od administratora internetske i Facebook-stranice župe. Glazbeni sastav u kojem pjeva više od polovice svojega života osnovan je 1992. godine, a dio skupine je i njegova sestra. »Bilo je uvijek turbulentnih događanja u zboru – više rasipanja i okupljanja, ostajali smo i bez svirača, no kontinuitet u pjevanju i slavljenju Gospodina prisutan je cijelo vrijeme. Trenutačno od instrumenata imamo klavijature, gitaru i violu«, kaže inženjer elektrotehnike i nekadašnji seniorski reprezentativac u mačevanju koji je kao samouk prosvirao klavijature. Mnogo slika nosi uz župu: splitski snijeg prije dvadeset godina i grudanja u klaustru samostana, vazmeno bdjenje pod otvorenim nebom u vrijeme kada se igrala utakmica na poljudskom stadionu… »Iako nam je grad blizu, ovdje se ipak osjeća ugođaj kao u manjim župnim zajednicama po selima jer smo izvučeni sa strane, skriveni od stadiona, u okolini nije gužva, nego mir i tišina. Nismo protokolarna župa, možemo živjeti intimnije svoju vjeru«, kaže Poljak.
Upravo tu dimenziju duhovnoga života primaju članovi molitveno-katehetske zajednice, čiji je dio i Enca Kovačević (64), odgojiteljica Dječjega doma »Maestral« i umjetnica, koja tjedna okupljanja u župi vidi kao duhovno-moralno-kršćansku potporu u kojoj dobivaju impuls sv. Ante.
»Dolazimo na edukaciju, moralnu i duhovnu obnovu. Kroz ovu zajednicu u 15-ak godina prošao je velik broj pojedinaca, a ostala je grupa koja se stalno nalazi svakoga četvrtka. Ljudi koji dolaze ovamo mijenjaju svoje živote. Tako sam i ja doživjela duhovno buđenje, naučila sam se strpljivosti, duhovno sam se oslobodila. Jedva čekamo kada ćemo se naći i vidjeti«, kaže odgojiteljica Kovačević i ističe da je profil ljudi koji dolaze različit. Posebno je zadovoljna propovijedima, a njezine riječi prisnažuje Katja Radić koja pobjeđuje tugu u zajednici nakon suprugove smrti.
