Među jadranskim otocima, koji su ljepota koja izvire iz morskoga plavetnila te privlači znatiželjnike cijeloga svijeta, u srcu Jadrana dominira otok Brač. Bračka raznolikost od Sumartina do Supetra te unutrašnjost otoka privlače ne samo u turističkoj sezoni, nego kroz cijelu godinu. Otok nasuprot Splita ima površinu od 395 četvornih kilometara te je najveći otok Dalmacije i treći najveći otok Jadranskoga mora. Po geopolitičkoj podijeli pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji, a u crkvenom ustroju Hvarskoj ili preciznije Hvarsko-bračkoj-viškoj biskupiji. Gledajući iz Splita, među bližim mjestima je Sutivan na Braču. Smješten u uvali, resi ga arhitektura gotike, renesanse i baroka, koja je isprepletena komercijalnim građevinama divljega socijalizma i kapitalizma.
Tri godine u Sutivanu je župnik produhovljeni don Jakša Rubinić, iskusni pastoralac, na neki način »pastoralni vatrogasac«. Smirenim tonom u predstavljanju župe kaže: »Sutivan prema popisu ima 800-tinjak stanovnika, ali onih koji tu stalno žive je 600-tinjak. Godišnje u župi bude pet do šest krštenja, desetak sprovoda, dva do tri vjenčanja. Na nedjeljnim misama bude u prosjeku do 120 vjernika jer dolaze i turisti. To na neki način popravlja statistiku. Radimo onako kako mislimo da je najbolje, nastojimo okupiti što više župljana da se uključe u zajedništvo župe. Ovo je specifična župa i logično je da joj se treba prilagoditi. Moram pohvaliti svoje crkovinare ili ekonomsko i pastoralno vijeće koji se zalažu za dobrobit mjesta i župe.«
Ističe da je Sutivan isključivo turističko mjesto u kojem nema siromašnih, osim nemoćnih i onih koji su sami sebe doveli u takvo stanje stilom života. »Nastojimo u župi imati sve aspekte pastorala«, navodi župnik Rubinić. »Tu je snažna tradicija vjere jer mjesto ima dubok korijen u prošlosti. Sutivan je nazvan po svetom Ivanu. Župa je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, a zaštitnik je sveti Rok. Na neki način nastojimo sve to spojiti. Taj ponos župljana na njihove blagdane u punom sjaju želim slaviti. Kao svećenik uvijek bih želio više i bolje, naravno da ima problema, ali ih nadilazimo zajedništvom, razgovorom, komunikacijom. Svakako moram spomenuti i umirovljenoga svećenika don Petra Doljanina koji je smješten kod časnih sestara i koji je od pomoći u pastoralu.«
Župnik napominje da je Sutivan jedna od karakterističnih otočkih župa. »Neprestance pozivam na molitvu i klanjanje jer to je ono što će nas održati u zajedništvu s Crkvom i Bogom.« Posebno zahvaljuje svojim bližim suradnicima koji su pridonijeli obnovi svih sakralnih objekata, kao i uređenju muzeja kojim se ponose župljani Sutivana. Navodi da je život na otoku poseban i zahtjevan, posebno u malim mjestima poput Sutivana. »Svećenik mora poznavati mentalitet i prilagoditi se načinu života na otoku, ali svako mjesto ima svoju posebnost i treba mu se pastoralno prilagoditi. Otkako sam u Sutivanu puno je napravljeno na duhovnom, ali i na materijalnom području. Sve više župljana dolazi na misu, a u materijalnom pogledu sve je uređeno, obnovljeni su svi sakralni objekti. Otvoren je i muzej koji se nalazi preko puta župne crkve. Jednostavno rečeno, zajednica raste«, kaže župnik Rubinić.
Na području župe Sutivan nalazi se samostan Uznesenja Marijina redovnica družbe Služavke Maloga Isusa. S. Bernardica Ana Čalo uključena je u župni pastoral te vodi pjevanje i drži župnu katehezu. »Tu nam je kuća za starije, a u njoj živi deset sestara«, navodi ona. Ističe da je sve manje duhovnih zvanja i mlađih sestara. »Tu sam došla kad sam pošla u mirovinu, uključila sam se u župni pastoral. Tako sam preuzela sviranje i organizaciju župnih zborova. Mješoviti župni zbor okuplja 12 žena i četiri muškarca. Redovito imamo probe i nastojimo da se uključi puk. Snažna je tradicija pučkoga pjevanja pa to nastojimo očuvati, a posebno je to istaknuto za veće blagdane. Nastojim okupiti i mali, odnosno dječji zbor u kojem bude od deset do petnaest djece od prvoga do četvrtoga razreda osnovne škole. Njihov dolazak ovisi o roditeljima, koliko ih oni potaknu i pošalju u zbor i na župnu katehezu. Pozitivan je primjer da u posljednje vrijeme djeca jedno drugo povuku pa se tako okupe u zboru. Jednostavno međusobno se povezuju jer u Sutivanu je škola za učenike od prvoga do četvrtoga razreda.« S. Bernardica ističe da se u župi svaki dan moli krunica, a redovito je i tjedno klanjanje četvrtkom. I u sestarskom samostanu i kapeli redovito se moli. »Snaga molitve može puno toga učiniti, a redovito molimo i za duhovna zvanja. Stavljamo naglasak i potičemo vjernike na osobnu molitvu.« S posebnom osjetljivošću s. Bernardica ističe da se u župi vodi briga o starijima i onima koji su nemoćni. U svakoj sredini ima onih u potrebi pa ih redovnice obilaze, pomognu im bilo razgovorom ili na drugi način. Zapravo, redovnice su duša mjesta.
Josip Lukšić Bepo po zanimanju je stolar, živi sa suprugom i dvjema kćerima. Ističe da su stanovnici Sutivana pretežito orijentirani na turizam koji traje tri do četiri mjeseca u godini. »Treba živjeti cijelu godinu, dakle 12 mjeseci«, navodi župni vijećnik Lukšić. »Volim more i pomorstvo jer tu sam rođen i tu živim. Nekoć je tu bilo i industrije pa su ljudi mogli živjeti tu cijelu godinu od svoga rada. Nažalost danas toga nema. U ovom kraju nema poljoprivrede ni industrije, a neprirodno je što ima puno borove šume koja je uništila ono što je prirodno za ovaj kraj kao što su maslinarstvo i vinogradarstvo.« Župni vijećnik Lukšić, odnosno crkovinar, kako se tradicijski nazivaju članovi pastoralnoga i ekonomskoga vijeća, ističe da su župljani svojim entuzijazmom obnovili sve crkvene objekte, od kapelica do župne crkve. Napominje da je danas problem i u tome što nema strukovnih zanimanja, pa tako nedostaje osnovnih kvalificiranih radnika.
Pokretač i motor brojnih akcija u župi, a i u mjestu, aktivni je župljanin Roko Zuanić. Inovator je iz Sutivana koji je bio dobitnik Zlatne plakete na međunarodnoj izložbi inovacija ARCA 2012. Poduzetnik je, ima dvoje djece i četvero unučadi. »Ja sam crkovinar, bio mi je i otac, pa na neki način to prenosimo s koljena na koljeno«, navodi Zuanić. Ističe da je rođen u Sutivanu i da ondje živi. »Poduzetnik sam, proizvodimo plastičnu ambalažu. Nažalost danas je teško biti poduzetnik jer nameti su visoki. Gotovo jednako dajem državi kao i radniku kad su u pitanju davanja. A to nije dobro.« Komentirajući prijedlog novoga zakona o otocima, Zuanić ističe da je bolje da ne donose nikakve zakone jer dosadašnji zakoni otočanima nisu omogućivali nikakve povoljnosti. Po novom zakonu morali bi se donositi brojni pravilnici, a to je onda procedura koja traje godinama. »Što se tiče Sutivana, svi su sakralni objekti obnovljeni, dakle započeli smo 1990. kad je došla hrvatska samostalnost. To su sve vrijedni kulturni spomenici. Župljani sudjeluju u obnovi, no odaziv bi trebao biti bolji. Njihov je udio samo pet posto, a od tih pet posto polovica je od onih koji su se iselili ili žive vani pa povremeno dođu.« Zuanić navodi da je crkva ogledalo mjesta. Posebno ističe da je lijepo što su održani običaji procesije za sv. Roka jer prema zapisima sveti Roko se slavi još od 1635. kada su mu stanovnici toga bračkoga mjesta podigli zavjetnu crkvicu na brijegu iznad mjesta u znak zahvalnosti što ih je spasio od kuge. Ta zahvalnost traje sve do danas. Zuanić je u tu čast dao obnoviti i topove koji pucaju u čast sv. Roku. »Tradiciju nošenja kipa sv. Roka u zavjetnoj procesiji bez obuće nikada nitko nije uspio prekinuti. Mijenjali su se vladari i države, politički sustavi i stoljeća, ali je sutivanska zavjetna procesija ostala i opstala. Bilo je Crkvi i vjeri nesklonih vremena kad su na putove kojima prolazi procesija postavljana stakla i bodlje, ali je sveti Roko bio jači od svega toga.« Među sakralnim objektima obnovljena je župna crkva Uznesenja Marijina na kojoj je promijenjeno 12 000 crjepova, zatim crkva sv. Ivana, crkva sv. Roka, crkvica sv. Vinka, kapelica sv. Spiridona te manje kapelice i groblja.
