Župa Ugljan prostorno je raspršena. Ima devet zaseoka pa je župnik Marko Dokoza u svoje tri ugljanske godine automobilom prošao 60 000 kilometara. »Od župnika maloga mjesta osobito se traži razumijevanje, sluh i osjećaj za sve. Dodatno mora izići iz uobičajenih okvira, susretati svakoga čovjeka u ostvarivanju svojega poslanja. Za razliku od grada, gdje dinamika pastoralne godine župnika jednostavno nosi, u maloj sredini kao župnik osjećam se pozvanim uvijek nanovo osmišljavati programe, tražiti načine kako doći do ljudi, kako se susresti s njima, navijestiti im Božju riječ. Biti župnikom otočke župe velik mi je poticaj za rast u dubinu i školu poniznosti. S pouzdanjem u molitve župljana, s radošću sam u službi ugljanskoga župnika«, rekao je župnik Dokoza.
»Ugljanski triptih« u novom ruhu
Upravo je odnedavno mladi župnik ugljanskoj župi darovao novi, izvorno autentični ugljanski identitet u pobožnosti Djevici Mariji i u njezinu izvanjskom čašćenju. Po dolasku u župu župnik Dokoza dao je izraditi sliku Gospe Ugljanske, čiji je lik nadahnut prizorom Majke Božje koji se nalazi na slici »Ugljanski triptih«, vrijednom djelu sakralne baštine iz 14. stoljeća čiji se original čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru.
Kao svoj stalni dom Ugljan sve više biraju ljudi iz drugih dijelova Hrvatske, što se vidi na misi i u zajedništvu s domaćim vjernicima. Neki Ugljanci od šest do osam mjeseci žive u Ugljanu, a zimi borave u Zadru. Ljepotu toga mjesta sve više otkrivaju i ljudi iz europskih zemalja koji ondje grade kuće. Svećenik Dokoza župnik je Ugljana tri i pol godine. Ujedno je župnik još dviju otočnih župa, susjednoga Lukorana i Banja na otoku Pašmanu.
Uz potrebite i umiruće
Kao dušobrižnik župnik Dokoza redovito pohodi župljane u Domu za stare i pacijente u Psihijatrijskoj bolnici u Ugljanu. »Ne želim da se zaborave ni duše u Psihijatrijskoj bolnici i ljudi koji tamo požrtvovno rade. Osobito mi bude dojmljiv posjet odjelu br. 6 gdje se nalazi soba za intenzivnu skrb u kojoj većina pacijenata provede svoje posljednje dane. Tu se ljudi izmjenjuju, ali uvijek ostaje žarka i dirljiva molitva. Slavljem mise u Domu umirovljenika miješaju se osjećaji sjete i radosti, osobito kad su blagdani. Svi bi voljeli biti u svojoj kući, osoblje i štićenici, ali Bog nas baš kroz takva događanja uči da je prava radost služiti drugima, kao što je Isus osiromašio sebe da bi služio nama«, kaže ugljanski župnik.
Župnik Marko Dokoza
Uz blaženika i sveticu mladih
Župniku je osobito stalo da mladost bude na dobru putu. U župnoj je crkvi i slika bl. Carla Acutisa. Kad je došao u župu, duhovna obnova koju je organizirao bila je u vikendu kad je Acutis proglašen blaženim. Iz te prve duhovne obnove javila se i želja za dodatnim angažmanom u pastoralu s mladima, čemu je pridonijelo i deset prvopričesnika koji su ga dočekali u prvoj godini njegove službe župnika. U župi se moli i pred relikvijom sv. Marije Goretti za djevojčice i djevojke, da ih zagovara u čuvanju od Boga darovanoga dostojanstva.
»Don Marko okuplja na susrete mlade i posjećuje stare, brine se o svima«, kaže župna vijećnica Grozdana Štrmelj i dodaje: »Na otoku je smiren život. Običaji i korijeni trebaju se čuvati, ali vjera je najvažnija.« Zajedno sa župljankom Ritom Fužinato pomaže oko čistoće crkvice Svih svetih u Ugljanu.
»Povijest je bila turbulentna«
U župi se nalazi sedam manjih crkava u kojima se misa slavi barem jednom ili dva puta godišnje, a župljani ih rado pohode i sudjeluju u blagdanskim misnim slavljima. U ugljanskom zaseoku Muline nalaze se ostatci crkve sv. Ivana Krstitelja iz 5. stoljeća. U Mulinama se nalaze mlinovi koji datiraju iz antičkoga vremena. Ugljanci su bili poznati poljoprivrednici. Ugljansko je polje najveće i najbogatije polje na otoku Ugljanu.
»Ugljan među otocima Jadrana ima najviše stabala maslina. Potencijal mjesta prepoznali su Rimljani prije dva tisućljeća. Izgradili su u Mulinama ladanjski prostor, gospodarski kompleks, a tu su i ostatci jedne od najvećih uljara na cijelom Jadranu. Ugljan je bio poznat po uzgoju maslina, proizvodnji maslinova ulja i drugih plodova. Muline su bila velika luka za izvoz maslinova ulja, koje se nalazilo i na rimskim stolovima«, kaže župni vijećnik Davor Vidaković, u zahvalnosti Bogu za darove plodne zemlje, izvore vode i lijepu luku. »Tu sam rođen, tu su ljubav i korijeni, ishodište.
Ono što su mi roditelji usadili trajna je vrijednost i to prenosim na 13 unučadi od dvoje djece. Vezani smo uz Muline. Moramo znati tko smo, što smo i odakle smo. Povijest je bila turbulentna, no duh katoličke vjere i hrvatstva ovdje je duboko ukorijenjen i prisutan. Hrvatski je puk opstao«, dodaje Vidaković.
U spomen poginulim moreplovcima
Na punti »Petra« nalaze se ostatci crkvice sv. Petra, do koje je ponovno probijen put 2023. godine. U zaseoku Gornje Selo u crkvici Svih svetih časti se i sv. Roko. Tu su crkvu obnovili Ugljanci i Samoborci koji u tom predjelu imaju vikendice. U zaseoku Ljokini uz more nalazi se crkvica sv. Kuzme i Damjana koja je izgrađena kao zavjetna crkvica jednoga brodolomca. Nekad je bila veliko hodočasničko odredište u koje su dolazili ljudi i s drugih otoka. U toj crkvi župljani mole za duše poginulih na moru.
Župljani slave i blagdan sv. Jeronima i bl. Marije od Propetoga Isusa Petković jer u Ugljanu sestre iz družbe Kćeri Milosrđa imaju samostan sv. Jeronima i od 1933. godine djeluju u župi. Sakristanka s. Marija Egidija Galić vodi brigu o župnoj crkvi i crkvenom ruhu te vodi župni zbor. Pohvaljuje dobre suradnike u uređivanju crkve, pjevanju i pomaganju. Kaže da je Ugljan pitomo mjesto, da su ljudi dobri i susretljivi.
»Ispunjava me činiti dobra djela«
Solidarnost župljana vidljiva je i u njihovim akcijama prikupljanja pomoći za akciju »MIVA«, nabavu prijevoznih sredstava u misijama i u organiziranju prigodnih akcija čijim prikupljenim sredstvima pomažu obitelji u potrebi. Revno se obnavlja i inventar u župnoj crkvi. Obnovljeni su prijestolje za izlaganje Presvetoga i svijećnjaci, a dobrotom darivatelja iz Korčule vraćen je sjaj pjevalištu župne crkve. Ugljanci svoje župno zajedništvo izgrađuju i na hodočašćima. Hodočaste sv. Šimi u Zadar, sv. Nikoli Taveliću u Šibenik, a nedavno su bili i u Rimu – na hodočašću koje su stavili pod zaštitu sv. Ivana Pavla II.
Župniku je, rekao je, radost i blagoslov na misi vidjeti roditelje s djecom, među kojima je i obitelj župnoga vijećnika Domagoja Ivkovića. On pomaže župniku u tehničkim poslovima. Ivković i prijatelj koji su se kao djeca igrali pokraj crkve sv. Hipolita pokrenuli su akciju obnove njezine oltarne slike. »Meni je poseban osjećaj živjeti na otoku. Blizu smo Zadra, dobro smo prometno povezani, svaki dan putujem na posao u Zadar i vraćam se. Ispunjava me i čini sretnim činiti dobra djela, pogotovo na dobrobit Crkve i naše vjere«, kaže Ivković.
Nakon života u Zadru župna vijećnica Marlena Marijačić prije šest godina nastanila se trajno sa svojom obitelju u Ugljanu. »Srce vuče. Tempo života je usporeniji, opušteniji, mir je. Unutarnji mir koji imam na otoku ne mogu riječima opisati. To je velik blagoslov za moju obitelj. Puno se ljudi veže za materijalno, a toliko drugoga pruža zadovoljstvo. Imamo zemlje, nakon posla time se opušteno bavimo kao hobijem, a imamo i koristi od toga. Meni nije pusto, uvijek ima nekoga posla. Samo pogled u prirodu, more, tišina, svjež zrak, sunce, pa i kiša, sve to je predivno. Ljudi trče za koječim i ne znajući što im je bitno u životu. U miru ovakvoga mjesta, sa sobom i s Bogom, čovjek vidi što zapravo želi, što mu je prioritet u životu«, kaže vijećnica Marijačić.
Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Ugljanu
