Smokvica je jedno od pet starih naselja na Korčuli koje se smjestilo u sredini otoka ispod brda Obale (311 m), Smokvičkoga Strožišća (300 m) i Marča vrha (218 m). Smokvica je cestom povezana s obalom i mjestima Brnom i Zavalaticom. Župa Očišćenja Marijina (ili Prikazanja Gospodinova u hramu) prvi se put spominje u dokumentima g. 1603., ali kako su imena župnika u Smokvici upisana i prije toga vremena (npr. g. 1404. i 1484.), smatra se da je župa osnovana pri uspostavi korčulanske biskupije g. 1300.
Župna crkva Očišćenja Marijina ili Gospe Kandalore (blagdan 2. veljače) pojavljuje se u dokumentima od g. 1361. zajedno s još šest crkvica toga područja. Patronsko pravo na crkvu imao je smokvički puk. Prvi je opisao crkvu apostolski vizitator nadbiskup Augustin Valier g. 1579. On spominje jedan oltar sa slikom, srebrni križ i dva zlatna anđela, svetohranište s desne strane oltara i vodu za krštenje koja se nalazila u boci. Prihodi crkve sastojali su se od vinograda, a uz nju je djelovala Bratovština Presvetoga Tijela Kristova. Sljedeće opise dali su g. 1603. vizitator Mihovil Priuli, g. 1612. i 1622. korčulanski biskup Teodor Diedo, g. 1625. Oktavijan Garzadoro i g. 1670. biskup Jeronim Andreis, koji je crkvu nakon nadogradnje i preuređenja posvetio g. 1666. Tada je crkva zadobila današnji izgled križa u tlocrtu.
Zaslugom biskupa Španića g. 1687. postavljen je mramorni oltar sa slikom. Biskupova je obitelj zaslužna za izradu baroknoga oltara sv. Antuna g. 1672. u korčulanskoj katedrali sv. Marka. Župna je crkva nadograđena g. 1770. za vrijeme biskupa Mihovila Trialija, a za biskupa Antuna Belglavija (1781. – 1787.) i posvećena 30. travnja 1787. Osim orgulja i sata iz Venecije u crkvi je bila prostrana loža, balatur, svetohranište i tri kamena oltara. Dva pokrajnja oltara iz stare crkve i danas se nalaze u novoj crkvi koja se počela graditi od g. 1902.
