Na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, na cesti od Gline prema Bosanskom Novom i na rubnoj granici Sisačke biskupije, nalazi se mučeničko i slavno mjestance Gvozdansko s ostatcima utvrde i obnovljenom župnom crkvom sv. Filipa i Jakova. Utvrdu su 1488. g. podigli knezovi Zrinski za obranu rudnika srebra i olova te kovnice denara, groša i talira, a kasnije i od turskih napada. Gvozdansko se spominje u popisu župa Zagrebačke biskupije 1334. g. s pripadnošću župi u obližnjem Žirovcu, a od 1501. g. kao samostalna župa s crkvom sv. Filipa i Jakova. Pohodom Ferhat-paše Sokolovića i osvajanjem velikoga dijela Hrvatske između Une i Kupe ostale su neosvojene utvrde u Zrinu i Gvozdanskom. Zrin je osvojen 1577. g. Gvozdansko je paša Sokolović opsjedao od 3. listopada 1577. do 13. siječnja 1578. s pet tisuća vojnika i vlaških pljačkaša protiv 300 branitelja. Kod pada utvrde u njoj je zatekao preostale smrznute borce bez streljiva na obrambenim položajima. Zbog svojega velejunaštva pokopani su s počastima i po kršćanskom obredu. Hrvatski književnik i političar Ante Tresić Pavičić (1867. – 1949.) opisao je u dugačkom epu od 32 pjevanja junaštvo branitelja Gvozdanskoga. Godine 1578. hrvatsko-kranjske čete oslobodile su Gvozdansko, ali se ono ne će oporaviti zbog učestalih epidemija i novih turskih napada. Konačno je oslobođeno 1688. g. zajedno s Kostajnicom pomoću vojske bana Nikole Erdődyja.
Uništena župna crkva i srednjovjekovna župa obnavljaju se pod Austro-Ugarskom vlašću 1769. g., kada u okolicu doseljavaju i vlaške obitelji, potomci pljačkaških pratnji turskim osvajačima. Na početku Drugoga svjetskoga rata oni su uz pomoć partizana na Božić opljačkali i spalili selo i crkvu te poubijali pedesetak mještana. Spomenploča za poginulih 55 seljana postavljena je na mjestu uništene kuće Martina Grabarevića, koji je tada ostao bez 13 članova obitelji.
