Gvozdansko se smjestilo uz potok Žirovac na cesti prema Bosanskomu Novomu. Godine 1334. u nekadašnjem župnom središtu Žirovcu, kojemu je pripadala i župa Gvozdansko, spominju se dvije srednjovjekovne crkve koje su imale istu sudbinu kao i ostale na Banovini – rušene u turskim i partizanskim napadima ili napadima u Domovinskom ratu. Napadom 1200 partizana 25. prosinca 1941. na selo Gvozdansko sa 60 branitelja izvršen je pokolj nad ženama, djeci i starijim osobama te su spaljivane crkve i sela. Nakon rata crkva je ponovno obnovljena 1965. g. Do 1991. u mjestu je živjelo 147 katolika. U razdoblju između 1991. i 1995. na Banovini nije ostala cijela ni jedna crkva, kapela ili raspelo. Napadom na Gvozdansko 1991. u znak odmazde ubijeno je i spaljeno troje seljana, kao i župna crkva. Spomen na ubijene postavljen je uz cestu ispod utvrde Gvozdansko zajedno sa spomenpločom poginulima iz 1941. Crkva je obnovljena nakon oslobođenja 1997. g. Od ranije crkve ostala je samo ploča s upisanom 1787. g.
Župna crkva sv. Filipa i Jakova nalazi se na povišenom mjestu u središtu naselja uz groblje, nasuprot brda na kojem su ostatci gvozdanske utvrde. Ona je jednobrodna građevina s pročelnim zvonikom šiljaste kape, s bočnim dugoljastim prozorima u lađi i svetištu. Završava sniženom poluokruglom apsidom i sakristijom na sjevernoj strani. U unutrašnjosti je otvoreno krovište, a iza oltarnoga stola postavljeno je raspelo izrađeno od običnih komada drva s upisanim 13. siječnja 1578., spomenom na obranu utvrde i junaštvo njezinih branitelja. Na zidovima su slike križnoga puta i slika Srca Isusova. U Gvozdansko se hodočasti od 2010. g. Prva hodočasnička misa slavljena je 15. siječnja 2011. s biskupima Vladom Košićem i Milom Bogovićem. Gvozdansko i Zrin su u Sisačkoj biskupiji, koju je 5. prosinca 2009. obnovio i uspostavio papa Benedikt XVI., pripadaju Gorsko-zrinskomu arhiđakonatu i Dubičko-kostajničkomu dekanatu.
